Početna Doba razotkrivanja Kineska svemirska sonda početkom godine se spustila na tamnu stranu Mjeseca – prvi komentari
Doba razotkrivanja - Odabrano - 14.01.2019.

Kineska svemirska sonda početkom godine se spustila na tamnu stranu Mjeseca – prvi komentari

Ovo slijetanje nipošto nije uobičajena svemirska misija jer prvi put u povijesti neka zemaljska letjelica se spustila na nama nevidljivu stranu Mjeseca

Glavna slika: Tamna strana Mjeseca

U svega nekoliko dana spektakularno uspješnog razdoblja istraživanja Sunčeva sustava u kojima je NASA‑in svemirski brod New Horizons prozujao pored objekta 2009 MU69 u Kuiperovom pojasu (koji se donekle kontroverzno naziva i ‘Ultima Thule’), a njezin je OSIRIS‑REx zauzeo orbitu oko asteroida Bennu, kineska je Nacionalna svemirska uprava svoju letjelicu bez posade Chang’e‑4 spustila na tamnu stranu Mjeseca.

„Chang’e ime je kineske božice Mjeseca, a misija Chang’e‑4 naslanja se na uspjehe letjelice Chang’e‑3 koja je na Mjesec sletjela u prosincu 2013.“

To novo slijetanje nipošto nije uobičajena svemirska misija. Dosad su na Mjesec svoje svemirske letjelice uspjeli spustiti samo SAD i Sovjetski Savez. Za njihovo se sigurno slijetanje brinula ljudska posada ili je ono, kod letjelica bez posade, bilo prepušteno sreći. A letjelica Chang’e‑4 opremljena je kamerom upravljenom prema dolje te softverom za izbjegavanje opasnosti kako bi sama letjelica mogla pronaći dovoljno ravnu površinu za slijetanje. Pritom je brzina spuštanja ublažena retroraketama, pa je to sve skupa doista impresivna tehnologija.

Slika iznad: Ovo je prva forografija tamne strane Mjeseca koju je poslao Chang’e

‘Svračji most’

Stvar je u tome što letjelice koje se nađu s druge strane Mjeseca ne mogu ‘vidjeti’ Zemlju, zbog čega nisu u mogućnosti ni održavati radiokomunikaciju sa zemaljskim upravljačkim centrima. Kako bi se taj problem premostio Kinezi su lukavo u tzv. ‘halo orbitu’ smjestili jedan relejni satelit koji se okretao oko točke u svemiru na dovoljnoj udaljenosti od Mjeseca da se sve vrijeme mogao vidjeti i sa Zemlje, iznad Mjesečeva horizonta, i sa tamne strane Mjeseca. Taj se relejni satelit zove Queqiao, što znači ‘svračji most’ i odnosi se na most koji su, prema kineskoj mitologiji, te ptice izgradile preko Mliječnoga puta.

Ovo je prvi put u povijesti da se neka sonda spustila na tamnu stranu Mjeseca. Ta strana zapravo prima jednaku količinu Sunčeve svjetlosti kao i ona okrenuta Zemlji pa zapravo i nije tamna, kako se obično naziva. Međutim, ona je tamna metaforički zato što je, zbog Mjesečeve rotacije, stalno okrenuta od Zemlje te prije svemirskoga doba nije bila ni viđena ni poznata. Zemlji je čitavo vrijeme okrenuta samo jedna strana Mjeseca.

Tamna strana Mjeseca razlikuje se od one nama vidljive po tome što joj je daleko manja površina prekrivena ohlađenom izlivenom lavom koja oblikuje Mjesečeva ‘mora’ na vidljivoj strani. Osim toga, na njoj se nalazi i 2500 km široka depresija koja se naziva bazen Južni pol‑Aitken i zauzima veći dio južne polovice tamne strane Mjeseca. To je vjerojatno trag udara nekog objekta od prije mnogo vremena, a kako je dubok čak osam kilometara omogućuje uvid u Mjesečev plašt ispod njegove kore. Posebno je i to što ta udubina nikada nije bila poplavljena lavom, kao što je slučaj s velikim kraterima nastalima poslije sličnih udara na vidljivoj strani Mjeseca.

Mjesto na koje je pao izbor za slijetanje – Von Karmanov krater – nalazi se u sjevernom dijelu od te depresije, približno na pola puta između južnog pola i ekvatora i još je malo dublji od tla okolnog bazena. Tako je sonda imala najbolje moguće izglede za otkrivanje stijenja iz većih Mjesečevih dubina od svih dotada analiziranih. Zahvaljujući tome, otvara se prilika za otkrivanje novih podataka o nastanku ovog satelita.

Na dnu Von Karmanovog kratera ipak se nalazi nešto lave (zbog toga mu je dno ravno i prilično sigurno za slijetanje), ali sama sonda vjerojatno neće morati prijeći veliku udaljenost prije no što naiđe na skupine stijenja što su se našle na površini nakon kasnijih udara manjih objekata u ovaj bazen. Nekoliko se takvih kandidata može vidjeti već na prvoj slici s površine.

Znanstvena mjerenja

Sonda opremljena sa šest kotača i pogonjena Sunčevom energijom teška je samo 140 kg, a duga je 1,5 metar. Nazivni joj je životni vijek tri mjeseca, no uz nešto sreće mogla bi potrajati i više od godine dana. Od znanstvenih instrumenata opremljena je kamerom, radarom koji prodire kroz tlo (radi mjerenja dubine i fizičkog stanja Mjesečevih regolita, odnosno ‘tla’), vizualizacijskim spektrometrom koji će prikupiti nešto informacija o mineralogiji stijenja i regolita te jedan švedski instrument kojim se prate međudjelovanja solarnih vjetrova i Mjesečeve površine.

Slika iznad: Umjetnička ilustracija kineske sonde

Takvi su znanstveni rezultati relativno oskudni i čini se da se njima ne iskorištava na najbolji način činjenica da se sonda već nalazi na tom mjestu. No unatoč tome, velik poduhvat već je i samo slijetanje na tamnu stranu Mjeseca. Sljedeći kineski korak vjerojatno će biti Chang’e‑5, misija koja će s vidljive strane Mjeseca, iz područja na kojem se, po svemu sudeći, nalazi mlada lava, dopremiti uzorke na Zemlju.

Određivanje njihove starosti u zemaljskom laboratoriju dat će nam važne dijelove slagalice koja govori o kronologiji Mjesečevog postanka i razvoja, one dijelove koji nedostaju jer takvi uzorci dosad nisu bili sakupljeni. Bizarno je što se po izvornim planovima to trebalo dogoditi još prije misije Chang’e‑4, ali je odgođeno zbog problema s raketom velike nosivosti Long March‑5.

Sljedeći će kineski koraci u istraživanju Mjeseca svakako uključivati slijetanje letjelice s posadom, vjerojatno unutar sljedećih pet do deset godina. Dio priprema za to je i hermetički zatvorena biosfera teška 3 kg što se nalazi u statičnom dijelu letjelice Chang’e‑4 i u kojoj će se na razvoj potaknuti sjeme krumpira i jaja dudovog svilca. To može pomoći u utvrđivanju ravnotežnog omjera između ugljikova dioksida koji ispuštaju ličinke svilca i onoga koji sijanac krumpira koristi za fotosintezu.

Konačno, to je jedan majušni korak prema održivom zatvorenom ekosustavu na Mjesecu.

Bilješka o autoru

David Rothery profesor je planetarnih geoznanosti na sveučilištu The Open University.

Pročitajte sljedeće

IZLAZI ICKEOV DOKUMENTARAC ‘RENEGADE’: Ivan Pernar jedan od glavnih protagonista

Glavna slika: David Icke i Ivan Pernar Najavljivani i očekivani dokumentarac britanskog au…