OKULTNA SIMBOLIKA – I DIO

Demonologija je kroz stoljeća razmatrana kao studija o demonima (‘Daemon’, grč. za ‘dijeliti’, ‘podrivati’) – na rubu ritualne magije, pukog praznovjerja i opasnog okultizma. Samim time poslužila je kao skrivena podloga brojnim simbolima koji nas okružuju, od religija, logotipa do arhitekture.

Demoni kao ‘gospodari’ iluzije materijalnog svemira i čovjekove psihe

Demoni su u principu spiritualna bića nad kojima se može ostvariti kontrola, koja donose ‘poklone’, no uz određenu cijenu. Još od pradavnih vremena stari narodi vjerovali su u postojanje ljudskih i životinjskih duša, duhova prirode, zlih interdimenzionalnih i vanzemaljskih bića, uroka i kletvi. Babilonska tradicija uvodi ritualnu magiju, hijerarhiju i jasno pozicioniran ustroj duhova – demoni su bića koja nastanjuju psihu/dušu i sa svojim jasno izraženim vrlinama i manama tvore filozofsko poimanje materijalnog svemira. Na tim načelima nastaju i sve kasnije religije pa je suvremena slika demona zapravo svojevrsna kombinacija babilonskog panteona, bogova tzv. ‘poganskih’ kultura i duhova prirode izvornih politeističkih tradicija. Kako se religijska literatura pod ‘zeitgeistom’, cenzurom i interesnim kartelima mijenjala, tako su i demoni poprimali sve drugačije karakteristike i oblike.

I danas svaka religija ima svoju interpretaciju. Gnostici generalno sve dijele na ovaj svemir, druge svemire i čistu kreaciju (‘Jednota’, beskrajna ljubav). U dalekoj prošlosti dio prvotne kreacije se odvojio (‘pali anđeli’), stvorio svoj materijalni svemir (opsjena, iluzija) glumeći boga i u njemu kasnije nastanio ostale životne formacije koje su se zbog nepoštivanja pravila (‘drvo spoznaje dobra i zla’, ‘drvo znanja’) također izdvojile iz ‘agape’ svemira, te su pokrenule proces ‘životnog ciklusa’ (reinkarnacija, put duše, raj ili pakao) u kojem kroz napredak dolaze do početne faze. Tradicije raspoznaju anđele (čuvari Raja, dio početne kreacije), demone (pale anđele, odmetnike prve kreacije), duhove predaka i utvare (invocirane duše, duhovi prostora). Demoni najčešće posjeduju znanje, promoviraju ‘sada i odmah’ koncept, gravitiraju prema egu i dijelovi su čovjekove psihe, ‘pakla’.

Helel, Lucifer, Venera, Zvijezda Danica

Stari Babilonci razlikovali su Shedu (‘zaštitnike’) i anđele koji nisu bili pozitivna ni negativna bića, već neutralni zaštitnici božanskog najčešće u ulozi uništavača. U budizmu ‘urokljivu’ personificira Mara, uzročnik bolesti psihe i tijela. Grčki gnostici razmatrali su dvije bazne skupine demona – postadamovske (Lucifer i sljedbenici nakon čovjekovog pada i kreacije materijalnog svemira) i enohijanske (elohime, pale anđele, zaposjednute careve i kraljeve). Lucifer je ‘donio svitanje’ i stvorio svijet opsjene, a Satan i Azazel postaju rivali i predvodnici dvaju demonskih skupina – palih anđela kao kreatora Matrice i čuvara zabranjenog znanja s druge strane. Hinduizam vrlo detaljno opisuje duše kao personifikacije grijeha – Vetale, Rakše, Bute i Pisace. Islam se također ne libi ući u širinu – Jinni, Amiri, Šejtani… No početak i kraj demonske hijerarhije svakako je Lucifer, bilo kao simbol ili stvarna figura proizašla iz kananitske tradicije.

Helel predstavlja ‘bakljonošca’, ‘donosioca svitanja’, ‘zvijezdu danicu’, ‘zvijezdu jutarnju’, kasnije latiniziranog u istoznačnicu Lucifer. Nabukadnezar II. u viziji proroka Izaije poistovjećen je s Helelom ben Saharom, ‘sinom zore’, Venerom. Sve do Dantea njegova slika i značaj bili su svojevrsnoj magli, bez porteta ‘najljepšeg božjeg anđela’ ili Panovog tijela tijekom pogrešnog povezivanja s entitetom zvanim Satan. Kananiti su vjerovali u legendu o moćnoj zvijezdi Danici zvanoj El – božanstvu koje je živjelo na sjeveru, a kasnije se pojavio veliki ratnik Helel koji da bi ga detronizirao i uzdigao se u visine mora proći kroz podzemlje. Naravno, riječ je o metaforičkom opisu Sunca i odnosa s planetom Venerom. Demonologija se razvijala kroz vrijeme pa su svi planeti, ljudske osobine i magijski obrasci dobili svoje demonske ekvivalente.

Hijerarhija demonskih entiteta

Eliphas Levi, Carl William Hansen i Aleister Crowley prvo razvijaju simbolički okvir priče, a zatim ulaze i u ceremonijalnu magiju. Srednjovjekovni grimoari dobivaju nove interpretacije, kao i Solomunovi pečati, sigili pomoću kojih je pod patronatom YHWH mogao zauzdati demone. U nastavku je par najpoznatijih podjela.

‘The Lanterne of Light’ (1409.):

1. Lucifer: Ponos
2. Beelzebub: Ljubomora
3. Satan: Bijes
4. Abaddon: Lijenost
5. Mammon: Pohlepa
6. Belphegor: Proždrljivost
7. Asmodeus: Požuda

Sotonistička ‘Biblija’:

• SILA S JUGA // VATRA // INFERNO // SIGIL BAPHOMETA: Satan – savjetnik, tužitelj (odvjetnik)
• SILA S ISTOKA // ZRAK // ZVIJEZDA DANICA // SIMBOL SVIJEĆE: Lucifer – prosvjetitelj, ponos
• SILA SA SJEVERA // ZEMLJA // ANARHIJA // SIMBOL MAČA: Belial – sloboda, samodostatnost
• SILA SA ZAPADA // VODA // BEZDAN // SIMBOL KALEŽA: Leviathan – zmaj, tajna

Michaelisova hijerarhijska klasifikacija palih anđela (1613.):

• LUCIFER – Vođa pobune, kreator materijalne iluzije
• PRVA HIJERARHIJA – SERAFINI, KERUBINI I TRONOVI
• Beelzebub (Serafin, princ) – drugi od Trojice, iskušenje ponosom
• Leviathan (Serafin, princ) – treći od Trojice, iskušenje herezom
• Asmodej (Serafin, princ) – iskušenje bezobzirnošću
• Berith (Kerubin, princ) – iskušenje suicidom, svađom i blasfemijom
• Astaroth (Tronovi, princ) – prvi od Četvorice, iskušenje lijenošću
• Verrine (Tronovi, princ) – drugi od Četvorice, iskušenje nestrpljivošću
• Gressil (Tronovi, princ) – treći od Četvorice, iskušenje grijehom
• Soneillon (Tronovi, princ) – četvrti od Četvorice, iskušenje mržnjom
• DRUGA HIJERARHIJA – MOĆI, DOMINANTI I VRLINE
• Carreau (Moći, princ) – iskušenje krutim srcem
• Carnivale (Moći, princ) – iskušenje opscenim i besramnim
• Oeillet (Dominanti, princ) – rušenje zavjeta siromaštva
• Rosier (Dominanti, princ) – rušenje zavjeta celibate
• Belias (Vrline, princ) – iskušenje arogancijom i taštinom
• TREĆA HIJERARHIJA – PRINCIPALIJATI, ARKANĐELI I ANĐELI
• Olivier (Arkanđeli, princ) – iskušenje okrutnošću i nemilošću
• Luvart (Anđeli, princ) – zaposjedanje
• Verrier (Principalijati, princ) – rušenje zavjeta poslušnosti

Ars Goetia pak broji 72. demona s titulama kraljeva, vojvoda, predsjednika, grofova, knezova i dr. Među njima se nalazi i kralj Paimon, spomenut u filmu. Sotonističke sekte i luciferijanci navedene entitete invociraju u magijskim ritualima pomoću simbola sigila, te im pretežno služe za ispunjavanje raznih zadataka, kao i zaposjedanje ljudi sa slobodnom voljom.