Početna Kolumne SVETE BILJKE: Duhan – istinita priča

SVETE BILJKE: Duhan – istinita priča

Duhan, sveta biljka drevnih naroda nekada je bio lijek i pomagalo u duhovnom razvoju. Danas je ozloglašeni uzrok niza bolesti. Po javnim i medicinskim institucijama, te po propagandi velikih medija, krivac je ... biljka. Ali kada pročitate ovaj tekst istina je ... obrnuta

Ovaj tekst je nova kolumna Mirele Vukman Neylan. Prijašnju kolumnu pročitajte OVDJE…

Tradicionalno liječenje duhanom

Procjenjuje se da su Indijanci biljku duhana koristili za liječenje više od 18.000 godina. Duhan se često žvakao da bi se izmiješao sa slinom i dahom iscjeljitelja jer se smatralo da se time povećava njegova ljekovita moć. Tako sažvakana smjesa koristila se kao oblog ili bi se sušila i upotrebljavala za pušenje. Duhan se pušio da bi ublažio bolove, da bi opustio i očistio pluća, a prah od duhana ili isjeckani duhan stavljao se na opekline i rane kako bi se zaustavilo krvarenje i ubrzalo iscjeljenje. Čaj od listova koristio se kao diuretik i laksativ, pomagao je kod grčeva u mišićima i čišćenja crvi iz crijeva.  Manji listovi s vrha biljke žvakali su se da bi izliječili zubobolju, a oblozi od žvakanog ili kuhanog lišća stavljali su se na čireve, inficirane rane, ubode insekata, pa čak i na mjesta zmijskog ugriza. Dim se nanosio na dijelove tijela zaraženih crvima, parazitima ili drugim nametnicima, a kuće su se dimile da bi se otjerali ili ubili insekti.

Slika iznad: Uporaba duhana na početku ayahuasca ceremonije

Kraljica biljka

Poslije kolonizacije Novog svijeta španjolski misionari počinju prikupljati podatke o ljekovitoj uporabi duhana američkih Indijanaca, i zahvaljujući njihovim izvještajima početkom 15. stoljeća Europom se širi glas o duhanu kao novom čudotvornom lijeku.

„Francuski veleposlanik Jean de Nicot Villemain duhan donosi u Europu te podrobno piše o njegovim ljekovitim svojstvima i opisuje ga kao univerzalan lijek za sve bolesti.“

Upravo po njemu biljka duhana dobiva ime Nicotiana tabacum, a isto tako i njen alkaloid – nikotin.

Slika iznad: Nicotiana tabacum – U rodu biljke duhana Nicotiana postoji 64 vrsta biljaka, ali komercijalno se koriste samo dvije i obje potječu iz Amerike: Nicotiana rustica i Nicotiana tabacum.

Nicot je bio toliko oduševljen novim lijekom da ga preporučuje svojim prijateljima, među njima i liječnicima koji i sami eksperimentiraju i ostvaruju izvanredne rezultate u liječenju raznih bolesti, posebice u liječenju zloćudnih tumora. Po Nicotovoj preporuci duhan se počinje uzgajati i koristiti na francuskom dvoru za liječenje kraljevske obitelj. Kraljica Katerina de Medici, koja je u to vrijeme patila od neizlječive kronične glavobolje, na Nicotovu preporuku iskušava liječenje duhanom i već nakon kratke upotrebe njene glavobolje sasvim nestaju.  Kraljica je uvjerena da je to biljka s doista čudesnim ljekovitim svojstvima i donosi deklaraciju kojom mijenja ime biljke duhana u Herba Regina odnosno Kraljica biljka.

Početak komercijalizacije

Već u 16. stoljeću dolazi do komercijalizacija duhana. Europski došljaci u Sjevernoj Americi uviđaju da bi se popularnost duhana mogla dobro iskoristiti, pa duhan postaje prvi usjev koji se uzgaja za novac, postaje izvor njihovog bogatstva i na neko vrijeme zamjenjuje zlato i srebro kao platežno sredstvo.  Biljka se počinje izvoziti u Europu i ostale dijelove svijeta kako bi se omogućilo osnivanje kolonija, financiralo kler i vojska. Pred naletom profita ljekovita svojstva duhana već su davno potonula u zaborav.

 

Nekada…

 

… i danas

Sveta biljka Sjeverne Amerike

Tisućama godina prije kontakta s Europljanima, duhan je naširoko upotrebljavan kao lijek, ali za Indijance njegov je najveći značaj bio prvenstveno u  duhovnoj i obrednoj primjeni. Nakon genocidne politike američke vlade nad Indijancima, otimanja njihovih teritorija, smještanja u rezervate i sustavnog zatiranja njihove kulture i vjerskih obreda, znanje o liječenju duhanom postupno nestaje, ali je njihova tradicija korištenja duhana u obredne svrhe sačuvana do danas.

Za sjevernoameričke Indijance Stvoritelj je praizvor iz kojeg je stvorena sva kreaciju u skladu, harmoniji i međuovisnosti, a sam proces stvaranja nikada ne prestaje. Unutar tog beskonačnog procesa stvaranja postoji vibracijsko središte ili prvobitan izvor energije, a to je Veliki Duh ili kreativni princip kojim Stvoritelj usmjerava sav kreativni protok koji uključuje višedimenzionalne svemire, sve svjetove, sve razine svijesti, općenito sav život.

„Po svim indijanskim predajama, duhan je prva biljka koju je Veliki Duh poklonio čovjeku kao moćno sredstvo za iscjeljivanje i uvide u duhovnu dimenziju, a iznad svega da bi mu omogućio stalnu komunikaciju s duhovnim svijetom i sa samim Stvoriteljem.“

On otvara vrata duhovnog svijeta i za vrijeme rituala aktivira energije s kojima se uspostavlja izravna komunikacija između sudionika ceremonije koji daju (nuđenje duhana) i duhovnog svijeta koji ga prima. Duhan je nešto najviše što čovjek može ponuditi u svojim ceremonijama, najmoćnije sredstvo kojim se darivalac unaprijed zahvaljuje za odgovor na molitve i na sve ono što će svi sudionici ceremonije zasigurno primiti kao rezultat njihovih darivanja duhanom. Smatra se da je ta biljka toliko sveta da će iz poštovanja prema duhanu duhovni svijet – pa i sam Stvoritelj – zasigurno uslišati molitve onima koji se njime koriste s poštovanjem i uz ispravan protokol.  Tako je duhan uvijek prisutan tijekom molitve, prilikom zahvaljivanja i u svim drugim ceremonijama. Ujedno kroz ritualno korištenje duhana čovjek ispunjava i svoju odgovornost prema svoj kreaciji i prema Stvoritelju, održava sklad, red i ravnotežu svoje okoline, a istovremeno podržava otvorenu vezu komunikacije između fizičkog i duhovnog svijeta.

Duhan zauzima posebno značajno mjesto kao sredstvo protiv zlih sila, njegov dim se koristi da bi se očistila i duhovno zaštitila osoba, predmet kao i mjesto i prostor na kojem se ceremonija obavlja. Osim u obredima duhan se koristi i u mnogim drugim prilikama, uvijek kao izraz zahvalnosti i poštovanja, da bi se odalo poštovanje duhovnom svijetu, za izražavanje zahvalnosti duhovnom svijetu za dobivenu pomoć, za uslišane molitve,prilikom traženja pomoći iscjeljitelja, kao zahvala za liječenje, prilikom traženja savjeta te kao izraz poštovanja starješinama i mudracima koji nesebično daruju svoje vrijeme, savjete ili molitve da bi pomogli drugima.

Ceremonija pušenja lule

Osim darivanja, duhan se koristi i za pušenje, ali isključivo tijekom ceremonija i pritom se dim uvlači samo u usta, a nikada se ne udiše (u pluća). Najmoćniji način komuniciranja s duhovnim svijetom je pušenje duhana u svetoj luli. Indijanske legende kazuju da im je sam Stvoritelj podario lulu kao sveti instrument za molitvu, kao podsjetnik da uvijek budu u istini, da govore istinu, da žive u istini i održavaju iskrene i prijateljske odnose u obitelji, zajednici i sa svim ostalim plemenima i narodima.

Ceremonija pušenja lule vrlo je jednostavan obred u kojem lula predstavlja pokretni oltar. Glava lule predstavlja ženski aspekt svih živih bića, dok drška lule muški princip, tako da sama lula simbolički predstavlja čin ujedinjenosti, stvaranja i plodnosti. Svaki prstohvat duhana kojim se lula puni smatra se blagoslovljenim jer kroz njega svaki dio kreacije koji je pozvan u ceremoniju ulazi u lulu: Majka Zemlja, Sunce, nebo, Mjesec, četiri strane svijeta, drveće, biljke, kamenje, minerali, ptice, ribe, životinje, insekti, zvijezde, planeti i cjelokupna ljudska obitelj. Svaka mrvica duhana predstavlja esenciju svega stvorenog, a paljenjem duhana dolazi do alkemijskog procesa u kojem se sva ta esencija aktivira i oslobađa u dimu. Tako pušenje lule simbolizira čin ujedinjenja se sa svime, esencija čitave kreacije kroz uvlačenje dima unosi se u tijela sudionika ceremonije, a čin izdisanja dima predstavlja vidljivu, materijaliziranu namjeru, istinite riječi, istinita djela i duhovnu istinu koja putuje kroz dim i dižući se prema nebu prenosi molitve duhovnom svijetu. Pušenjem dah sudionika se miješa s dimom tako da sa svakim izdisajem dotiče sve izvan njega i postaje dio svega što postoji. Vatra u luli ista je ona vatra koja gori u Suncu, vječnom plamenu koje je izvor sveg života. Važnost ceremonije pušenja lule je u tome što održava neprekinutu vezu, otvorenu liniju komunikacije s energijama svemira i Stvoritelja koja bi bez ovog obreda prestala postojati.

„Namjera svih ceremonija prizivanje je i spajanje sa svih šest sila svemira: istoka, juga, zapada, sjevera, majkom zemljom, nebesima i konačno Stvoriteljem.“

Obred počinje prizivanjem energije istoka, strane svijeta na kojoj se rađa Sunce, koje na Zemlju donosi znanje i duhovnosti. Energija juga donosi obilje, iscjeljivanje i rast. Energija zapada predstavlja povezanost s duhovnim svijetom, dok je sjeverna strana izvor izdržljivosti, snage, iskrenosti. Povezivanje s majkom Zemljom omogućuje kontakt s njenom svijesti i duhovnom energijom.  Sunce je izvor životne energije, a sve te sile u konačnici otvaraju komunikaciju s Velikom Duhom, neobjašnjivim izvorom cjelokupnog života. Kroz ovu ceremonija sudionici se spajaju sa silama svemira da bi doprinijeli usklađivanju energija materijalnog svijetu i pridonijeli razvoju kolektivne svijesti ljudske obitelji. Kada dim dosegne duhovni svijet počinje dvosmjerna komunikacija, dim se spušta natrag na Zemlju da bi prenio odgovore i poruke iz duhovnog svijeta. Tijekom ovog procesa dovode se u ravnotežu i jačaju karakteristike energija svih šest sila svemira unutar sudionika, što dovodi do duhovnog rasta i povećanja njegove osobne moći. Naposljetku ceremonijalno pušenje poučava stil življenja, vrednovanja ravnoteže muškog i ženskog principa, ravnoteže između poniznosti i ponosa te uči o važnosti harmonije i poštivanja svakog aspekta života i djelovanja.

Dim duhana predstavlja materijalizirani oblik molitve i podsjeća nas da duh ili energija postoji u svemu, da sav život proizlazi iz Velike Tajne i da će se eventualno vratiti tom prvotnom izvoru. Kada to razumijemo znamo da smo svi isti, ravnopravni i da smo svi putnici koji putujemo u istom smjeru, prema izvoru.

„Za Indijance duhan je dar njihovog Stvoritelja, stvoren od vatre Sunca i tijela Majke Zemlje i kao svaki božanski dar zahtjeva poštivanje.“

Neispravno korištenje duhana izraz je nepoštovanja i zloupotrebe pa je za sjevernoameričke Indijance korištenje duhana u proizvodnji cigareta najveće svetogrđe.

Od svete biljke do otrova

U proizvodnji cigareta koristi se ustajali duhan, uglavnom najlošije kategorije. Cigarete su pune pesticide, herbicida, fertilizatora, konzervansa i kemikalija, a papir u koje su zamotane izbijeljen je dioksinima koji su karcerogeni. U cigaretama ima 599 aditiva. U duhanskom dimu postoji više od 4000 kemikalija, a za bar 69 od tih kemikalija se zna da uzrokuju rak. Neki od njih su ugljični monoksid, dušikovi oksidi, vodik cijanida i amonijak.

– nastavlja se –

Pročitajte sljedeće

LASER KOJI MOŽE PREPOZNAVATI LJUDE NA DALJINU PO SRČANOM RITMU

Svačije srce je drukčije. No, koronarni ‘potpis’ pojedine osobe je jedinstven.…