Tijek misli

Veliko je umijeće pronaći svoj životni put, koji bi ispunio naša očekivanja i podigao kvalitetu našega života na raznim nivoima, a da pri tome bude od koristi i drugima. Balans između vanjskog života i unutrašnjeg mira je točka koja nije stabilna na jednom mjestu i treba je stalno njegovati, što nikako ne znači bježanje od onoga što svakodnevnica nosi, sa svim njenim grubostima s jedne strane i radošću s druge strane.

Ipak, postavlja se pitanje, jesmo li došli u evolucijsku slijepu ulicu kada je u pitanju ljudsko ponašanje i djelovanje? Što to čovjek griješi s korištenjem svoje slobodne volje? Hoće li se otrijezniti i kada? Što mi kao pojedinci trebamo napraviti?

Mišljenja sam da čim se postavljaju pitanja, odmah se, kao druga strana dualiteta, negdje javljaju i odgovori. Stalo postavljanje pitanja i traženje odgovora, dovodi nas u poziciju samorazvoja, jer potičemo svoju podsvijest, svoju unutrašnjost da nam da odgovore, a ona s druge strane, sve zna. Zato je najbolje postavljanje pitanja samomom sebi, a ne nekom drugom, jer svi smo mi unikatne jedinke i jedino mi znamo odgovore onakve kakvi nam trebaju i kako ih mi možemo razumjeti. Današnja mogućnost gomilanja podataka putem svih lako dostupnih izvora, stvara od nas uspavano čovječanstvo, koje uzima sve servirano s jako malo promišljanja o tome što dobije. Jeli to nečija namjera ili naprosto privremena evolucijska slijepa ulica?

Ako ljudi imaju određene talente i sposobnosti, prije svega ih treba prepoznati, zatim težiti njihovom razvoju i na kraju ih na pravi način primjeniti, ali duboko osvješteni pojedinac neće stati na tome. On zna da je jako važno to podijeliti s drugima, koji su to sposobni primiti i na taj način on pomaže i sudjeluje u razvoju čovječanstva i kolektivne svijesti. Kroz poznatu povijest imamo cijeli niz velikih i malih primjera takvoga djelovanja. Naravno, uvijek postoji opasnost zloupotrebe i to smo na žalost kroz povijest često iskusili, ali stvari treba gledati pozitivno i s mišlju da uvijek postoji svjetlo na kraju tunela.

Svako zadržavanje spoznaje samo za sebe je sebično i koči sveopći razvoj.

Iz ovoga se može zaključiti koliko je važno svojim radom inspirirati i poticati druge da pronađu dio sebe, koji će biti od koristi drugima. Također se da uvidjeti kolika je važnost jednoga čovjeka s njegovim aktivnim pristupom svemu ovome. Zato je uvijek dobro pohvaliti svakoga tko je na toj stazi, jer mu to daje dodatni impuls i elan za daljnje djelovanje. Naš vanjski ego to traži i ne treba od toga bježati, jer smo mi ipak ljudi sa svim atributima nesavršenosti, ali s namjerom da se razvijamo u smjeru savršenosti.

Svaki takav čin bi bio mali korak za pojedinca a veliki za čovječanstvo.