Tko zaista profitira od američkih ratova?

Piše: prof. Joseph Chung

Kako bi APWC (Američka pro-ratna zajednica) imao koristi od ratova, profit ratnih korporacija mora biti neuobičajeno visok. Zapravo, profit ratnih korporacija mora biti vrlo velik iz sljedećih razloga.

Prvo, ratne korporacije primaju istraživačke potpore Pentagona i porezne olakšice od savezne vlade.

Drugo, korištenje proizvodnih sustava temeljenih na umjetnoj inteligenciji može znatno smanjiti troškove proizvodnje ratne opreme i usluga.

Treće, ratne korporacije uživaju kvazimonopolski položaj zahvaljujući korporativnim spajanjima u sektoru visokospecijalizirane proizvodnje oružja. Spajanje Lockheeda i Martina tipičan je primjer.

Četvrto, u situaciji dosluha između Pentagona i ratnih korporacija, od velike je važnosti Pentagonovo prihvaćanje visokih ugovornih cijena.

PRIVATIZACIJA RATA: KULTURA TRAJNE KORUPCIJE

Kada je visoka korporativna dobit osigurana, sljedeći korak u održavanju neprestanih ratova jest raspodjela korporativnog profita unutar AWPC-a.

To se ostvaruje putem mita. Nakon što prime mito, političari i zakonodavci koji podupiru ratove moraju slijediti lobiranje ratnih korporacija u korist politike „još više ratova”.

Mito se daje kreatorima politika i zakonodavcima kako bi prihvatili zahtjeve ratnih korporacija. To je početak kulture trajne korupcije.

Sljedeći primjeri ilustriraju neke dimenzije upravo te kulture korupcije:

Godine 2012. ratne korporacije dale su 30 milijuna dolara, a 2014. godine 25,5 milijuna dolara Odboru za oružane snage Senata.

Christian Sorensen prikazuje izvore korporativnih sredstava dodijeljenih 25 članova Odbora za oružane snage Senata. Ovbo su samo neki od primjera:

• John McCain (R): General Electric, Raytheon i nekoliko drugih ratnih korporacija
• Jeanne Shaheen (D): Boeing, General Electric
• Lindsey Graham (R): Northrop Grumman, Raytheon
• Bill Nelson (D): Lockheed Martin, Raytheon

Bivši lobist CIA-e dao je značajnu izjavu o stanju korupcije:

„Godine legaliziranog podmićivanja izložile su me najgorim aspektima političkog djelovanja naše zemlje. Čak ni moja godišnja plaća od pola milijuna dolara nije mogla utišati moju savjest… Danas je većina lobista uključena u sustav podmićivanja, ali riječ je o legalnom obliku podmićivanja, onom koji cvjeta hodnicima Washingtona.” (Sorensen, str. 65)

Za posljednje predsjedničke izbore Lockheed Martin donirao je 91 milijun dolara. Pedeset osam članova Odbora za oružane snage Zastupničkog doma primilo je u prosjeku 79.588 dolara od tog sektora (ratne industrije), odnosno tri puta više od ostalih zastupnika. Troškovi lobiranja članova ratnohuškačke zajednice tijekom posljednja dva predsjednička izborna ciklusa iznosili su 247 milijardi dolara.

PRAKSA PRELASKA KADROVA IZMEĐU VOJNE INDUSTRIJE I PENTAGONA

No, uz sustav mita, postoji i sustav „rotirajućih vrata” između ratne industrije i Pentagona.

Takav sustav za rezultat ima izravno sudjelovanje industrije u oblikovanju obrambene politike. U praksi su donositelji odluka u Pentagonu i donositelji odluka u ratnoj industriji često isti ljudi.

Prva „rotirajuća vrata” omogućuju dvosmjerni prijelaz rukovoditelja između korporacija i Pentagona. Neki primjeri:

• Ryan McCarthy, pomoćnik Roberta Gatea, ministra rata, vratio se u Lockheed Martin. Danas je zamjenik ministra vojske.
• General James Mattis bio je član upravnog odbora General Dynamicsa, zatim je postao ministar rata, a potom se vratio u General Dynamics.
• Jedan pomoćnik ministra rata bio je predsjednik odjela Goldman Sachsa usmjerenog na naftu i plin.
• Upravitelj Službe za tehničke informacije obrane (DTIC) imao je direktorske funkcije u više korporacija.
• Zamjenik ministra rata zadužen za financije Pentagona bio je partner u računovodstvenoj tvrtki Kearney, koja ima značajne poslovne veze s Pentagonom.
• Lester Lyle, direktor General Dynamicsa, bio je nacionalni zapovjednik zračnih snaga.
• Wilbur Ross, američki ministar trgovine, imao je u svojoj savjetodavnoj skupini izvršne direktore Applea, Vise, Walmarta, Home Depota, IBM-a, Američke gospodarske komore i Udruženja društvenih koledža.

Postoje i ono što bismo mogli nazvati „trosmjernim rotirajućim vratima”, odnosno:

„Trokut korporacija, Pentagona i think tankova”

Neki od ključnih članova washingtonskog ratnog tabora rade za ratne korporacije, Pentagon i think tankove. U toj dinamici često se spominje Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS).

Sustav podmićivanja i mehanizam „rotirajućih vrata” u oblikovanju politika nužno podupiru kulturu korupcije.

„Korporativna Amerika u cjelini također je kvarila srca i umove, otupljujući javnost zabavom i preplavljujući je komercijalizmom.” (Sorensen, str. 60)

(Izvor: globalresearch.ca; 13. lipnja 2026.)