Moćan novi alat za pronalaženje izvanzemaljskog života

Masne kiseline na Marsu! Aminokiseline na asteroidima! Složeni ugljikovi lanci u međuzvjezdanim oblacima!

Bilo je mnogo uzbudljivih naslova o otkriću organskih molekula u svemiru — ali zasad još nema života. Razlog je taj što postoji nekoliko neživih procesa, poput fuzije unutar zvijezda, koji također mogu stvarati te molekule. To otvara važno pitanje: ako jednog dana otkrijemo organske spojeve koji potječu od izvanzemaljskog života, kako ćemo to moći prepoznati? Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Astronomy donosi moćan novi alat u naš istraživački arsenal.

Prema planetarnim znanstvenicima sa Sveučilišta u Kaliforniji, u Riversideu, ključ za razlikovanje biotičkih organskih spojeva od abiotičkih nalazi se u njihovoj organizaciji. „Pokazujemo da život ne proizvodi samo molekule“, objasnio je autor studije Fabian Klenner u izjavi. „Život također proizvodi organizacijski princip koji možemo uočiti primjenom statistike.“

Istraživači su primijenili statistički okvir koji se koristi u ekologiji za opisivanje različitih ekosustava, kvantificiranjem njihove raznolikosti (koliko vrsta ondje živi) i ujednačenosti (koliko su ravnomjerno raspoređene). Nakon proučavanja 100 različitih skupova podataka organskih spojeva pronađenih u mikrobima, fosilima, meteoritima i drugim uzorcima, uspjeli su odrediti jedinstvene karakteristike koje razlikuju biotičke spojeve od abiotičkih.

Aminokiseline koje proizvodi život raspoređene su ravnomjernije od abiotičkih aminokiselina, koje obično tvore kraće i jednostavnije lance. S druge strane, abiotičke masne kiseline pokazuju ravnomjerniju raspodjelu od onih koje se pojavljuju u živim stanicama i uglavnom čine stanične membrane. Nevjerojatno je da je ovaj jednostavan test dovoljno osjetljiv da može otkriti biološko podrijetlo spoja čak i kada je uzorak znatno degradiran. Istraživači su uspjeli razlikovati statističke signale života čak i u fosiliziranim ljuskama jaja dinosaura.

Ipak, istraživači naglašavaju da se ovaj novi test ne može samostalno koristiti kao konačan dokaz postojanja izvanzemaljskog života. Umjesto toga, riječ je o još jednom alatu za otkrivanje biosignatura. „Naš pristup je još jedan način procjene je li ondje možda postojao život“, rekao je Klenner. „A ako različite tehnike upućuju u istom smjeru, to postaje vrlo snažan dokaz.“

Sljedeći naslov koji pročitate o pronalasku organskih spojeva u svemiru mogao bi sadržavati još nekoliko uskličnika.

(Izvor: nautil.us; 12. svibnja 2026.)