Ljudska namjera i božanska intervencija – Anđeli i Majstori su itekako stvarni

Ovaj tekst napisao je Richard Bartlett, autor svjetskog bestselera ENERGETIKA MATRIKSA

Više sam godina bio član jedne mistične zajednice gdje su me učili kako se moć Izgovorene riječi može iskoristiti za stvaranje promjene.  Ako ste ikada poželjeli povući nešto čim ste to izgovorili, tad imate primjer iz stvarnog života o tome kako riječi mogu pridonijeti promjeni. Riječi su pehari svjetla koji sadrže holografske uzorke i slike. Kada ti slušni i pojmovni predlošci budu otključani i pokrenuti, oni mogu najaviti stvari na koje vi usmjerite svoju fokusiranu namjeru.

Primijetio sam da što je veći i snažniji sustav ili konstrukt vjerovanja, to je vjerojatnije da će do zamjetnog ishoda doći u takozvanom stvarnom svijetu.

„Jedan od ključnih koncepta u duhovnoj zajednici kojoj sam pripadao je to da su Anđeli i Majstori itekako stvarni i da doista možemo računati na Božansku intervenciju.“

Očekujte čuda i uključite se u mrežni prostor u Matrici gdje su čuda pravilo, a ne iznimka.

Ako se nalazite na mostu gdje vam život visi o niti kao što je visio meni, Anđeoska mreža je preporučljivija od pasivnog prepuštanja sudbini. Drugim riječima, u vrijeme nužde – kada vam život ovisi o vašoj sposobnosti da posegnete za nečim većim od vas samih – učinite to!

Da biste bolje razumjeli o čemu pričam, navest ću vam nekoliko primjera iz ranijih godina mog života. U mojoj duhovnoj zajednici jedan od Majstora čije smo posredništvo zazivali bio je grčki bog Herkules. Uzgred rečeno, uvijek mi je bilo strašno zanimljivo da je Herkulesa u filmovima glumio Steve Reeves. U izvornoj televizijskoj seriji Superman tijekom 1950-ih glavnu ulogu je imao George Reeves, a u filmovima o Supermenu tog junaka je, naravno, glumio nezaboravni Christopher Reeve!

Slika iznad: Steve Reeves kao Herkules (Fotografija: Wikipedia)

Pitam se nije li ime Reeves na neki način u harmoničkoj rezonanciji s hologramom Supermena/Herkulesa. Zatim sam se pitao nije li možda predodređeno da u novoj verziji tog filma Supermena glumi Keanu Reeves. Ali, to se nije dogodilo; no, umjesto toga, taj je Reeves postao zauvijek poistovjećen s konceptom samoga Matriksa (Matrice).

Ono što slijedi su dvije interakcije koje su članovi moje duhovne zajednice imali s morfičkim poljem Herkulesa. U prvom primjeru, nekoliko članova zajednice bili su zapeli na cesti, zbog ispražnjene gume. Oslanjajući se na svoju duhovnu obuku, odlučili su zazvati energiju Herkulesa, kako bi se guma napunila svježim zrakom, iako su u prtljažniku vjerojatno imali rezervnu. Na njihovo iznenađenje, ali ne i na iznenađenje mojih čitalaca, pojali su snažnu repetitivnu mantru („Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.”) bez apsolutno nikakvih zamjetnih rezultata. Guma je ostala prazna!

U jednoj drugoj, gotovo istovjetnoj situaciji, ali jednoga drugoga dana te na drugoj autocesti, manja skupina pripadnika te zajednice također se našla zaglavljena na cesti s ispražnjenom gumom. Baš kao i u prethodnoj priči, zazivali su Herkulesov duh da im pomogne, ali ovaj puta s njihovom simulacijom stvarnosti na temu ispražnjene gume. Drugim riječima, iako su se molili ‘bogovima’, ponašali su se kao da drugačiji ishod ovisi o njima samima. Nakon par trenutaka, na odmorištu pored ceste zaustavio se, uz škripu guma, jedan svijetloplavi Volkswagen ‘buba’. Iz usta duhovnih tragalaca oteo se uzdah zapanjenosti kad je iz vozila izašao ogroman crnac, izdižući se svojom pojavom iznad svih njih.

Bez ijedne riječi, čovjek je otišao do stražnjeg dijela onesposobljenog vozila i, uzevši branik čvrsto u svoje goleme ručerde, podigao je automobil oko pola metra iznad zemlje.

Jedan od muškaraca u toj skupini, brzo shvativši značaj tog postupka blagoga diva, hitro je promijenio gumu. Kada je guma zamijenjena, dobrohotni gorostas nježno je spustio automobil na tlo, kimnuo je skupini, vratio se u svoje maleno vozilo i, ne osvrćući se, odvezao se dalje svojim putem!

U prvom primjeru, pojedinci iz priče pokušavali su iskoristiti duhovnu znanost da upregnu fiziku stvarnog svijeta bez nekog vidnijeg ishoda. Pokušavali su učiniti nešto što bi bilo lakše i praktičnije da naprosto učine sami za sebe. U drugom primjeru, nije bilo postavljenih preduvjeta o načinu na koji bi se pomoć mogla pojaviti – samo neizmjerno pouzdanje da će se ona doista i pojaviti.

Da ovu lekciju rezimiramo na drugi način… Skupini posvećenika ‘nesalomljivi’ Saint Germain jednom je rekao:

„Molite se kao da sve ovisi o nama, a postupajte kao da sve ovisi o vama.”

Dobar savjet za življenje vašega života!

Još dva primjera iz mojih osobnih interakcija s ovim energijama trebala bi biti dovoljna da utvrdimo lekciju. Prije mnogo godina, moja prva žena i ja vozili smo se ruralnim područjima  zajedno s naše troje djece u našem starom narandžastom Suburbanu kako bismo prisustvovali jednoj duhovnoj konferenciji. Već nekoliko dana u Kaliforniji kiša nije prestajala, a ceste koje su vodile do mjesta gdje se konferencija trebala održati bile su mokre i blatne. Kao što često biva, priroda može testirati našu vjeru i ustrajnost na razne zanimljive načine.

Moj Suburban se beznadežno uvalio u gusto blato, a stražnji kotači bili su utonuli u glib do negdje dvije trećine svoje visine. Pokušao sam nekoliko puta da se izvučem, okrećući kotače na mjestu, ali bez rezultata te uz sve veću frustraciju. Pomiren s time da ništa što bih ja poduzimao ne bi ni najmanje moglo promijeniti situaciju, brzo sam se pomolio Herkulesu, rezonirajući da je ovdje itekako potrebna njegova legendarna snaga. Kažu da kazna treba biti primjerena zločinu; ja pak kažem da molitva treba biti primjerena situaciji kada se zazivaju sile nebeske matrice.

Zatim sam mirno otišao do stražnjeg dijela mog automobila i stao leđima prema stražnjem braniku, a dlanovima sam obuhvatio njegov kromirani rub. Nakon još jedne usrdne molbe Herkulesu, podignuo sam vozilo, izvukavši ga iz blata, i to u potpunosti. Ugodno iznenađen, lagano sam ga gurao ostatak puta na uzbrdici od trideset stupnjeva. Zastao sam da bacim pogled unatrag i procijenim koliko sam odmakao, ali tek kada su stražnji kotači Suburbana ponovo bili na na sigurnom, na suhoj cesti.

„Kao što rekoh, stvari poput ovih jesu moguće ali jedino su vjerojatne ako u potpunosti zaposjednete teren stanja vjerovanja unutar Matrice gdje je božanska pomoć razložno očekivan ishod.“

Anđeli pomiču planinu raznolikosti

I još jedna priča, za kraj, kako ne biste pomislili da se stvari o kakvima pričam događaju samo jedanput u životu, ako i tada. Nekoliko godina nakon ovog događaja, bio sam dio liječničkog tima te sam pomagao ljudima u mojoj odabranoj duhovnoj zajednici. Moja duhovna učiteljica živjela je na vrhu zavojite planinske ceste, uz vrlo strm nagib. Nazvala me je jedne zimske noći i zamolila da dođem i pružim joj pomoć u vezi nekog zdravstvenog problema. U Montani je tada vladala prava studen i puhao je snažan vjetar. Vazda varljiva vožnja do njenog planinskog utočišta te je noći bila skoro neizvediva. Cesta je bila prekrivena gustom, staklastom ‘pločom’ od skliskoga leda.

Dok sam u mom nenadmašnom narandžastom Suburbanu pažljivo obilazio oko jednog od zavoja uskog poput ukosnice, naišao sam na kamion ispružen poprečno na cesti. Izašavši iz mog vozila, ugodno sam se iznenadio vidjevši Davida, jednog od redovnih vozača kamiona za moju zajednicu. Rekao mi je da u stovarišnom prostoru svog kamiona ima namirnice koje bi te večeri trebao dopremiti na vrh planine.

Riješen da pomognem kako god mogu, svojim sam automobilom oprezno obišao zaglavljeni kamion. Namjestivši moj stražnji branik blizu prednjega kraja masivnog kamiona, David i ja smo provukli debeo lanac oko branika oba vozila. Ušavši u moj automobil, stavio sam Suburban u brzinu, metnuvši svoje stopalo blago na papučicu gasa – i hitro sam dospio nigdje!

Sjetivši se da ponekad i nesvjesno zabavljamo Anđele, sinulo mi je i kakva je prirodna posljedica ove tvrdnje.

„Premda Anđele može zabavljati naše tvrdoglavo odbijanje da činimo ovo ili ono bez njihove pomoći, mnogo je uputnije da zamolimo njihovu pomoć.“

 Izvršimo li tu radnju, daleko je vjerojatnije, u duhovnom zakonu, da ćemo postati svjesni njihove prisutnosti, pa oni tada mogu i pomoći. Kad je učenik spreman, Majstori još uvijek mogu malo pričekati, kako bi se dobro zabavili i od srca nasmijali, ali na kraju će se ipak pojaviti!

Držeći na umu to zrnce mudrosti, dok sam u glavi pozivao pomoć i rastezao svoje osjećaje, osjetio sam vezu s nekakvom dobroćudnom, mističnom prisutnošću. Naslutivši da su mi šanse u povoljan ishod prilično porasle, ponovo sam blago stavio nogu na papučicu gasa, a vozilo je lagano krenulo naprijed. Glavom mi je, nepozvana, bljesnula vizija svijetloplavih Anđela koji podižu lanac i složno ga vuku. Lanac se polako rastezao te se sasvim zategnuo kada su stražnji kotači mog vozila uprli u ledenu površinu ceste, tražeći čvrsto uporište.

U sljedećem trenutku, kao da su kamion i moj Suburban postali bestežinski: teške zakone fizike zamijenilo je anđeosko pravilo. Oba vozila sunula su naprijed, krenuvši sigurno i brzo tim planinskim prijevojem, kao da su bila izbačena iz goleme praćke. Kada sam tu priču ispričao svojoj učiteljici, nakon što smo sigurno stigli do njenih vrata, ona se slatko nasmijala i rekla: „Sada si zaista postao dio tima, jel’ da?”

Usklađivanje sa stvarnošću većom od vas

Za mene, biti jedan od članova tima znači da ste usklađeni sa stvarnošću u kojoj se nalazite. Ako želite biti bogati, tada morate proučavati mentalni sklop ljudi s onakvim vjerovanjima, navikama i postupcima kakvi dokazano stvaraju upravo takvu vrstu ishoda. Nećete sjediti na uglu ulice i jadikovati zbog sadašnje situacije u vašem životu – alaj bi vam to pomoglo. Univerzum ne želi slušati kukanje i jadanje vašeg unutrašnjeg derišta. Ako vaša partnerica želi da odnesete smeće, lakše će vas navesti da to učinite ako vas blago zamoli, jednim ugodnim tonom. Začudo, ako su glasovi u vašoj glavi one ugodne vrste, obično je lakše da se manifestiraju korisni i ugodni ishodi.

Pogađanje s božanskim principom   

Da li mi meditiramo ili se molimo ili sebe nastojimo poboljšati samo da bismo dobili više onoga što želimo? Ne mogu svi dobiti na lotu.

Kod gradića Buttea u Montani nalazi se golemi betonski kip Blažene Djevice. Taj spomenik je toliko visok da su na njega okačeni bljeskajući farovi kako se niskoleteći avioni ne bi zabili u nj. Zanimljiva je priča o njegovoj izgradnji. Žena jednog bogatog čovjeka bila je umirala od raka. Iz očaja, čovjek se molio na propisan katolički način Bogu da ju spase od njene sudbe.

I hop, u nevolji mu se ukazala Majka Marija, i prošaputala: „Ako izgradiš spomenik, ona će se izliječiti” (uz prikladne tonove pjesme Let It Be). Čovjek je prihvatio tu viziju te izgradio statuu – a njegova je žena ozdravila. Taj kip je spomenik moći onoga što se može postići kada uđete u moćnu morfičku stvarnost i zaigrate zdušno po pravilima igre.