ŠEST PRAVILA SLUŠANJA ERICHA FROMMA

„Iskustvo se pojavljuje tek kada je izrečeno“, napisala je Hannah Arendt razmišljajući o tome kako jezik daje stvarnost postojanju. „A ako nije izrečeno, ono je, da tako kažemo, nepostojeće.“ No ako je iskustvo izgovoreno, a nitko ga nije čuo, polovica njegove stvarnosti biva odsječena i narušava se bitni sklad.

Veliki fizičar David Bohm to je znao: „Ako želimo živjeti u skladu sa sobom i s prirodom“, napisao je u svojoj izvrsnoj raspravi o paradoksu komunikacije, „moramo biti sposobni slobodno komunicirati u kreativnom kretanju u kojem nitko trajno ne prianja uz vlastite ideje niti ih brani.“

Kako to postići istraživao je utjecajni humanistički filozof i psiholog Erich Fromm (1900. – 1980.) na seminaru održanom 1974. u Švicarskoj, čiji je transkript od 400 stranica kasnije prilagođen i objavljen posthumno u knjizi The Art of Listening (eng. Umjetnost slušanja).

Slušanje je, tvrdi Fromm, „umijeće poput razumijevanja poezije“ i, kao i svako umijeće, ima svoja pravila i norme. Oslanjajući se na svoje polustoljetno iskustvo terapeuta, Fromm nudi šest smjernica za ovladavanje umijećem nesebičnog razumijevanja:

1. Osnovno pravilo za prakticiranje ovog umijeća jest potpuna koncentracija slušatelja.
2. Ništa važno ne smije mu biti na umu; mora biti optimalno oslobođen tjeskobe, kao i pohlepe.
3. Mora posjedovati slobodno djelujuću maštu koja je dovoljno konkretna da se može izraziti riječima.
4. Mora biti obdaren sposobnošću empatije prema drugoj osobi, dovoljno snažnom da može osjetiti iskustvo drugoga kao da je njegovo vlastito.
5. Preduvjet za takvu empatiju ključan je aspekt sposobnosti za ljubav. Razumjeti drugoga znači voljeti ga — ne u erotskom smislu, nego u smislu dopiranja do njega i prevladavanja straha od gubitka sebe.
6. Razumijevanje i ljubav su nerazdvojni. Ako su razdvojeni, riječ je o cerebralnom procesu i vrata istinskog razumijevanja ostaju zatvorena.

U ostatku knjige The Art of Listening, Fromm dalje razrađuje tehnike, dinamike i mentalne stavove koji omogućuju optimalan odnos slušanja, kako u terapiji tako i u životu. Može se nadopuniti razmišljanjima Ursule K. Le Guin o čaroliji stvarne ljudske komunikacije te Alaina de Bottona o tome što čini dobrog komunikatora, a zatim se vratiti Frommovim uvidima o umijeću življenja, umijeću ljubavi, nadilaženju uobičajene lijenosti optimizma i pesimizma te ključu zdravog društva.

(Izvor: awaken.com; 29. travnja 2026.)