Novi britanski sustav nadzora ‘čita misli’ i pretvara svakog građanina u osumnjičenika

Britanska vlada, pod krinkom javne sigurnosti i sprječavanja kriminala, tiho gradi najnapredniju arhitekturu nadzora u zapadnom svijetu. Riječ je o sustavu koji je osmišljen ne samo da vas vidi, već i da vas hrani lažima, provocira, tumači vaše misli i predviđa vaše namjere. Ovaj korak prema ‘inferencijalnom’ nadzoru – tehnologiji koja s vašeg lica može iščitati stres, emocije i namjeru – označava opasan skok od praćenja radnji do policijskog nadzora misli i osjećaja.

Time se postavljaju temelji za blago-totalitarnu državu u kojoj se nevinost više ne pretpostavlja, već se algoritamski procjenjuje. Ujedinjeno Kraljevstvo pionirski je model kontrole koji žrtvuje temeljna načela slobodnog društva na oltaru sigurnosti, čime se stvaraju uvjeti za svijet u kojem bi vas vlastito lice moglo izdati.

POLAGANI PRIJELAZ KA TOTALITARNOJ KONTROLI MISLI

Do ove točke nismo stigli preko noći. Sve je krenulo postavljanjem video nadzora (CCTV) diljem Ujedinjenog Kraljevstva 1990-ih, kao odgovor na bombaške napade IRA-e. Ta je kriza iznjedrila i fizičku mrežu i, što je još podmuklije, institucionalni i javni pristanak na stalni nadzor. Kako istraživačica umjetne inteligencije Eleanor ‘Nell’ Watson primjećuje, London danas ima otprilike 68 CCTV kamera na svakih 1000 ljudi, što je gustoća otprilike šest puta veća od one u Berlinu. Ta postojeća mreža prisilila je stanovništvo da nadzor prihvati kao benignu, sveprisutnu činjenicu života, zbog čega uvođenje nametljivijih tehnologija izgleda kao puko tehničko unapređenje, a ne kao temeljna promjena moći koju ono zaista predstavlja.

London danas ima otprilike 68 CCTV kamera na svakih 1000 ljudi, što je gustoća otprilike šest puta veća od one u Berlinu

Danas britanska policija aktivno koristi tri oblika prepoznavanja lica. Nakon zločina retrospektivni sustavi pretražuju snimke sa CCTV-a, portafona i društvenih mreža. Tehnologija za prepoznavanje lica u stvarnom vremenu skenira ljude i uspoređuje lica s onima na popisima za nadzor. Sustavi koje pokreće operater omogućuju policajcima da fotografiraju pomoću mobilne aplikacije kako bi nekoga identificirali na licu mjesta. Vlasti se hvale uhićenjima, od ozbiljnih nasilnih prekršaja do osiguravanja poštivanja propisa od strane seksualnih prijestupnika. Pa ipak, ova operativna izvješća su dimna zavjesa, opravdanje za puno veći plan. Stopa lažno pozitivnih, iako naizgled niska, otprilike 1 na 1000, hladna je statistika koja nudi malo utjehe nevinoj osobi koja je pogrešno izdvojena. Još gora je dokazana pristranost: ovi sustavi češće zakažu kada su posrijedi osobe, a pogotovo žene, tamnije puti, čime se samo pojačavaju društvene predrasude.

Zamislite vlastiti užas kada vas označe kao potencijalnu prijetnju jer je algoritam pogrešno protumačio vašu tugu zbog osobnog gubitka kao ‘sumnjivo ponašanje’

No, država sada namjerava otići korak dalje. Predložene inferencijalne tehnologije ulaze u područje znanstvene fantastike i psihološke kontrole. One djeluju na diskreditiranoj pretpostavci da unutarnja emocionalna stanja proizvode univerzalne, pouzdane vanjske signale. Značajna znanstvena meta-analiza iz 2019. razbila je ovaj mit, zaključujući da mrštenje ne znači pouzdano ljutnju, kao što osmijeh ne znači sreću. Naši izrazi lica su nijansirani, kulturno specifični i duboko osobni. Demetrius Floudas, bivši geopolitički savjetnik, s pravom ovaj upad naziva „sličnim čitanju misli od strane algoritma“. Zamislite vlastiti užas kada vas označe kao potencijalnu prijetnju jer je algoritam pogrešno protumačio vašu tugu zbog osobnog gubitka kao ‘sumnjivo ponašanje’ ili zato što vaš neurodivergentni način izražavanja emocija izlazi izvan njegovog uskog programiranja. Elizabeth Melton iz skupine za građanske slobode Banish Big Brother je to slikovito opisala: „Zamislite da nakon osobne tragedije šećete zračnom lukom, a istovremeno neki neosjetljivi stroj vašu prirodnu nevolju tumači kao prijetnju.“

OD NADZORA DO DRUŠTVENE KONTROLE

Ovdje se ne radi samo o hvatanju kriminalaca. Radi se o preoblikovanju samog društva. Kako Watson upozorava, Britanija gradi „infrastrukturu nadzora s demokratskim karakteristikama“. Sama infrastruktura, kada bude ugrađena, diktirat će buduće političke mogućnosti. Sustav izgrađen za sveobuhvatno praćenje ponašanja ne gubi svoj kapacitet kada nova stranka preuzme vlast; jednostavno čeka nove upute. To stvara trajnu arhitekturu kontrole, spremnu da se okrene protiv bilo koje skupine koju oni na vlasti smatraju nepoželjnom. Već smo vidjeli kriminalizaciju neslaganja u zapadnim zemljama, gdje se pojedinci suočavaju s uhićenjem zbog kritiziranja vladinih politika. Inferencijalni nadzor pruža ultimativni alat za takav progon, omogućujući državi da identificira i cilja ne samo činove prosvjeda, već i sam stres ili emocije povezane s neslaganjem prije nego što se poduzme bilo kakva akcija. Pretvara političke stavove u pokazatelje prije zločina, čineći građane „krivima zbog pogrešnog razmišljanja“.

Sama infrastruktura, kada bude ugrađena, diktirat će buduće političke mogućnosti. Sustav izgrađen za sveobuhvatno praćenje ponašanja ne gubi svoj kapacitet kada nova stranka preuzme vlast; jednostavno čeka nove upute

Međunarodni kontekst otkriva radikalni put Britanije. Zakon o umjetnoj inteligenciji Europske unije nameće stroga ograničenja za takvu biometrijsku i bihevioralnu umjetnu inteligenciju, zahtijevajući klasifikacije visokog rizika i rigorozne testove proporcionalnosti. Francuska općenito zabranjuje prepoznavanje lica javnosti u stvarnom vremenu. Talijansko tijelo za zaštitu podataka blokiralo je implementaciju. Ipak, Britanija nakon Brexita, želeći postati globalni lider u sigurnosnoj tehnologiji i suočena s preopterećenim policijskim snagama, grabi naprijed uz manje provjera. Sjedinjene Države, sa svojom zaštitom Četvrtog amandmana, djeluju s mozaikom državnih zakona, ali stručnjaci poput američke znanstvenice Nore Demleitner priznaju da je Britanija „otišla korak dalje na šire utemeljenom modelu nadzora“, modelu koji će neizbježno prijeći Atlantik kroz policijsku suradnju i lobiranje tehnološke industrije.

LJUDSKA CIJENA STROJNOG POGLEDA

Konačna cijena mjeri se ljudskom slobodom. Povijesno gledano, ljudi koji žive pod autoritarnim režimima uče maskirati svoje osjećaje, regulirati svaku svoju gestu i riječ kako bi izbjegli privlačenje pogleda države. Ovaj inferencijalni nadzor nastoji automatizirati taj pogled, stvarajući društvo u kojem ljudi samocenzuriraju ne samo govor, već i svoje urođene emocionalne reakcije. To guši slobodu pojedinca da bude čovjek u javnosti – da tuguje, da bude tjeskoban, da osjeća ljutnju zbog nepravde. To stvara populaciju koju se može pratiti i koja mora stalno imati na umu da bi prirodno ponašanje moglo biti pogrešno protumačeno od strane algoritma koji služi državi.

Povijesno gledano, ljudi koji žive pod autoritarnim režimima uče maskirati svoje osjećaje, regulirati svaku svoju gestu i riječ kako bi izbjegli privlačenje pogleda države

Vladina rasprava o pravnom okviru samo je privid koji vodi ka potpunoj kontroli. Pravi motivi imaju jako malo veze s javnom sigurnošću, a jako puno s dresiranjem javnosti. Mala je razlika između algoritma koji nagađa kakvo je vaše emocionalno stanje i algoritma koji predviđa vaš ‘potencijal’ za kriminal ili neslaganje; između identificiranja osumnjičenika i identificiranja pojedinca s pogrešnim mislima. Britanija ne samo da nadograđuje svoje kamere, ona postavlja vladinog nadglednika (gatekeeper) u um javnog trga, učeći pritom svoje građane da biti čovjek znači biti sumnjiv.

(Izvor: naturalnews.com; 13. siječnja 2026.)