Početna Kolumne Dalmatinci koji su osvojili Egipat i sagradili Kairo

Dalmatinci koji su osvojili Egipat i sagradili Kairo

Još o vezama arijanizma i islama kao dokaz da se nama uporno potura idiotizirana i politički kompilirana, infantilna verzija naše povijesti koja uništava našu samosvijest i kulturu

Glavna slika: Džamija u Kairuanu (Izvor: Wikipedia)

Ovo je treći nastavak feljtona „O skrivanju kontinuiteta ilirskog kršćanstva“ naših kolumnista Domagoja Nikolića i Vinka Klarića. Prva dva nastavka pogledajte OVDJE i OVDJE

Giovanni Leone ‘Afrički’

Glasoviti pisac, geograf, diplomat, liječnik i gramatičar Giovanni Leone rođen je kao Berber pod imenom Al Hassan ben Mohamed Alwazan al Fasi u Granadi. Bio je izuzetno učen, nadaren čovjek i svjetski putnik. Kad se vraćao kući 1517. godine s kružnog putovanja po Sahari, Egiptu, Perziji i Tatarskoj zarobili su ga kršćanski gusari i predali ga papi Giovanniju Mediciju tj. Leonu X koji je, kao pravi renesansni čovjek, rasni Medici, bio očaran njegovim znanjem i vještinom. Tada je pokršten pod imenom Giovanni Leone i dobio je nadimak ‘Afrički’. Budući da je uz arapski od malih nogu govorio španjolski, brzo se uputio u talijanski i latinski. Napisao je mnoga djela, putopise, pjesme pa čak i arapsko-španjolski rječnik. Poslije smrti pape Leona X 1521. Giovanni Leone je nakon nekoliko godina pobjegao u Tunis, ponovno primio islam i, po svoj prilici, 1552. ondje umro.

Dalmatinac koji je osvojio Egipat

Leone u svojim djelima spominje izvjesnog Džauhera (Gehoar, Jawhara, Jowhara) Eleshara, Dalmatinca, rodom iz našeg Cavtata koji je bio zapovjednik vojske kalifa iz Kairuana (u današnjem Tunisu) za kojeg je osvojio Egipat i naselio ga Arapima. Pod njegovim vodstvom rodovi iz sve tri Arabije preplavili su Sjevernu Afriku sve do Atlantskog oceana. Džauher je sagradio džamiju u Kairuanu da u njoj bude sahranjen.

U džamiji su se kasnije krunili kalifi Arapskog carstva. Ta džamija se u Leonovo vrijeme i dalje zvala Eleshara što znači ‘sjajna’. Giovanni Leone piše da je i inače bio običaj kod egipatskih kalifa da za svoju tjelesnu stražu uzimaju vojnike Dalmatine.

I kod Alberta Muellera u knjizi Der Islam im Morgen opisana je epoha kalifa iz Kairuana za koje je Dalmatin Džauher 958.-973. proveo osvajanje Afrike i sjevernih dijelova Zapadne Azije te prenio njihovo prijestolje iz Kairuana u Egipat. Džauher je služio više kalifa, a najveću slavu stekao je pod Abu Temimom Maadom zvanim El Mois (953.-975.) koji je čitavu državnu upravu i vojsku povjerio upravo njemu. Time je slijedio primjer umajadskog kalifa Abudlrahmana III koji je u Kordobi 912.-921. dao upravu u ruke Slavena po imenu Badar imenujući ga zamjenikom, svemoćnim ‘hadžibom’ sve do njegove smrti.

Džauher je za vrijeme svoje uprave opravdao povjerenje, uvećavši slavu i moć fatimidske kalifske obitelji do najviših vrhunaca.

„Tako je kulminacija dvaju arapskih kalifata X. stoljeća, krvnih protivnika, umajadske i fatimidske dinastije, tijesno vezana uz uspjehe naših ljudi, umnih, učenih državnika prvog reda u tuđoj službi.”

Dalmatinac koji je sagradio Kairo

U Leonovoj knjizi Africae descriptio navodi se da je Kairo za davnih dana sazidao Džauher, pisar, tajnik, povjerenik kalifov, Dalmatinac, po staležu sluga (‘conditione servo’). Preslavni hram (‘celeberrimum templum’) što ga narod naziva ‘Gemih Hashare’ tj. svijetli sjajni hram (‘illustre templum’), sagradio je isti sluga koji je dao sagraditi i sam grad („idem servus aedificare iuassit, a quo civitatem conditiam dixit“), a i njemu samom je nadimak bio ‘Hashare’ tj. svijetli jasni (‘Illustris’) prema naslovu, što mu ga je nadjenuo njegov gospodar duhovni i svjetovni, sam kalif („nominie a Pontifice suo Principe i inditto“).

Prema raspravi Poljaka Karola Szajnocha Slowanie w Andaluziji iz 1859., španjolsko-arapski pisci izričito navode kao domovinu porijekla Khairana – vladara tj. kralja u Almeriji, Denii itd. u današnjoj Španjolskoj, inače Slavena – zemlju Dalmaciju. Istog je roda bio i njegov nasljednik Zohair.

„U komentaru ovih napisa naš povjesničar Vladimir Mažuranić kaže da je sva prilika da je velika većina tih kraljeva, vladara i vojvoda na istočnoj obali Španjolske potekla s naših jadranskih strana.“

I geografski položaj i etničke osobine (a mi bi kazali teološka bliskost arijanizma i islama, te prešućena povijest srednjeg vijeka kod nas) govore tome u prilog.

Naš je zaključak sljedeći

„Samo je narod izuzetne državne, vojne i kulturne tradicije bio sposoban za ovako veličanstvena državotvorna djela, makar i pod tuđim zastavama.“

Vjerovati da bi to mogli postići u svega 100-200 godina nekakvi došljaci, skorojevići i nikogovići Slaveni sa Visle i Karpata predstavlja potpuni apsurd. Drugi zaključak jest, budući da se o ovom kod nas gotovo uopće ništa ne zna, da se nama uporno potura idiotizirana i politički kompilirana, infantilna verzija naše povijesti koja uništava našu samosvijest i kulturu. Treće, i ne najmanje važno, sve naše podjele isključivo su vjerske naravi, za što postoji izvor u samom korijenu kršćanstva, čija je jedna grana postala islam.

– nastavlja se –

Pročitajte sljedeće

Snoviđenja kao putokaz za bolju budućnost

Razgovarao: FILIP LUKAČEK „Moja najveća pogreška? Tek se treba dogoditi.“, izjavio je svoj…