Početna Kolumne O vezama arijanstva i islama

O vezama arijanstva i islama

Za rasplitanje zavrzlame o zataškavanju našeg pravog porijekla bitno je razumjeti veze između arijanstva i islama jer se upravo tu kriju glavni politički i geopolitički razlozi prešućivanja, ali i oni koji prelaze te okvire i kontekst svog vremena

Slika: Pradavni ilirski simbol polumjeseca sa zvijezdom, jedan od mnogih sa stećaka

Naši povjesničari Antun Vramec, Pavao Ritter Vitezović, Nikola Lašvanin i Andrija Kačić Miošić navode da je ta veza bila čvrsta od samog početka. Vramec u knjizi Kronika vezda znovich zpravliena Kratka Szlouenzkim iezikom (1578.) piše da jeMahomet sa Sergiusem fratrom započeo svoju vjeru. Vitezović u svom djelu Kronika aliti spomen vsega svieta vikov (1696.) navodi  da  Mahomet po napuchenju Ivanna Antiokena (Antiohijskog) i Sergia Taliana aliti Laha Kalugyera Alkoran pisati pocse.“  Pojam ‘Lah’ tj. ‘Vlah Kalugyer’ odnosi se na talijanskog arijanskog redovnika. Lašvanin je potom u svom Ljetopisu (1750.) napisao da Muhamed po napućenju Ivana Antiokena i Šerđija Talijana, kaluđera, poče pisati Alkuran. Za njim pođoše Kaldeji i ostali narodi i prozva ih Šaracene.  Kačić Miošić u svojom djelu Korabglicza Pisma svetoga i svih vikovah svita dogagiajih poglavitih u  dva poglavja razdigliena (1760.) navodi da je Muhamed sastavio zakon, „a to cigniashe s pomochin Sergia Kalugera, Arianskoga sligegna i stranputja“. Napisao je također da je Muhamed bio u izmijenjenom stanju svijesti koju on naziva ‘Zlopadavicza aliti Malkaduk’ te da je govorio narodu kad je u tom stanju, odnosno da kada padda, govori se gnime Bogh, po Miovilu Arkangelu.“

Podudarnost ilirskog grba i simbola islama

Iako su navedeni katolički povjesničari razumljivo ‘po formaciji’ negativno ostrašćeni prema arijanstvu i islamu, ipak nam prenose vrijedne podatke koji bacaju svjetlo na teološku bliskost između te dvije vjere. Osnovna veza trebala bi biti sadržana u sljedećem: Isus je čovjek, a Sveto Trojstvo ne postoji (barem ne u smislu kako to propovijeda tradicionalna doktrina). Uostalom, između ilirskog grba i simbola islama također postoji podudarnost koja, kako vidimo, najvjerojatnije nije nimalo slučajna.

A da su naši stari povjesničari činjenično u pravu što se tih veza tiče nema nikakve sumnje. Sveti Ivan Damaščanski (675.-749.), borac protiv manihejaca, nestorijanaca, jakovita i ikonoboraca, koji živi u vrijeme kad su uspomene na Muhameda itekako svježe, piše sljedeće u svom djelu O herezi: „Ovaj čovjek (Muhamed), nakon što je odbacio Stari i Novi zavjet, izgleda je razgovarao s nekim arijanskim redovnikom pa izumio vlastitu herezu.“

Isto piše Teodor Abbu Qurrah (750.-829.), haranski biskup prema izvještaju Ivana Đakona: „Saraceni (Muslimani) su usmjereni i ostrašćeni da poriču božanstvo Božje Riječi. Sakupljaju se sa svih strana protiv njega želeći da pokažu kako on nije ni Bog niti Božji sin. Uistinu, to je stoga samo zato što je njihov lažni prorok bio učenik arijanca koji mu je predao taj bezbožni nevjernički nauk.“
Slično je pisao i Konstantin Porfirogenet u 14. poglavlju De Administrando Imperio: „Njemu (Muhamedu) se vjerovalo stoga što je neki arijanac, koji se pretvarao da je redovnik, lažno svjedočio njemu u korist da izvuče nešto za sebe.“


Slika iznad: Grb Ilirije iz Fojničkog grbovnika

 Slavenska imena u napuljskim krajevima

Da su veze između ovdašnjih arijanaca i islama bile kontinuirane znamo po tome što u srednjem vijeku postoji niz jakih veza između ovdašnjeg stanovništva i arapske islamske civilizacije koje su vrlo nezgodne za historiografiju srednje struje, zbog čega se metu pod tepih. Navest ćemo samo neke. Dubrovački povjesničar Jakov Lukarević – citirajući nama danas nepoznato djelo Chronica di Slavonia – govori o dalmatinskom knezu Kačiću s arapskim naslovom Melekdok. Prema pravniku i povjesničaru Vladimiru Mažuraniću, sinu bana Ivana Mažuranića i ocu Ivane Brlić Mažuranić, neporeciva je istovjetnost Malduka Kačića s Melek Domaldom zvanim Saracen koji je bio ‘zaštitnik patarena’ . Melek Domald vjerojatno je rođen 1160. u Livnu, a početkom XIII. stoljeća vladao je dobrim dijelom Hercegovine i Dalmacije, uključujući Split, Šibenik i Zadar. Branio je Dalmaciju od Venecije i križara. Pao je u nemilost Andrije II Arpadovića koji je njegova imanja razdao Grguru i Stjepanu Šubiću. I danas u Splitu u samom centru grada postoji Domaldova ulica.

U XII. i XIII. stoljeću u mnogim napuljskim krajevima postoje brojna imena kaštela i mjesta koja su bez sumnje slavenska te se po njima vidi da su tamo bili naseljeni ‘Sclaveni’. Sveti rimski car te kralj Njemačke i Italije Fridrich II, odan saracenskoj kulturi, naselio je u okolici Lucera mnoštvo saracenskih vojnika, od kojih su većina bila bosanskog i dalmatinskog porijekla. Zbog toga je Sveta Stolica u XIV. stoljeću potražila nekog tko će na pravovjerni put vratiti ‘razvraćen’ svijet u Lucerskoj biskupiji u Apuliji. Bio je to Augustin Kažotić, dominikanac, Trogiranin, koji je nakon školovanja u Parizu i karijere u Hrvatskoj, Bosni i Slavoniji, 1319. otišao u Luceru da tamo „zavede red“.

Ibn Habib zvani Saracenus, ugledni Slaven i arapski pisac iz IX. stoljeća u Kordobi, spominje mnoge važne tamošnje Slavene. Povjesničari Miguel Casiri (Bibliotheca Arabico-Hispana Escurialensis), James Cavanah Murphy (The History of the Mahometan Empire in Spain) Jose Antonio Conde (Historia de la Dominación de los Árabes en España) pronašli su u arapskim kronikama velik broj zabilješki o našim velikanima u Španjolskoj za vrijeme arapske vlasti. Primjerice, arapski kroničar Massudi, prema izvatku armensko-švedskog povjesničara Ignatiusa Mouradgea d’Ohssona, za arapske Slavene kaže: „Taj je predmet preopsežan, a da bi ga ja mogao na ovom mjestu razložiti; zato sam oprezno progovorio u mojim djelima Achmar uz ZemaniKetab ul Ansatti.“

Nijemi svjedoci

O tome je također pisao poljski povjesničar Karol Szajnocha oko 1859. godine, a Ibn Habibova apologija kordobskih Slavena (rukopis iz 9. stoljeća) izašla je u engleskom prijevodu španjolskog povjesničara Pascala de Gayganosa. Holandski povjesničar hugenotske provenijencije Reinhart Pieter Anne Dozy u svojim je proučavanjima arapskih prilika u Španjolskoj istakao naglaske iz Habibove kronike u svojoj Historie des Musulmans d’ Espagne iz 1861. Međutim, kod nas se time nitko nikad nije sustavno bavio, što zbog naše poznate inertnosti, samozadovoljstva i lijenosti, a što zbog ideološkog kompiliranja povijesti. Zbog toga ćemo se na ovu temu nadovezati u još nekoliko nastavaka.
Za kraj, skrenimo pažnju na Maškovića han u Vrani kod Biograda na moru koji je izgradio Jusuf Mašković, zapovjednik flote Osmanskog carstva. U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se templarska utvrda – sjedište papinskih legata i templarskog priora te mjesto gdje se čuvala hrvatska kruna. Nijemi su to svjedoci unutarnjih šizmi našeg naroda koje tek trebamo rasvijetliti.

 

Pročitajte sljedeće

O slavenskom pismu prije Ćirila i Metoda

Glavna slika: Sveti Jeronim nije glagoljicu izumio, nego tek prenio i svojim autoritetom p…