Samo nam tehnologija bazirana na hladnoj fuziji može omogućiti let u svemir

Ovo je treći i završni nastavak teksta „Svemirski program, drevna prošlost i zvjezdani ratovi“ kojeg je napisao kolumnist magazina Svjetlost Ka eM specijalno za portal Nexus-Svjetlost. Prvi dio možete pročitati OVDJE a drugi dio OVDJE…

U konačnici, je li moguće realizirati let u svemir?

Ako se krene od postavke o postojanju izvanplanetarnih civilizacija, odgovor je pozitivan, ali ga možda treba tražiti u promjeni tehnološke paradigme. Dr. Salj kaže:

„U današnje vrijeme alternativa postoji.  Za nju je znao još Koroljov. Kad je on doznao za tako snažnu radijaciju rekao je da će SSSR razvijati druge programe, na sasvim drugoj tehnologiji pogonskih motora, a to je bila tehnologija hladne nuklearne sinteze (hladna fuzija, op. Ka eM) koju je u to vrijeme razvijao Ivan Filimonenko. Takvim pogonskim motorima koji bi koristiti hladnu nuklearnu sintezu Koroljov je uistinu želio u orbitu postaviti takve teške svemirske brodove sa zaštitom, jer je s kerozinskim motorima to jednostavno bilo nemoguće uraditi. Koroljov je maštao o tim programima, no sve je te programe uništila Akademija znanosti. A zašto se akademicima nije sviđao taj program? Prvo, zato što im je smetao za izgradnju običnih nuklearnih reaktora  –  reaktori koje je razvio Ivan Filimonenko bili bi barem za red veličine manji i jeftiniji. I drugo, zato što se onima koji su razvijali vruću nuklearnu sintezu na taj način uništavalo financiranje. Ista stvar dogodila se i u Americi, zbog čega je cijeli program za hladnu nuklearnu sintezu (fuziju) bio prekinut. Tek početkom 1980-ih Amerikanci Fleishmann i Pons dobili su svjedočanstva od Filimonenka te su počeli uspješno razvijati taj program u SAD. No, u SAD-u se razvila borba protiv hladne nuklearne fuzije jer je taj program izravno smetao vlasnicima naftne industrije, koji bi na taj način u potpunosti ostali bez prihoda i izgubili bi svu vlast. Upravo zato su svi ti programi bili prekinuti. Samo u SAD-u ubijeno je stotinjak izumitelja i znanstvenika na području hladne nuklearne fuzije. Međutim, dok se ne počne financirati i razvijati program hladne nuklearne fuzije neće ništa biti od svemirskih programa i letova na druga nebeska tijela Sunčevog sustava.“

Rat protiv hladne fuzije je stvaran

Među mnogim drugima, od strane kontrolnog sustava znanja, proskribiranim temama nalazi se i hladna fuzija, proglašena zabludom i tlapnjom i tek još jednom ‘teorijom urote’, o čemu dr. Salj kaže:

„Meni se osobno ne sviđa što ljudi o tome govore u okviru konspirologije, jer već sama ta riječ ljude uvodi u programiranje da to o čemu se govori nije utemeljeno u stvarnosti. Za onog tko otvorenih očiju promatra što se danas u svijetu događa, za njega riječ ‘konspirologija’ (teorija zavjere) uopće nije prihvatljiva. Ja bih rekao da se to radi namjerno, da se stvori kaša u glavama ljudi, da sve to izgleda nevjerojatno. Svi slušaju tu kašu i u glavama im nastaje zbrka. Rekao bih da se to u određenim slučajevima radi namjerno, kako bi čovjek zaključio da je to sve prekomplicirano i nevjerojatno, i da o tome prestane razmišljati. Naravno da se dio toga radi i zbog reklame odnosno zarade, budući da takve teme silno zaokupljaju maštu i interes ljudi, pa su takve emisije jako slušane i gledane.”

“Ali ako će ljudi previše znati i previše razumjeti, njima neće biti moguće upravljati. To vam se zove politika, unutarnja i međunarodna.“

Informacija za razvoj života dolazi iz svemira

Za kraj, ako već danas nama nedosežni svemir krije i tajnu početaka ljudi i uopće života na Zemlji, kakvo je mišljenje dr. sc. Sergeja Aljbertoviča Salja o vječnom metafizičkom pitanju Boga, s obzirom na to da se, ako je život na Zemlju donesen, pitanje nastanka života samo pomiče u svemir:

„Ja nisam svećenik već prirodoznanstvenik i stoga ću vam odgovoriti sa te razine. Uzmimo kao primjer najjednostavniji živi organizam; čovjeka, žabu, mikrob… Rađeni su specijalni matematički računi za sisavce. I evo vam dokaza. Za izradu sisavca potrebna je ogromna količina informacija. Razlika između onog što je zapisano u genomu i onog što je potrebno jest deset redova veličine, što će reći deset milijardi puta više informacija! Pitanje jest odakle dolazi sva ta silna količina informacija. Genom je tek ključić za čitanje te informacije. Dakle, informacija za žive organizme dolazi iz svemira. Evo vam dokaza: u pokusu gdje su se razmnožavale žabe, tu su posudu s vodom stavili u specijalnu komoru s hermetičkim stjenkama u kojima se nalazio debeli sloj olova i zaštitom od magnetskog polja. Razmnožavanje žaba u takvim je uvjetima prestalo.”

“Rast organizma bez utjecaja svemira nije moguć. Taj informacijski aspekt možemo shvaćati kao božansku silu. Ona dolazi iz svemira. Baš kao u matrici.“