Početna Buđenje iz matriksa Deset citata poglavice Oglala Siouxa koji će vas ponukati da počnete preispitivati suvremeni svijet
Buđenje iz matriksa - Odabrano - 13.11.2018.

Deset citata poglavice Oglala Siouxa koji će vas ponukati da počnete preispitivati suvremeni svijet

„Civilizacija je bila gurnuta preda me… a nije ni najmanje doprinijela mojoj ljubavi za istinom, poštenjem i velikodušnošću.” - poglavica Oglala Siouxa Stojeći Medvjed

Luther Stojeći Medvjed (engl. Standing Bear) bio je poglavica Oglala Siouxa koji je imao jedinstveno iskustvo življenja u svijetu mira na velikim nizinama, u vremenu prije masakra i kolonizacije od strane Europljana, pa je bio svjedokom značajnih i traumatičnih promjena koje su se dogodile njegovom narodu i drugim domorodačkim narodima velikih nizina.

Do dobi od 11 godina Luther Stojeći Medvjed bio je odgajan u tradicijama svog naroda, da bi potom bio poslan u europski internat Carlisle Indian Industrial Boarding School u Pensilvaniji, gdje je učio engleski jezik i usvajao europski način života.

Potkraj života Stojeći Medvjed je objavio četiri knjige i ujedno bio lider u stalnoj borbi za prava i suverenost američkih Indijanaca. Slijedi deset citata tog ratničkog duha koji će vam pomoći da se oslobodite nekih od uvjetovanih kulturalnih paradigmi i počnete preispitivati suvremeni način života:

1) „Hvaljenje, laskanje, pretjerana uglađenost i lijepe, otmjene riječi nisu bile dio kulture Lakota (Oglala Lakota ili Oglala Sioux, što u lakota jeziku znači, otprilike, „raspršiti ono vlastito”, jedno je od sedam podplemena naroda Lakota, koji, zajedno s Nakotama i Dakotama, čine Veliku naciju Siouxa; op. prev.). Pretjeranu uglađenost smatrali su neiskrenom, a čovjeka koji bez prestanka govori držali su nepristojnim i lakoumnim. Razgovor nikada nije započinjao naglo ili na užurban način.”

2) „Djeca su poučavana da se prava učtivost zrcali u djelima, a ne riječima. Nikada im nije bilo dopušteno da prođu između vatre i starije osobe ili posjetitelja, da pričaju dok drugi govore ili da se ismijavaju invalidnoj ili deformiranoj osobi. Ako bi dijete lakomisleno pokušalo učiniti upravo to, roditelj bi ga smjesta, tihim glasom, upozorio da to ne čini.”

3) „Kod Lakota tišina je bila bremenita značajem, a ustupanje prostora tišini prije započinjanja govora prakticiralo se u praksi istinske uljudbe, poštujući pravilo da ‘misao dolazi prije govora’. …  U vremenima žalosti, bolesti, smrti ili bilo kakve druge nesreće te u prisutnosti uglednika i velikih ljudi tišina je bila znak poštovanja. … Strogo poštovanje tog načela dobrog ponašanja nesumnjivo je bilo razlog da su bijelci pogrešno karakterizirali Indijance kao nemušte stoike. Smatrali su ih mutavima, glupima, ravnodušnima i bešćutnima.”

4) „Velike otvorene nizine, prekrasna valovita brda, zavojite rječice s obalama obraslim gustim šipražjem mi nikada nismo smatrali ‘divljima’. Jedino je bijelcu priroda bila nekakva ‘divljina’, jedino je njemu priroda bila ‘zagađena’ ‘divljim’ životinjama i ‘divljim’, ‘barbarskim’ narodima. Za nas je priroda bila pitoma. Zemlja je bila puna obilja, a mi smo bili okruženi blagoslovima Velike misterije.”

5) „Kod svih zemaljskih stvorenja nebo i voda bili su aktivni i stvarni principi. U životinjskom i ptičjem svijetu vladalo je bratsko ozračje, zbog čega se Lakote među njima osjećaju sigurno. A neki od Lakota toliko su se zbližili sa svojim pernatim i krznenim prijateljima da su, u istinskom bratstvu, govorili zajedničkim jezikom.”

6) „Taj koncept života i njegovih odnosa bio je čovječan, pa je Lakotama pružao nepresušnu ljubav. Ispunjavao je njihovo biće radošću i tajnovitošću življenja, usadio im je poštovanje za sve što živi, ostavlja je mjesto za sve što postoji, pridajući svemu jednaku važnost.”

7) „Bilo je dobro za kožu da dotiče zemlju, a stariji su ljudi voljeli izuvati svoje mokasine i hodati bosonogi po svetoj zemlji. … Stari Indijanac još uvijek sjedi na tlu i ne podupire se sjedalima koja ga odvajaju od životvornih sila zemlje. Za njega sjediti ili ležati na tlu znači biti u prilici da dublje razmišlja i da intenzivnije osjeća. Na taj način može jasnije pronicati u misterij života i ostvarivati veću povezanost s drugim živim bićima koja ga okružuju.”

8) „Sve je posjedovalo osobnost, razlikujući se od nas tek obličjem. Znanje je bilo sadržano u svim stvarima. Svijet je bio knjižnica čije su knjige bile kamenje, lišće, trava, kao i ptice i životinje koje su dijelile, slično nama, oluje i blagoslove zemlje. Učili smo činiti samo ono što uči proučavatelj prirode, a to je da osjećamo ljepotu. Nikada nismo proklinjali oluje, žestoke vjetrove te ledeno inje i snijeg. Time bismo samo pojačali osjećaj čovjekove jalovosti, pa štogod da je nastupilo, mi bismo se tomu prilagodili, uz više napora i energije ako je potrebno, ali bez jadanja.”

9) „…Stari Lakote bili su mudri. Znali su da čovjekovo srce, odvojeno od prirode, postaje tvrdo, znali su da nedostatak poštovanja prema svemu što raste i živi ubrzo vodi i do nedostatka poštovanja prema ljudima. Svoju su djecu, stoga, držali blizu smirujućeg utjecaja prirode.”

10) „Civilizacija je bila gurnuta preda me… a nije ni najmanje doprinijela mojoj ljubavi za istinom, poštenjem i velikodušnošću.”

Pročitajte sljedeće

San i stvaranje svijeta

Morfej, sin Noći i Sna, krilato je božanstvo koje svake noći uzima čovjeka u svoj zagrljaj…