‘ULTIMATIVNA ŽRTVA’? Djeca vojnika imaju veće stope autizma

Piše: dr. sc. Brenda Baletti

Djeci u američkim vojnim obiteljima češće se dijagnosticira poremećaj iz autističnog spektra (PAS) nego djeci u civilnim obiteljima, otkriva nova studija znanstvenika iz organizacije Children’s Health Defense (CHD).

Znanstvenici CHD-a, dr. Karl Jablonowski i dr. Brian Hooker, ispitali su podatke iz Nacionalnog istraživanja o zdravlju djece američkog Zavoda za popis stanovništva, koji su prikupljani kroz osam godina.

„Signal za autizam kod djece pripadnika američke vojske godinama je bio neotkriven u podacima Zavoda za popis stanovništva. Muškarci i žene koji služe u našoj vojsci zaslužuju bolji tretman od dosadašnjeg“, rekao je Jablonowski za The Defender.

„Svatko tko nosi uniformu zna da je preuzeo individualni rizik“, dodao je. „Ovi nalazi pokazuju da postoji i prethodno nepoznati rizik po neurološko zdravlje njihove djece. ‘Ultimativna žrtva’ sada ima više od jednog značenja.“

Istraživači su analizirali više od 330 tisuća dječjih zdravstvenih kartona prikupljenih između 2016. i 2023. godine, usredotočujući se na dva pitanja. Jesu li djeca bila pokrivena vojnim osiguranjem (Tricare ili drugi vojni zdravstveni planovi)? I jesu li njihovi roditelji ikada služili u Oružanim snagama SAD-a, pričuvi ili Nacionalnoj gardi?

Također su željeli znati jesu li roditelji bili muškog ili ženskog spola, jesu li bili aktivni vojnici ili u pričuvi i utječe li bilo koji od tih čimbenika na to hoće li djeca razviti autizam ili ne.

Među 333.152 djece uključene u analizu, 3,19% djece pokrivene civilnim osiguranjem i 4,12% djece pokrivene Tricareom ili drugim vojnim osiguranjem imalo je dijagnozu ASD-a.

Nakon statističkih prilagodbi, podaci su pokazali da su djeca s vojnim osiguranjem imala 30,73% veću vjerojatnost da će imati dijagnozu ASD-a u usporedbi s djecom pokrivenom civilnim osiguranjem. U svakoj godini ispitivanja, stopa autizma za djecu osiguranu Tricare-om bila je viša nego za njihove civilne vršnjake.

Također su otkrili da su djeca majki s bilo kakvom vojnom službom imala 46,19% veću vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran ASD od djece čije majke nisu služile u vojsci.

Djeca očeva s bilo kakvom vojnom poviješću imala su 42,74% veću vjerojatnost da će imati dijagnozu ASD-a od djece očeva bez vojne povijesti.

Među tom djecom, obrazac težine bio je još izraženiji. Ta su djeca imala 37,37% veću vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran blagi ASD, 45,64% veću vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran umjereni ASD i 82,73% veću vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran teški ASD, od djece čiji očevi nisu služili u vojsci.

Za očeve su autori dokumentirali jasan gradijent: vjerojatnost ASD-a bila je najniža među djecom očeva koji nisu vojnici, a najviša među djecom čiji su očevi bili na aktivnoj dužnosti.

Mogući uzroci ‘moraju se istražiti što prije’

Autori su tvrdili da, budući da „toksična izloženost igra veliku ulogu u metaboličkoj i neurološkoj disfunkciji“, izloženost okolišu ili profesionalna izloženost povezana s vojnom službom može doprinijeti višim stopama dijagnoze.

Iako studija ne mjeri izravno takve izloženosti, autori su istaknuli nekoliko primjera poznatih ili sumnjivih opasnosti u vojnim okruženjima.

Neke baze, poput Camp Lejeunea, imale su problema s kontaminacijom pitke vode u prošlosti.

Ostala moguća izloženost otrovima uključuje izloženost PFAS-ima (per- i polifluoroalkilnim tvarima) putem pjena za gašenje požara; medicinska izloženost jedinstvena za okruženja u kojima su vojnici bili raspoređeni; ili druge industrijske i okolišne toksine općenito povezane s vojnim operacijama i povećane stope cijepljenja među vojnim obiteljima.

Sugerirali su da jače povezanosti uočene s umjerenim i teškim ASD-om mogu ukazivati ​​na obrazac „ozbiljnosti-odgovora“ (severity-response pattern) u skladu sa štetnim izloženostima, iako naglašavaju da su potrebni precizniji podaci za procjenu ove mogućnosti.

Autori su objasnili da bi mogla postojati određena pristranost u podacima koja utječe na rezultate, uključujući: pristranost ankete, gdje vojni roditelji čija djeca imaju dijagnozu ASD-a mogu biti skloniji ispuniti Nacionalno istraživanje o zdravlju djece; obrasce odabira, gdje pripadnici vojske mogu biti više ili manje skloni posvojiti ili se brinuti za djecu s invaliditetom; ili dijagnostičke razlike, gdje razlike u pristupu zdravstvenoj skrbi ili praksama procjene između vojnih i civilnih sustava mogu utjecati na to koliko se često identificira ASD.

„Iako postoji nekoliko objašnjenja za rezultate ove analize, izloženost djece otrovima, bilo izravno ili putem roditelja, ne može se zanemariti i mora se istražiti. Što prije, to bolje“, napisali su autori.

(Izvor: childrenshealthdefense.org; 20. studenoga 2025.)