GRLJENJE BEBA MOŽE UTJECATI NA NJIHOVE GENE

Količina bliskog i utješnog fizičkog kontakta koju bebe primaju utječe na njihovu molekularnu razinu. Prema novom istraživanju Sveučilišta Britanske Kolumbije i Istraživačkog instituta Dječje bolnice BC, taj učinak pozitivno djeluje na njihovo zdravlje i može trajati godinama.

Uočeno je da bebe koje nisu dobivale fizički kontakt kada su bile uznemirene zaostaju u biološkom razvoju. Kod njih je otkriven molekularni profil stanica koji je bio manje razvijen nego što bi se očekivalo za njihovu dob.

GENETSKI UTJECAJ ZAGRLJAJA

Studija, objavljena u časopisu Development and Psychopathology, prva je pokazala da jednostavan čin grljenja beba može imati dugoročne posljedice na njihov epigenom. Epigenom je mreža kemijskih spojeva koja okružuje DNK. On može mijenjati način na koji genom funkcionira bez promjene same sekvence DNK te pomaže određivati koji će geni biti aktivni u određenoj stanici.

Jednostavno rečeno, epigenom može uzrokovati promjene na molekularnoj razini ovisno o vanjskim čimbenicima kojima je osoba izložena, poput prehrane, razine stresa, obiteljskog okruženja ili traumatičnih događaja. Proučavanje epigenoma, poznato kao epigenetika, otvorilo je nove mogućnosti istraživanja za objašnjenje i liječenje bolesti poput raka, koje se ne mogu u potpunosti objasniti samo genetskim nasljeđem.

„Kod djece smatramo da sporije epigenetsko starenje može odražavati manje povoljan razvojni napredak“, rekao je Michael Kobor, profesor na Odjelu za medicinsku genetiku pri Dječjoj bolnici BC. Kobor je bio član istraživačkog tima koji je proučavao 94 zdrave bebe u Britanskoj Kolumbiji.

MANJE ZAGRLJAJA, LOŠIJE ZDRAVLJE

Za potrebe istraživanja roditelji su vodili dnevnik svojih pet tjedana starih beba, bilježeći njihovo ponašanje – poput spavanja, nervoze, plakanja ili hranjenja – kao i trajanje njege koja je uključivala fizički kontakt. Kada su djeca navršila otprilike četiri i pol godine, njihov DNK analiziran je uz pomoć brisa usne šupljine.

Analiza DNK pokazala je da su bebe koje su bile uznemirene, a koje njegovatelji nisu umirivali zagrljajima ili drugim oblicima fizičkog kontakta, imale epigenetsku dob nižu od očekivane s obzirom na njihovu stvarnu dob. Takav nesrazmjer između epigenetske i kronološke dobi u novijim je istraživanjima povezan s lošijim zdravstvenim ishodima.

Istraživači planiraju dodatno proučiti ima li biološka nezrelost uočena kod te djece šire posljedice za njihovo zdravlje, osobito za psihološki razvoj. Ako buduća istraživanja potvrde ove početne nalaze, to će dodatno naglasiti važnost utješnih zagrljaja, posebno za uznemirenu dojenčad.

(Izvor: organicfacts.net; 29. studenoga 2017.)