SINDROM BEZUVJETNE LJUBAVI

Moguće je da nikada niste čuli za takozvani Williamsov sindrom o kojem se često govori i kao suprotnosti autizmu. Ljudi koji ga imaju – ‘vole previše’. Isto to rijetko stanje uslijed kojega su ljudska bića previše srdačna možda je i ekspresija gena kod vašeg psa, zbog čega vam s toliko radošću liže lice svaki put kada vas ugleda. Moguće je i da ta rijetka genetska ekspresija ukazuje na korak prema višem stupnju evolucije čovjek

Sindrom ‘pretjerane srdačnosti’  

Kada čovjek prvi put čuje za to stanje mogao bi pomisliti da to i ne može biti neki problem. Uostalom, tko od nas nikada nije zamišljao svijet u kojemu svakoga pozdravljamo – od poštara do nastavnika svoje djece – zagrljajem i s iskrenim oduševljenjem?

Williamsov sindrom, koji je poznat i pod nazivom Williams-Beurenov sindrom, javlja se kada ljudima nedostaje dio DNK s oko 27 gena. Ovo se stanje javlja kod samo jedne na 100.000 osoba. Često je popraćeno određenim fizičkim karakteristikama kao što su prćasti nos, široko čelo, malena brada i veće uši, zbog čega takvi pojedinci izgledom pomalo podsjećaju na vilenjake.

Moguće je da su u Shakespeareovo doba brojni lakrdijaši i lude bili osobe s Williamsovim sindromom.

„Osim specifična izgleda, ljudi s Williamsovim sindromom često su i glazbeni geniji s blažim do umjerenim intelektualnim poteškoćama te neobičnom željom da vole svakoga koga vide. Zvuči li vam to poznato?“

Ljudi s Williamsovim sindromom često se, međutim, susreću s izazovima, usprkos svojoj osobnosti punoj ljubavi. Teško im je zauzdati svoju želju za grljenjem potpunih stranaca ili da im kažu da su predivni, što često nailazi na negativne reakcije ljudi koji nisu upoznati s postojanjem takvog stanja.

Osobe s Williamsovim sindromom često su sklone postati žrtavama onih koji njihovu snažnu želju da pokažu ljubav i prijateljske osjećaje koriste za osobnu korist.

Bezuvjetna ljubav je genetska anomalija

Znanstvenici su sada otkrili poveznicu između genetske strukture Williamsovog sindroma i gena pasa, jedine druge životinje koja pokazuje sličnost s bezuvjetnom ljubavi koju pokazuju osobe s Williamsovim sindromom.

Prva naznaka veze između pasa i Williamsovog sindroma pojavila se 2010. godine, kada su evolucijska biologinja Bridgett von Holdt i njezini kolege ispitali DNK 225 vukova i 912 pasa ukupno 85 pasmina. Pritom su tražili evolucijske značajke pasa koje se razlikuju od onih koje nalazimo kod vukova.

Pseći DNK

Jedan gen koji je pobudio zanimanje bio je WBSCR17. Njegova je prisutnost ukazivala na to da su ili on ili drugi geni u njegovoj blizini odigrali važnu ulogu u evoluciji pasa. To područje genoma slično je kod pasa i kod ljudi, a ljudska verzija gena WBSCR17 smještena je blizu sekvencije koja je izbrisana kod ljudi s Williamsovim sindromom.

Kao što je poznato, vukovi tipično provode manje vremena u blizini ljudi od pasa, budući da ih nismo uzgojili tako da budu ‘udomaćeni’ i da žive u našoj neposrednoj blizini. Tek je potrebno utvrditi je li se gen WBSCR17 kod pasa razvio kao dio mutacije ili jednostavno kao posljedica epigenetskog uvjetovanja.

„Nadalje, znanstvenici su otkrili da se kod psećih pasmina koje su obično prijateljskije nastrojene taj gen učestalije pojavljuje.“

Izbrisani geni i evolucija

Stoga se postavlja pitanje je li Williamsov sindrom ‘stanje’ ili mutacija naših gena usmjerena ka višem stupnju evolucije? Manje od 6% cjelokupnog stanovništva ima izbrisan skup gena koji dovodi do Williamsovog sindroma. Međutim, priroda ukazuje na to da se druge vrste skladnije razvijaju kada surađuju i pokazuju znakove naklonosti.

Bonobo čimpanze, jedni od ljudima najbliskijih primata, poznate su po tome da pomažu poboljšavanju svojih društvenih odnosa pokazivanjem spolne naklonosti. Nova istraživanja na polju neurobiologije zagovaraju spašavanje naše ljudske vrste od nesmiljenih oblika ponašanja pomoću socijalnog altruizma. Williamsov sindrom i slična struktura gena kod najboljeg čovjekovog prijatelja možda je samo znak zaokreta prema dobroti u našoj genetskoj evoluciji.

O autorici:

Christina Sarich stalna je suradnica portala Waking Times. Osim što piše, ona je i glazbenica, yogi i humanitarka. Njezina razmišljanja i spoznaje pojavljuju se u različitim časopisima, kao što su Weston A. Price, Nexus, Atlantis Rising i Cuyamungue Institute, a njezini komentari o iscjeljivanju, uznesenju i ljudskom potencijalu važan su dio alternativnih leksikona.