Čovjekov hipnotički san

Tisuću stvari sprječava čovjeka da se probudi. One ga drže zarobljenim u njegovim snovima. Da bismo se svjesno probudili, potrebno je prepoznati prirodu sila koje nas drže u stanju sna. Prije svega, moramo razumjeti da san kojeg čovjek trenutno sanja nije prirodan, već hipnotički san. Čovjek je hipnotiziran, a to hipnotičko stanje netko neprestano održava i jača. Kao da iza svega  stoje sile kojima je korisno i isplativo držati čovjeka u stanju transa i spriječiti ga da vidi istinu i shvati svoj položaj.

Postoji jedna istočnjačka priča koja govori o vrlo bogatom čarobnjaku koji je imao jako puno ovaca. Ali u isto vrijeme čarobnjak je bio škrt i zao. Nije želio unajmiti pastire da čuvaju njegove ovce, niti podići ogradu oko pašnjaka na kojem su pasle. Ovce su ponekad odlutale u šumu, znale su pasti niz liticu i tome slično. A iznad svega stalno su bježale, jer su osjećale da je jedino što čarobnjak uistinu želi njihovo meso i koža. A to im se nije sviđalo.

Napokon je čarobnjak pronašao rješenje. Hipnotizirao je svoje ovce i sugerirao im, prije svega, da su besmrtne i da im se ništa ne može dogoditi ako ih ubiju. Drugo, sugerirao je svojim ovcama da je on, čarobnjak, dobar gospodar koji toliko voli svoje stado da se je za njih spreman žrtvovati. Potom im je sugerirao da ako će im se ikada nešto neugodno dogoditi, to neće biti sada, pa stoga nemaju potrebe razmišljati o tome. Nadalje, čarobnjak je sugerirao svojim ovcama da one uopće nisu ovce; nekima od njih sugerirao je da su lavovi; drugima da su orlovi; trećima da su muškarci; a nekima čak i da su čarobnjaci.

Nakon ovoga prestale su sve njegove brige oko ovaca. Nikad više nisu pobjegle, već su tiho čekale kada će čarobnjak zatrebati njihovo meso i kožu. Ova priča je vrlo dobra ilustracija čovjekove pozicije.

– Ispričao G. I. Gurdjieff, a prenio P. D. Ouspensky u svojoj knjizi U potrazi za čudesnim iz 1949.