Robert F. Kennedy, ml.: Vlasti zataškavaju smrtne slučajeve izazvane cjepivima

Glavna slika: CJEPIVA SU HOLOKAUST – KAŽE NEĆAK JFK-ja. (Slika s komentarom preuzeta sa www.davidicke.com)

Slijedi skraćeni i uređeni članak RFK-ja ml. u prijevodu Gorana Ćaćića…

Znanstvenici koji razvijaju cjepiva i mreže javnog zdravstva oprezno će i s vremena na vrijeme priznati da cjepiva mogu uzrokovati škodljive reakcije baš kao i „bilo koji drugi medikament ili biološki proizvod”. Iako su stručnjaci manje spremni otvoreno iznijeti činjenicu da neželjene reakcije mogu uključivati – te doista uključuju – smrt, dovoljno je da pogledamo izvještaje priložene američkom Izvještajnom sustavu o štetnim posljedicama cijepljenja (engl. kratica VAERS) i da vidimo kako je smrtnost jedan od mogućih ishoda.

“Na primjer, od 1990 do kraja 2010. VAERS je zaprimio 1881 izvještaj o slučajevima smrti djece nakon cijepljenja, što predstavlja 4,8% prijavljenih tzv. ‘štetnih ishoda’ za djecu tijekom tog 20-godišnjeg perioda.“

Štoviše, analitičari priznaju da se u okviru VAERS-a, kao pasivnog sustava nadzora, mnogi slučajevi ne prijavljuju. U jednom izvješću federalnih vlasti iz 2010. stoji da VAERS prikupi tek oko jedan posto izvještaja o štetnim nuspojavama cjepiva.
Na međunarodnom planu sustav javnog zdravstva – sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) na čelu – ranije je koristio okvir od šest kategorija za ispitivanje i kategorizaciju težih „neželjenih posljedica poslije cijepljenja” (engl. kratica AEFI), uključujući smrtni ishod.

Orvelovska ‘kvaka 22’

U pismu upućenom 2017. godine časopisu Indian Journal of Medical Ethics doktori Jacob Puliyel (indijski pedijatar i član indijske Nacionalne tehničko-savjetodavne skupine u vezi cjepiva) te Anant Phadke (izvršni član Sveindijske akcijske mreže za racionalnu upotrebu lijekova) upozoravaju na važna pitanja glede izmijenjenog pravilnika procjene sigurnosti cjepiva.

„Opisuju, naime, orvelovsku ‘kvaku 22’ tj. situaciju gdje je – nakon izmjene gore spomenutog alata – smrtne slučajeve poslije cijepljenja gotovo nemoguće kategorizirati kao smrtne ishode povezane s cijepljenjem.“

Razlog leži u tome što promijenjeni algoritam ne omogućuje korisnicima da određeni AEFI kategoriziraju kao ‘uzročno povezan s cijepljenjem’ ako nema podataka koji bi pokazali da je odnosno cjepivo uzrokovalo statistički značajan broj smrtnih slučajeva tijekom 3. faze kliničkih ispitivanja. …

Apsurdnost i nemarnost koji su prisutni u posve subjektivnoj WHO-ovoj listi provjere nisu promakli drugim zainteresiranim stranama u Indiji i drugdje. U nizu komentara iznijetih u časopisu Vaccine kao odgovor na objavljivanje 2013. godine tog izmijenjenog pravilnika procjene sigurnosti cjepiva, komentatori su iznijeli sljedeće oštre tvrdnje:

• „Čak i ako zdravo dijete umre nekoliko minuta nakon cijepljenja a nema nekog drugog objašnjenja za AEFI, čak i tada vladajuće medicinske strukture lako mogu proglasiti, zahvaljujući novom AEFI-ju, da je ta smrt slučajna i da nema veze s cijepljenjem. Takva ‘znanost’ je opasna”.
• „Među 20 stavki na njihovoj listi provjere ne manje od 15 (75%) njih posvećeno je tome da se pobije uzročnost potaknuta cijepljenjem. … Uostalom, kako autori (zapanjujuće naivno) priznaju, najvažnije je ‘zadržati povjerenje javnosti u imunizacijske programe’”.
• „Ljudi shvaćaju da slučajnosti ne postoje – samo događaji koji su prikazani kao slučajni, bilo zbog istinskog manjka razumijevanja sveukupnih činjenica koje su dovele do zabilježene ‘slučajnosti’ ili zbog namjernog prikrivanja činjenica, uključujući situacije u kojima … bude sređeno da AEFI-ji koji rezultiraju smrću jednostavno ‘nestanu’”.
• „Izgleda da krupan biznis u industriji cjepiva utječe na znanost o cjepivima pa iznalazimo razne načine promicanja tog biznisa nauštrb ljudskih života. … Priklanjanje manje senzitivnom načinu procjene sigurnosti cjepiva ne samo da je nelogično već predstavlja rizik za djecu u cijelom svijetu”.

Nažalost, izgleda da su brojni zagovornici cjepiva više zaokupljeni predusretanjem ‘zabluda’ i „pogrešnih zaključaka glede uzroka i posljedica” negoli sprječavanjem i utvrđivanjem neželjenih učinaka cijepljenja. Rezultat je, kao što tvrdi dr. Puliyel, to da liječnici koji ‘naivno’ prihvaćaju pristrana izvješća o sigurnosti cjepiva „gube povjerenje javnosti, i ujedno … ugrožavaju javno zdravlje”.