SKUPLJAČI IZVANZEMALJSKIH LEŠEVA I ‘RAT IZVANZEMALJACA’ NA GRENLANDU

[Napomena urednika portala Nexus-Svjetlost: Ovaj je intervju preuzet i uz dopuštenje preuređen s internetske stranice Earthfiles.com Linde Moulton Howe. Prvi dio može se naći na http://tinyurl.com/jrd274v, a drugi na http://tinyurl.com/zfvc38g.]

Dvostruki život i strogo povjerljiv posao

Dana 14. studenoga 2016. godine dobila sam e-mail od dugogodišnjeg prijatelja ‘Stevea’ s njujorškog Staten Islanda.

„Pozdrav, Linda. Ti si novinarka koja ne posustaje i kojoj vjerujem. Počeo sam gledati Arta Bella još prve godine emitiranja njegove emisije. Mislim da je to bilo 1995. Već desetljećima čuvam jednu priču koja nikada nije puštena u javnost. Govorim ti to jer te teme pratim još od svoje šeste godine, i to s dobrim razlogom, a sada sam upravo navršio 50.“

Razgovarala sam sa Steveom i zamolila ga za dopuštenje da napravimo snimani telefonski intervju za Earthfiles i radio Coast to Coast AM. Dao mi je svoj pristanak i počeo mi objašnjavati da je njegov otac, kojeg smo odlučili zvati ‘John Smith’, vodio dvostruki život u ratnom zrakoplovstvu SAD-a od 1947. do 1955., koji se nastavio i nakon što je odande časno otpušten.

John Smith nekoliko je godina radio na području međunarodnog burzovnog posredništva. Međutim, kako kaže Steve, bila je to slika za javnost, a iza nje skrivao se čovjek koji je u najstrožoj tajnosti kupio mrtva tijela izvanzemaljaca na brojnim mjestima pada njihovih letjelica. Sve je započelo na dvjema lokacijama u srpnju 1947. u New Mexicu: jedna se nalazila između Roswella i Corone, a druga ispod planine Oscura Peak na Testnom centru White Sands, oko 50 zračnih milja jugozapadno od Corone.

Trumanova administracija trebala je vojnu pomoć za operacije skupljanja misterioznih ne-ljudskih bića – i mrtvih i živih – i napredne tehnologije njihovih letjelica. Međutim, predsjednik Truman i njegovi savjetnici željeli su da se provodi stroga politika poricanja postojanja svega što je ne-ljudsko ili izvanzemaljsko kako bi se zaštitila nacionalna sigurnost i spriječila panika u javnosti. Predsjednik Truman navodno je potpisao izvršnu naredbu o strogoj povjerljivosti kako bi formalizirao neku vrstu sporazuma sa živim ne-ljudima koje su vojne snage našle u Roswellu i na drugim lokacijama.

Ako je to istina, tada su se prvi tajni ‘crni’ dolari počeli, bez znanja Kongresa i javnosti, preusmjeravati u strogo povjerljive pokušaje uspostavljanja komunikacije s tim bićima i analize njihove izvanzemaljske tehnologije. Smithov rad na burzovnom predstavništvu diljem svijeta vlastima je poslužio za prikupljanje sredstava za tajne dogovore s izvanzemaljcima. Smith se u međuvremenu pokušavao nositi s golemim strahom od potrage za različitim vrstama sivih, bijelih i gmazolikih humanoida s različitih mjesta nesreća i njihovim stavljanjem u mrtvačke vreće.

Kroz povijest je bilo drugih zviždača koji su govorili da su svi padovi NLO-a trojanski konji kojima je svrha bila nešto ili nekoga uvesti među ljude, koji nisu imali pojma da njihova vlada pregovara i sklapa sporazume s izvanzemaljskim inteligencijama, a istovremeno tvrdi da NLO-a nema te da se radi o meteorološkim balonima i močvarnom plinu.

Tako se dvostruki život Johna Smitha odvijao između svijeta novca i mračne utrobe američkog vojnog i obavještajnog podzemlja koji su ili surađivali, ili bili u tajnom ratu s izvanzemaljskom prisutnošću. John Smith o svojim se šokantnim zadacima koje je dobivao na poslu mogao povjeriti samo supruzi i dvojici sinova.

Steve, njegov sin koji je sa mnom razgovarao, rođen je 17. listopada 1966., 19 godina nakon događaja u Roswellu. Steve kaže da mu je 1971., kada mu je bilo pet godina, njegov otac počeo otkrivati tajnu o Roswellu i svom poslu skupljanja mrtvih tijela izvanzemaljaca i sudjelovanja u onome što je nazivao tajnim „ratom izvanzemaljaca“ na Grenlandu i Aleutskom otočju. Po Steveu, taj se tajni ‘rat izvanzemaljaca’ događao paralelno s Korejskim ratom koji je bjesnio od 1950. do 1953.

“Ratno zrakoplovstvo SAD-a na Grenlandu u Zračnoj bazi Thule navodno je tajno pomagalo jednu stranu u ‘ratu izvanzemaljaca’.”

Slika iznad: Američka zračna baza Thule/Zračna luka Pituffik na sjeverozapadu Grenlanda. Fotografija je snimljena iz zraka 1989. godine.

[Slijedi intervju Linde Moulton Howe sa ‘Steveom’ Bishopom snimljen 24. studenoga 2016. Steve započinje s pričom o tajnom angažmanu svoga oca, ‘narednika Johna Smitha’, na poslu skupljanja posmrtnih ostataka izvanzemaljaca nakon padova njihovih letjelica. Urednik]    

Prvi dio

Skupljanje tijela izvanzemaljaca u New Mexicu

Steve Bishop (SB): Kad god su izvanzemaljci u pitanju, sve je strogo definirano. Očev je posao bio ulaziti u letjelice i izvlačiti tijela. Drugi su bili zaduženi za preživjele. Vidio je i njih. Treći su, pak, bili zaduženi za čišćenje. Četvrti bi odvozili tijela i ostatke. Sva su zaduženja bila strogo određena. Nitko nije smio ni s kim razgovarati.

Linda Moulton Howe (LMH): Rođen si 13 godina nakon završetka Korejskoga rata. Otac ti je obavljao taj posao prikupljanja tijela izvanzemaljaca tijekom cijelog tog razdoblja, ne samo tijekom Korejskoga rata, zar ne?

SB: Točno. Rekao nam je da je Roswell jedna od velikih priča. Moj tata je bio ondje. Ja još od 1970-ih znam za taj događaj. Roswell nije bio ni približno slučaj pada izvanzemaljske letjelice. Naša vlada vrlo je dobra u prikrivanju tih stvari jer moj je otac bio na brojnim lokalitetima samo u SAD-u. Pričao mi je o Sivima – drukčijima od drugih – ali oni koji su ga uvijek plašili bili su Gmazoliki sa svojim zelenim ljuskama – vidjelo se na njemu koliko bi ga to svaki put uzrujalo. Bilo ga je strah! A moj tata nije bio strašljiv čovjek. Nije bio takav tip osobe.

LMH: Kako su skupljali tijela?

SB: Stavljali su ih u mrtvačke vreće: to su radili, ustvari, samo on i još nekolicina drugih. Rekao je da su, što se veličine tiče, bili poput djece. Znam da ih je bilo na desetke. Pričao je o Sivima, različite visine.

Gmazoliki su bili posebni. Premda mrtvi, neki od njih možda su ipak bili živi jer bi pričao o silnom strahu koji bi osjećali čak i kada bi se približili mrtvim tijelima da ih odvezu s mjesta nesreće. Bili su toliko drukčiji i izvan ovog svijeta da bi se na sam njihov spomen tresao od straha.

Slika iznad: Umjetnički prikaz Reptiloida, gmazolikog izvanzemaljca (Slika: Svet P.)

LMH: Dobro. Možeš li opisati što je vidio u tim Reptiloidima?

SB: Najviše je uvijek govorio o njihovoj zelenoj koži, kožnatoj i ljuskavoj. Oči su im bile crne, veće od ljudskih.

LMH: Bili su viši, a koliko je tvoj otac bio visok?

SB: 171 cm.

LMH: Nije li on rekao da su Gmazoliki bili visoki između 180 i 210 cm, pa čak i između 210 i 240 cm?

SB: Znam da jest, ali se ne sjećam točne visine. Ono što se kod Roswella dogodilo bio je ustvari sudar dvaju brodova. On je odnio, mislim, dva ili tri mrtva tijela. Međutim, bio je i jedan koji je bio živ i jedan koji je umirao. Bio je to možda i prvi lokalitet, ili jedan od prvih, na kojima je bio. Često je o tome pričao.

Jedan od glavnih detalja bila je činjenica da su bila dva broda. Jedan se srušio u blizini Corone, a drugi je sletio oko 50 zračnih milja dalje. Ne znam na kojoj je on lokaciji bio jer kada je sve izašlo u javnost tata je već umro.

Slika iznad: Karta koja prikazuje tri lokaliteta u New Mexicu na kojima je došlo do pada NLO-a u prvo tjednu srpnja 1947.: lokalitet 1 nalazi se u blizini Corone i Roswella; lokalitet 2 ispod planine Oscura Peak, a lokalitet 3 južno od Ruidosa.

LMH: Navodno je između Roswella i Corone udarila letjelica trokutastog oblika i izbacila kapsulu za spašavanje u kojoj su bila bića, preletjevši potom iznad planine Oscura Peak i srušivši se u Testnom centru White Sands ispod planine. [Postojalo je i treće mjesto pada u apaškom rezervatu Mescalero, južno od Ruidosa.]

SB: To je lokacija na kojoj je, pretpostavljam, bilo dvoje preživjelih, ali jedan je ubrzo umro. Drugi je preživio.

LMH: Što je tvoj otac rekao o tom živom i onom mrtvom, odnosno umirućem?

SB: Definitivno su bili niski, niži od 150 centimetara. Nije mu bio dopušten pristup u blizinu živih jer oni nisu bili njegovo područje. Vidio ih je, stoga, samo s udaljenosti. Bili su niski, nekako sivkasti, debele kože. Rekao je da su pomalo nalikovali lutkama jer su bili posve drukčiji od Zemljana, s iznimno malenim i izduženim vratom. Bilo je teško vidjeti da oni hodaju, ali on je uspio vidjeti jednoga koji je bio živ i hodao! Na njih nije reagirao kao što je reagirao na Reptiloide.

Slika iznad: Umjetnički prikaz Sivog izvanzemaljca.

LMH: Kakav je, po njemu, bio odnos između Reptiloida i malih Sivih?

SB: Nije znao. Nije imao uvid u sve činjenice.

LMH: Je li ikada vidio Reptiloide i male Sive zajedno, bilo žive ili mrtve, na istome mjestu?

SB: Da. O tome sam baš želio govoriti jer nikada nisam čuo da je itko o tome ikada išta rekao. Nadam se da ima veterana koji će sada biti voljni s ovim pričama izaći u javnost.

Neskriveni Korejski rat i tajni rat na Grenlandu i Aleutima

Korejski rat počeo je 25. lipnja 1950. godine kada je oko 75.000 vojnika korejske narodne armije namjerno prešlo 38. paralelu [sjeverno od ekvatora], što je dijelila Sjevernu Koreju, koja je uživala potporu Sovjeta, od zapadnim silama okrenute Republike Koreje. Sjedinjene Američke Države nisu ušle u rat na strani Južne Koreje sve do srpnja 1950., a u srpnju 1953. rat je završio. Život je pritom izgubilo približno pet milijuna vojnika i civila.

Ono što prema Steveovu ocu svijet nije znao bilo je to da se tijekom Korejskoga rata vodio i ‘rat izvanzemaljaca’ na Grenlandu i zapadno od njega na Aleutskom otočju, koje se proteže jugozapadno od aljaškoga grada Anchoragea u Beringovo more. Grenland je danska kolonija, ali ga je 1946. godine američki predsjednik Harry Truman pokušao kupiti od Danske. Na sastanku UN-a danski se ministar vanjskih poslova Gustav Rasmussen sastao s američkim državnim tajnikom Jamesom F. Byrnesom kako bi razgovarali o američkoj kupovini Grenlanda. O tome nikada ništa nije dospjelo u javnost i nitko ne zna što se na sastanku dogodilo, ali SAD nakon toga više nije pokušavao kupiti Grenland. Međutim, NATO-vim sporazumom iz 1951. Amerikancima je ondje ipak dopušteno izgraditi baze.

Slika iznad: Otok Adak u sklopu Aleutskog otočja, Aljaska

LMH: Korejski rat počeo je 25. lipnja 1950., a završio 27. srpnja 1953. Tvoj je otac u tom vremenskom razdoblju bio aktivan.

SB: Premješten je na Grenland. Nisam siguran je li najprije otišao na Grenland ili na Aleute. Međutim, iz priča kojih se sjećam da je pričao mom bratu i meni znam da su se na objema lokacijama dogodile iste stvari – rat izvanzemaljaca. To je trajalo mjesecima. Izvanzemaljci su se ondje na barem dvije strane međusobno borili oko baze Thule, pucajući jedni na druge. I naši su pokušavali pucati na njih, ali ništa nismo uspijevali pogoditi. Oni su jednostavno znali izbjeći sve vrste oružja kojim  smo u to vrijeme raspolagali.

Mi smo s njima imali dogovor… kada bi neka njihova letjelica bila oštećena slijetali bi izravno u bazu i ljudi bi im pomagali sa svim što im je bilo potrebno kako bi popravili letjelicu i ponovno poletjeli.

LMH: Dobro, ali to znači da su Sjedinjene Američke Države jednu od tih zaraćenih izvanzemaljskih skupina tretirale kao neku vrstu prijatelja ili saveznika kojem treba pomoći.

SB: Točno.

LMH: Koji su nam to bili prijatelji?

SB: Ne znam. Otac je pričao da su ondje bili Sivi, a neki su i na suprotnoj strani izgledali isto.

LMH: Znači, izgledalo je kao da se Sivi bore protiv Sivih?

SB: Da!

LMH: Kako to objasniti? Što je tvoj otac rekao?

SB: Ne znam, nije ni on znao. Bilo je to vrlo zbunjujuće jer im je rečeno da o tome ne smiju postavljati pitanja ni govoriti. Pričali su isključivo između sebe i u svojim grupicama.

LMH: Tvoj je otac radio za ratno zrakoplovstvo na izvlačenju mrtvih tijela izvanzemaljaca među kojima su bili Sivi i Reptiloidi. Je li otac imao posla i s višim Sivima?

SB: Rekao je da ih je vidio različitih visina.

LMH: Je li dao ikakvu naznaku da je vidio mrtva tijela dviju različitih vrsta Sivih u sukobu izvanzemaljaca na Grenlandu?

SB: Da, ondje nisu bili samo Sivi i Reptiloidi. Rekao je da ih je bilo svih vrsta. On je tada znao za možda desetak različitih tipova.

LMH: Desetak različitih izvanzemaljaca?

SB: Različitih vrsta koje je odnosio.

LMH: Možeš li nam pokušati objasniti kakvih je to desetak vrsta moglo biti?

SB: Znam da je sigurno imao Reptiloide. I znam da je sigurno imao manje Sive. A bilo je tu i drugih među njima.

LMH: Humanoida?

SB: Da, humanoida.

LMH: Ljudi koje su oteli izvanzemaljci i vojska tvrde da su posebni oni koji su visoki između 210 i 240 centimetara, svi su bijeli i često ih se naziva Visokim Bijelima ili visokim humanoidima.

SB: Otac je govorio o vrlo visokim izvanzemaljcima. Ne sjećam se svih pojedinosti. Većinom je sa mnom o onome što se zbiva govorio u periodu između 1972. i 1974. Nešto smo detaljnije o tome razgovarali 1980-ih kada sam bio u srednjoj školi.

LMH: Što je rekao o visokim izvanzemaljcima?

SB: Bili su mrtvi kada je došao do njih.

LMH: Kakvi su bili u usporedbi s drugim tipovima?

SB: Sjećam se da je govorio o Zelenima, Sivima i nekim Bijelima. Ali sjećam se da je rekao da su svi bili različitih oblika, boje i visine. Međutim, uglavnom je govorio o Sivima, onim manjima.

LMH: Zato što je skupio najviše njihovih mrtvih tijela?

SB: Da. Mislim da je to razlog.

LMH: Je li ikada rekao da su ta tijela malih Sivih, koji su bili poput lutaka, ustvari bili androidi, organski roboti koje je napravilo nešto drugo?

SB: Ne, nikada nije spominjao robote.

LMH: Što je rekao o uzroku smrti onih koji su pronađeni mrtvi? Je li promatrao opekotine? Rane? Rupe? Što ih je usmrtilo?

SB: Bilo je mnogo opekotina, dijelova raznesenih uslijed pada. Ponekad ne bi vidjeli nikakve tragove na njima, ali izvanzemaljci su bili mrtvi, ne uvijek u jednom komadu.

LMH: Je li spominjao glasine među kolegama iz tatnog zrakoplovstva ili agentima obavještajnih službi o tome što stoji iza njihovog rata na Grenlandu, na Zemlji?

SB: Rekao je da smo s jednom od tih rasa imali neku vrstu sporazuma, da je taj dogovor postignut s jednim od predsjednika. Mislim da je Truman sklopio sporazum sa Sivima.

LMH: Da, moguće.

SB: Da, često je to spominjao. Govorio je da su se neke bitke čak odvijale ovdje u nekim bazama u SAD-u. Ali glavna se vodila na Grenlandu i na Aleutima. Bila je riječ o ratu jer se odvijao bez prestanka, svakodnevno. Ponekad s nekoliko letjelica, a ponekad ih je bilo na stotine. Nebo ih je bilo puno. Dolazile su odasvud, iz svih smjerova. Naši su ljudi bili prestravljeni jer ništa nisu mogli poduzeti. Morali su ili priskočiti u pomoć ili se pokupiti. Ništa od toga ni u jednom trenutku nije izašlo u javnost.

LMH: I, što su saznali? Što je bio razlog višemjesečnog rata između izvanzemaljaca na Grenlandu, na našem planetu?

SB: Jedino što mi je rekao je da su se na Grenlandu i na Aleutima borile dvije zaraćene strane izvanzemaljaca. Rečeno im je da o tome ne govore. Svi su u bazi upozoreni da ih čeka smrt ako progovore!

Drugi dio

Susreti sa Sivima i insektoidnim bićem

 

Slika iznad: Umjetnički prikazi insektoidnih izvanzemaljaca (Slike: FolsomNatural, www.flickr.com)

LMH: Je li tvoj otac imao kakav fizički kontakt s nekim insektoidnim tijelom?

SB: Ne znam. Govorio je o puno drukčijih, neobičnih bića koja su bila posve drukčija od nas. Rekao bih da je moguće da jest.

LMH: Mislila sam da si spominjao Insektoide.

SB: Ja sam vidio Insektoide.

LMH: Prijeđimo onda na tvoja vlastita iskustva djeteta koje je svjesno da mu otac govori o izvanzemaljcima. Kako je sve to započelo?

SB: Moj se tata uvijek ljutio zato što bih noću najčešće vrišteći trčao u njihovu spavaću sobu jer su me stalno posjećivali mali Sivi, koji bi me nekad znali podići i odnijeti sve do prizemlja, ali najviše se sjećam da bi me podignuli iznad svojih glava, a ja se ne bih mogao pomaknuti. Hodali bi niz stubište zajedno sa mnom noseći me iznad sebe, unijeli me u dnevni boravak i ondje me položili na stol.

Sjedio bih s nogama obješenima preko stola ispred insektoidnog bića. Ne znam zašto su mi to radili i što su mi ustvari napravili. Ali znam da je sve upućivalo na to da to stvorenje u tome uživa.

LMH: U što si gledao? U to insektoidno biće?

SB: U njegovu visinu. Sigurno je bilo visoko između 240 i 300 centimetara. Ja sam bio dijete. Glava mu je sezala gotovo do stropa.

LMH: Gdje je bila glava toj Bogomoljki u odnosu na strop?

SB: Stvorenje nije stajalo uspravno. Noge su mu bile savijene i bilo je nekako pogrbljeno, naginjući se prema meni.

LMH: Kakve boje su mu bile oči?

SB: Oči su mu, sjećam se, bile ogromne, imao sam dojam kao da gledaju direktno kroz mene.

LMH: A boje?

SB: Boja je bila nekako kremasta.

LMH: Cijeli je insekt bio kremaste boje?

SB: Meni je pogled bio prikovan za njegovo lice, ponajviše za oči. Oči su mu bile crne. Bile su ogromne, mnogo veće od očiju Sivih. Bile su goleme, nekako okrugle i izbočene baš kao kod kukaca.

LMH: Jesi li vidio zjenicu?

SB: Koliko se sjećam, nisam. Bila je noć. Stvorenje je imalo više od dvije ruke. Bio sam prestrašen! Sjedio sam ispred njega i činilo se kao da od njegove glave ili očiju u moje tijelo nadire val, a ja sam osjećao samo čisti strah. Činilo se kao da nekako želi iz mene izvući taj strah. Činilo se kao da u mene ulijeva strah, ali i da iz mene izvlači nešto zastrašujuće.

LMH: Ako se ne varam, rekao si da su mali Sivi surađivali s tom velikom Bogomoljkom?

SB: Da, ja bih prestravljen otrčao u sobu svojih roditelja, a tata to nije volio.

LMH: Nisi li svom ocu, koji ti je pričao o izvlačenju tijela izvanzemaljaca i njihovu ratu na Grenlandu, mogao reći: „Želi me ugrabiti izvanzemaljac! Tata, upomoć!“? Nisi li s njim mogao porazgovarati o onom što se događa? Nije li mogao ustati iz kreveta i vidjeti što se zbiva?

SB: Jesam, to sam i radio, ali on o tome nije želio razgovarati. Nije želio vjerovati u to. Mama je, pak, znala da se nešto događa i pokušala je s njim razgovarati, ali ni s njom nije želio o tome. Jako su ga plašile te stvari. Kada se na to sada osvrnem kao odrastao čovjek, ja ne bih postupio kao on.

LMH: Zvuči kao da je tvoj otac osjećao da mu se Bogomoljka na neki način osvećuje. Možda se to događalo svim članovima naše vlade… ako smo tajno ratovali i borili se na strani jedne izvanzemaljske skupine protiv druge, a Bogomoljka je imala sposobnost pokazati nadmoć izvanzemaljskih bioloških entiteta, onda bi bio znak njezine moći to što može ugrabiti dijete čovjeka koji radi za američku vladu i traži tijela izvanzemaljaca poginulih u njihovim ratovima.

SB: I meni je to palo na pamet. I to mi se čini najlogičnije jer znam da nisu samo mene oteli nego i moju majku.

Otmica Stevea i njegove majke

SB: Bili smo kod njezinog oca u Brooklynu u New Yorku. Vraćali smo se kući autom; nismo bili ni dvije minute od kuće kada se pojavilo nešto veliko nalik cigari. U to je vrijeme to još bila seoska sredina. Na cesti nije bilo nikoga. Počelo se približavati i mama je odlučila zaustaviti auto uz cestu. Auto se, međutim, sam od sebe ugasio. Sav preplašen, u jednom sam trenutku rekao: „Moramo zvati policiju. Trebali bismo pozvati vojsku, mornaricu, marince.“ Stvar je tada jednostavno nestala.

Dok je bila ondje, ta velika, dugačka pojava nalik cigari, lebdjela je u zraku. Imala je i prozore. Vidjeli smo mala bića nalik Sivima. Još smo uvijek vidjeli konture i mogli smo primijetiti da nas gledaju…. u svakom slučaju, gledali su van. Čim sam spomenuo poziv vojsci stvar je jednostavno iščezla! Bili smo na samo dvije minute udaljenosti od kuće. Kada smo stigli, u međuvremenu je proteklo četiri sata. Bilo je već skoro jutro.

LMH: Sjeća li se ičega tvoja majka?

SB: Sjeća se svega, kao i ja: da je ondje bio NLO, da smo bili preplašeni, da smo bili uz cestu, da se auto ugasio i da je NLO tada nestao.

Nismo gledali na sat sve dok nismo stigli kući; tata je, naime, pobjesnio. „Pa, gdje ste vi dosad?!“ Očekivao je da ćemo ranije doći.

LMH: Nije li mu majka rekla da ste se zaustavili uz cestu, vidjeli NLO i doživjeli izgubljeno vrijeme. Nije li ga upitala što on zna o tome?

SB: Jest. Sjećam se njihove svađe.

LMH: Sjećaš li se nekih riječi?

SB: Ne, samo puno dernjave i svađe. Ništa mi nije imalo smisla.

LMH: Majka je sigurno bila silno uzrujana jer je to bila prijetnja njenom djetetu i njoj. A otac je zacijelo bio uzrujan jer njegovoj obitelji sada prijeti fenomen koji je očito povezan s njegovim poslom.

SB: Tako je.

Nepovjerenje Steveova oca prema Sivima

LMH: Tvoj otac pitao se može li vjerovati Sivima, s kojima je američka vlada sklopila sporazum i prema kojima smo se odnosili kao prema saveznicima i prijateljima. Zašto tvoj otac nije vjerovao malim Sivima?

SB: Mislim da je to djelomično bilo zbog načina na koji su se Sivi ponašali. Njemu to nikada nije sjelo. Bilo je previše pitanja.

LMH: Je li ti dao kakav primjer?

SB: Jednom mi je prilikom rekao da su doista pitali što se to događa. „Zašto smo prijatelji s jednima, a s drugima nismo? I zašto je to tajna?“ Rečeno im je da će im to biti zadnje što će ikada izgovoriti budu li ikada više postavili to pitanje. I tako više nikada ni s kim izvan svoje grupe o tome nisu razgovarali. On je barem razgovarao sa svojom obitelji.

Bio je silno zabrinut. Poznajem svoga oca, bio je gradsko dijete i preselio se na selo da stvori seosko domaćinstvo. Imao je novaca, ali je bio zauzet radom na farmi, uzgojem pataka, pilića, zečeva jer se uvijek brinuo za ono nešto što donosi budućnost. To nešto bilo je povezano s vladom, s nečim što su oni cijelo vrijeme znali u vezi s izvanzemaljcima, a on jednostavno nije znao o čemu se radi. Htio je, stoga, igrati na sigurno. I želio se maknuti iz gusto naseljenih mjesta.

Oblici i mogućnosti izvanzemaljskih letjelica

LMH: Je li ikada rekao nešto o određenim oblicima letjelica?

SB: Vidio je sve različite tipove letjelica: klasične u obliku tanjura, one nalik cigarama, cilindrične, one koje stalno mijenjaju oblik. Njihove su brzine nevjerojatne – pričao je kako bi se pojavile u tren oka i zatim bi znale samo nestati. U mogućnosti su izvoditi manevre koje naša tehnologija još ni danas ne može: naglo se zaustaviti, okrenuti za 90 stupnjeva i ponovno poletjeti. Mi to još uvijek ne možemo.

LMH: Pitam se bi li nam oblici tih letjelica danas mogli dati neku naznaku tko je protiv koga ratovao na Grenlandu 1950-ih…

SB: Što god da se ondje događalo, znam da to sigurno nije bilo s ovog svijeta, i to zbog onoga što mi je otac pričao da su izvanzemaljci radili tj. naglo zaustavljali letjelice. Mi nismo mogli pogoditi nijednu njihovu letjelicu nijednim oružjem kojim smo ih gađali.

LMH: Što bi značilo da su imali neku zaštitu polja sila?

SB: Da, a i kretale su se izuzetno brzo. Nema te zemlje na planetu u kojoj ne bismo uspjeli pogoditi barem neki cilj. Čak ni u Rusiji, koja je u to doba bila druga sila svijeta. Od svih tih svemirskih brodova koji su se borili iznad naših glava mi nismo mogli pogoditi nijedan.

LMH: Zašto bi ljudima uopće bio omogućen pristup Aleutima i Grenlandu ako se ondje mjesecima odvijao rat između izvanzemaljaca?

SB: Čini se da smo bili saveznici jednoj strani u sukobu. Možda su neprijatelji htjeli napasti nas. Ne znam. Sve ovo vrijeme izgrađujemo svoju vojsku kako bi im se jednog dana mogli suprotstaviti.

LMH: Ali, Steve, suprotstaviti se kome?

SB: Ne znam. To je ono zastrašujuće u cijeloj priči, previše toga mi ne znamo!

Vrijeme za razotkrivanje

LMH: Razgovor vodimo u studenome 2016. Jesi li imao neki živopisan san ili susret s nekom vrstom izvanzemaljske prisutnosti koji ti daje neku sliku ili osjećaj o onome što slijedi?

SB: Mislim da nisam otet još otkad sam imao šesnaest godina. Mislim da, ako u sljedećih nekoliko godina nešto ne vidimo, onda to znači da se uz te izvanzemaljce vezuje nešto vrlo loše, nešto što i naša vlada i izvanzemaljci sami od nas skrivaju, a to ne rade samo zato da bi upućeni pojedinci i dalje mogli zarađivati. Ja se nekako nadam upravo tome. To bi značilo da bi razotkrivanje pokazalo dobre stvari i da se tajna čuva samo kako bi oni [ljudi i izvanzemaljci] mogli nastaviti koristiti ljudsku rasu za povećavanje svoga bogatstva.

Previše je naroda diljem svijeta koji vjeruju u druge oblike života u svemiru. Previše je toga vani. Mislim da ne mogu vratiti duh nazad u bocu i smatram da je došlo vrijeme za razotkrivanje. Došao je trenutak kada sve mora izaći na svjetlo dana. Mi, ljudska rasa, moramo znati što se događa. Kroz čitavu nas povijest lažu!