Početna Buđenje iz matriksa Što šaman vidi u psihijatrijskoj bolnici
Buđenje iz matriksa - Odabrano - 27.10.2018.

Što šaman vidi u psihijatrijskoj bolnici

Prema šamanskom gledanju na stvari, mentalne ili psihičke bolesti signaliziraju „rađanje iscjelitelja”, objašnjava Malidoma Patrice Somé

Šamanski pogled na psihičke bolesti

(Izvadak iz knjige The Natural Medicine Guide to Schizophrenia autorice Stephanie Marohn)

Prema šamanskom gledanju na stvari, mentalne ili psihičke bolesti signaliziraju „rađanje iscjelitelja”, objašnjava Malidoma Patrice Somé. Tako su mentalni poremećaji duhovne krizne situacije, duhovne krize, i kao takve se trebaju promatrati, kao pomoć pri rađanju iscjelitelja.

Ono što Zapadnjaci smatraju mentalnom bolešću, pripadnici naroda Dagara smatraju „dobrim vijestima s drugog svijeta”. Osoba koja prolazi kroz takvu krizu odabrana je kao medij za poruku zajednici, poruku koju valja prenijeti sa duhovne razine. „Mentalni poremećaji, poremećaji ponašanja svih vrsta signaliziraju činjenicu da su se dvije prividno nespojive energije stopile u isto polje.” – tumači dr. Somé. Ovi poremećaji nastaju kad osoba ne dobiva pomoć u svom nastojanju da izađe na kraj s prisutnošću energije iz duhovne ravni.

Jedna od stvari na koje je dr. Somé naišao kad je 1980. došao u Sjedinjene Države na postdiplomski studij bio je odnos te zemlje prema mentalnim bolestima. Kada je jedan njegov kolega (student) poslan u psihijatrijsku bolnicu zbog „nervoze i depresije” dr. Somé ga je otišao posjetiti.

Bio sam šokiran. Prvi put sam se našao licem u lice s onim što se radi ljudima koji manifestiraju iste simptome koje sam viđao u svom selu. Dr. Soméa je začudilo to da je pozornost pridavana takvim simptomima bila temeljena na patologiji, na ideji da je to stanje nešto što treba – zaustaviti. Bilo je to u potpunoj opreci s načinom na koji njegova kultura gleda na takve situacije.  Promatrajući pacijente na tom turobnom odjelu, neke u luđačkim košuljama, neke otupjela pogleda zbog lijekova, druge pak kako viču, u sebi je rekao: „Dakle, u ovoj kulturi ovako tretiraju iscjelitelje koji se pokušavaju ‘roditi’. Kakva šteta! Velika je šteta da osobu koja se napokon usklađuje sa silom iz drugog svijeta kljukaju medikamentima.

Drugi način da to kažemo, ujedno prihvatljiviji zapadnjačkom umu, jest da mi na Zapadu nismo obučeni baviti se psihičkim pojavama, niti smo poučeni da prihvatimo postojanje duhovnog svijeta. Ustvari, psihičke sposobnosti ovdje se podcjenjuju.

„Kada se energije iz duhovnog svijeta pojave u zapadnjačkoj psihi pojedinac je posve neopremljen da ih integrira ili da makar prepozna ono što se zbiva. Rezultat može biti krajnje negativan.“

Bez primjerenog konteksta i pomoći pri susretu s prodorom iz jedne druge razine stvarnosti ta je osoba u svakom praktičnom smislu – ‘luda’. Šopanje antipsihoticima samo pogoršava problem i sprječava integraciju koja bi mogla voditi ka razvoju duše i rastu pojedinca koji je te energije primio.

Na psihijatrijskom odjelu dr. Somé je vidio mnoga ‘bića’ oko pacijenata, ‘entiteta’ nevidljivih većini ljudi, ali koje šamani i vidovnjaci mogu vidjeti. „Oni su uzrokovali krize u tim ljudima.”, kaže dr. Somé. Njemu je izgledalo kao da ta bića pokušavaju odstraniti psihofarmake i njihove učinke iz tijela ljudi s kojima su se bića nastojala spojiti, što je pak pojačavalo pacijentovu bol. „Ta bića su djelovala gotovo kao nekakav kopač u energetskom polju ljudi. Činili su to vrlo žestoko. Ljudi kojima su to činili nisu prestali vrištati i vikati.” – objasnio je dr. Somé. U takvom okruženju on nije mogao ostati, pa je otišao.

Pomirenje energija obaju svjetova

Prema tradiciji Dagaraa, zajednica pomaže osobi da ‘pomiri’ energije obaju svjetova: „svijeta duha s kojim se spojila, te sela i zajednice”. Potom ta osoba može služiti kao most između svjetova i pomagati živima pomoću potrebnih informacija te iscjeljivanjem. Duhovna kriza na taj se način okončava – rođenjem još jednog iscjelitelja. „Drugi svijet i ovaj naš svijet međusobno se podupiru. – objašnjava dr. Somé. „Vrlo često znanje i vještine koje ishode iz takvog spoja jesu određeno znanje ili vještina koja se prima izravno s tog drugog svijeta.”

Bića koja su pojačavala bol pacijenata na psihijatrijskom odjelu bolnice ustvari su se pokušavala spojiti s pacijentima kako bi ovom svijetu prenijela poruke. Ljudi s kojima su se bića odlučila spojiti nisu imali nikakvu pomoć pri učenju kako da postanu most između svjetova, pa su nastojanja tih bića bila blokirana. Rezultat je bilo održavanje početnog poremećaja energije i zaustavljanje ‘rođenja’ iscjelitelja.

 Zapadna kultura ustrajno ignorira rođenje iscjelitelja.”, tvrdi dr. Somé.

 Zbog toga će bića drugog svijeta pokušavati stupati u kontakt s koliko je god više ljudi moguće, u nastojanju da privuku nečiju pozornost. Moraju se više truditi.” Duhove privlače ljudi čija osjetila nisu anestezirana. „Takva osjetljivost ili senzibilnost više-manje se tumači kao poziv za dolazak.”, napominje dr. Someé.

Pojedinci koji razviju mentalne poremećaje su oni koji su osjetljivi, što se u zapadnoj kulturi smatra preosjetljivošću. Domorodačke kulture ne gledaju na to na takav način i stoga osjetljivi ljudi ne doživljavaju sebe kao pretjerano osjetljive. Na Zapadu „njih uništava preopterećenost kulture u kojoj se nalaze”, primjećuje dr. Somé. Frenetičan ritam života, bombardiranje osjetila i nasilna energija koji karakteriziraju zapadnu kulturu osjetljive ljude mogu shrvati.

Shizofrenija i strana energija

Kod shizofrenije postoji jedna posebna „prijemčivost na pritjecanje slika i informacija koje se ne može kontrolirati.” – kaže dr. Somé. „Kada se takva bujica pojavi u vrijeme koje osoba nije sama odabrala, a naročito kad je popraćena slikama koje su zastrašujuće i oprečne, tu osobu počne obuzimati mahnitost.

U takvoj situaciji najprije je potrebno odvojiti energiju te osobe od vanjskih, stranih energija, i to korištenjem šamanske prakse (onime što je poznato kao ‘pometanje’) kako bi se potonje pomele iz aure pojedinca. S očišćenim energetskim poljem osoba više ne hvata bujicu informacija, pa tako više nema razloga biti uplašena i uznemirena, objašnjava dr. Somé.

Tada je moguće pomoći osobi da se uskladi s energijom duhovnog bića koje pokušava prodrijeti sa drugog svijeta i pomoći pri rođenju iscjelitelja. Probleme stvara blokada tog nastajanja. „Energija iscjelitelja je energija visokog napona. Kada je blokirana ona jednostavno sagori osobu. Kao kad imamo kratki spoj, kad pregore osigurači. Zbog toga to može biti doista zastrašujuće i jasno mi je zašto ova kultura preferira izolaciju tih ljudi. Oni ovdje urlaju i vrište, pa ih stavljaju u luđačku košulju. To odaje jednu vrlo sumornu, tužnu sliku.” No, da ponovimo, prema šamanskom pristupu nastoje se uskladiti energije kako do blokada ne bi došlo, ‘osigurači’ ne pregorijevaju i osoba može postati iscjelitelj, što je i trebala biti.

No, ovdje treba napomenuti da nisu sva bića koja ulaze u energetsko polje osobe ona koja promiču iscjeljivanje. Postoje, naime, i negativne energije koje su nepoželjne prisutnosti u auri. Prema šamanskom pristupu u tim slučajevima, njih treba ukloniti iz aure a ne raditi na usklađivanju razilazećih energija.

Alex: u SAD-u luđak, u Africi iscjelitelj

Želeći testirati svoje vjerovanje da šamanski pogled na mentalne bolesti vrijedi ne samo u domorodačkim kulturama već i u zapadnom svijetu, dr. Somé je poveo jednog psihičkog bolesnika sa sobom, natrag u Afriku, u svoje selo. „Tjerala me vlastita znatiželja jer sam želio vidjeti ima li istine u pretpostavci da psihičke bolesti mogu biti povezane s usklađivanjem s bićima iz nekog drugog svijeta.”, kaže dr. Somé.

Alex je bio 18-godišnji Amerikanac koji je doživio psihotični napad u dobi od 14 godina. Imao je halucinacije, suicidalne misli i prolazio kroz cikluse opasno teške depresije. Nalazio se u psihijatrijskoj bolnici gdje su mu davali velike količine lijekova, ali bez rezultata. „Roditelji su napravili sve što su mogli, bezuspješno.” – kaže dr. Somé. „Nisu znali što da još poduzmu.

S njihovim dopuštenjem dr. Somé njihova je sina odveo u Afriku. „Nakon osam mjeseci provedenih ondje, Alex je postao prilično normalan”, navodi dr. Somé. Čak je s drugim iscjeliteljima sudjelovao u postupcima iscjeljivanja: sjedio bi s njima cijeli dan i pomagao im, asistirajući im u onom što su radili sa svojim klijentima. … U mom je selu proveo oko četiri godine.” Alex je ondje ostao po vlastitom izboru, a ne zato što bi mu trebalo dodatno liječenje. Osjećao se „mnogo sigurnije u tom selu nego u Americi.”

Da bi se uskladila njegova energija s energijom bića iz duhovnog svijeta Alex je prošao kroz šamanski ritual namijenjen toj svrsi, iako je ritual bio nešto drukčiji od onoga korištenog od strane naroda Dagara. „Nije se rodio u tom selu, pa su primijenjene neke druge stvari. Ali rezultat je bio sličan, mada ritual nije bio posve identičan.”, pojašnjava dr. Somé. Činjenica da je usklađivanje energija rezultiralo Alexovim izlječenjem, pokazala je dr. Soméu da je veza između drugih bića i psihičkih bolesti uistinu univerzalna.

„Nakon rituala Alex je počeo prenositi poruke koje je to duhovno biće imalo za ovaj svijet.“

Nažalost, ljudi s kojima je razgovarao nisu znali engleski (dr. Somé je tada bio odsutan). No, čitavo to iskustvo dovelo je do toga da se Alex upiše na fakultet, na studij psihologije. U Sjedinjene Države se bio vratio nakon te četiri godine zato što je „ustanovio da su odrađene sve stvari koje je trebao uraditi te je mogao krenuti naprijed.”

Zadnje što je dr. Somé čuo bilo je to da je Alex na postdiplomskom studiju na Harvardu. Nitko nije mislio da će uopće uspjeti završiti studij, a kamoli da će krenuti na viši stupanj.

Dr. Somé ukratko iznosi bit Alexove psihičke bolesti: „On je tražio pomoć. Bio je to poziv u nuždi. Njegov zadatak i svrha bili su to da postane iscjelitelj. Rekao je da nitko na to nije obraćao pažnju.

Vidjevši kako je šamanski pristup dobro djelovao kod Alexa, dr. Somé je zaključio da su duhovna bića jednako bitna na Zapadu kao i u njegovoj zajednici u Africi. „No, pitanje ostaje i dalje, a odgovor na taj problem mora se tražiti ovdje, a ne odlaziti skroz tamo preko mora u potrazi za odgovorom. Mora postojati način gdje bi malo pozornosti izvan patologije cijelog tog iskustva vodilo ka mogućnosti iznalaženja prikladnog rituala koji će ljudima pomoći.”

Čežnja za duhovnom vezom

Zajednička nît koju je dr. Somé uočio kod ‘psihičkih’ poremećaja na Zapadu jedna je „veoma ‘pradjedovska’ energija koja je bila u stanju zastoja, a koja se napokon očituje u čovjeku.” Njegov je zadatak da dopre do njena ishodišta, da ode natrag u vremenu i otkrije o kojem se duhu radi. U većini slučajeva taj duh je povezan s prirodom, posebice s planinama ili velikim rijekama, kaže dr. Somé.

U slučaju planina, kao primjera kojim bi se objasnio taj fenomen, „to je duh planine koji korača rame uz rame s pojedincem a, kao rezultat toga, stvara se distorzija vremena-prostora koja utječe na njome zahvaćenu osobu. Ono što je potrebno jest spajanje ili usklađivanje tih dviju energija, „tako da osoba i planinski duh postanu jedno.” I opet, šaman izvodi specifičan ritual kako bi do tog usklađenja došlo.

Dr. Somé smatra da na tu situaciju nailazi u Sjedinjenim Državama jako često zato što je „većina tkiva ove zemlje načinjena od energije stroja, a posljedica toga je isključivanje i prekid veze s prošlošću. Od prošlosti možete bježati, ali od nje se ne možete sakriti. Pradjedovski duh prirodnog svijeta dolazi i posjećuje nas. „Ne radi se toliko o tome što želi duh, koliko o onome što želi odnosna osoba.” – kaže on.

 Duh vidi u nama poziv za nečim veličanstvenim, nečim što će život učiniti svrhovitim, pa duh na to odgovara.”

Taj poziv, za koji uopće ne znamo da ga upućujemo, odražava „duboku čežnju za jednom čvrstom vezom, vezom koja nadilazi materijalizam i posjedovanje stvari te zalazi u opipljivu kozmičku dimenziju. Ova je čežnja uglavnom nesvjesna, ali duhovima je svejedno je li ona svjesna ili nesvjesna. Oni reagiraju u oba slučaja.

Kao dio rituala kojim se stapaju gorska i ljudska energija, oni koji dobivaju „gorsku energiju” šalju se u neko planinsko područje po svom izboru, gdje trebaju uzeti kamen koji ih ‘poziva’. Taj kamen donose natrag, za nastavak rituala, a potom ga drže kao svog pratitelja. Neki ga čak posvuda nose sa sobom. „Prisutnost tog kamena uvelike doprinosi oštrenju percepcijske sposobnosti osobe.” – napominje dr. Somé. Ona dobiva svakovrsne informacije koje može iskoristiti, tako da zapravo dobiva nekakvo opipljivo vodstvo iz drugog svijeta, kako da živi svoj život.

Kada je u pitanju „riječna energija”, oni koji su pozvani odlaze do rijeke i, nakon obraćanja riječnom duhu, pronalaze neki vodni kamen koji će donijeti natrag, za istu vrstu rituala kao u slučaju gorskog duha.

Ljudi misle da u izvanrednoj situaciji poput ove moraju učiniti nešto izvanredno, neuobičajeno.”, kaže on. Obično to nije slučaj. Ponekad je to nešto vrlo jednostavno kao npr. uzimanje i nošenje nekoga kamena.

Pristup psihičkoj bolesti pomoću posvećenog rituala

Jedan od darova koje šaman može donijeti zapadnom svijetu jest pomaganje ljudima da ponovno otkriju ritual koji se, nažalost, izgubio. „Napuštanje rituala može biti pogubno. S duhovne točke gledišta, ritual je neizbježan i neophodan želimo li živjeti.” – piše dr. Somé u knjizi Ritual: moć, iscjeljivanje i zajednica (Ritual: Power, Healing, and Community). Reći da je ritual potreban u industrijaliziranom svijetu preblaga je tvrdnja. Na primjeru mog vlastitog naroda vidjeli smo da je bez njega vjerojatno nemoguće živjeti normalan život.”

Dr. Somé nije smatrao da bi se rituali iz njegova tradicionalnog sela tek tako mogli prenijeti na Zapad, pa je tijekom godina svog šamanskog rada ovdje osmislio rituale koji ispunjavaju veoma različite potrebe ove kulture. Premda se rituali mijenjaju prema odnosnom pojedincu ili skupini, on smatra da općenito postoji potreba za određenim ritualima.

Jedan od njih uključuje pomaganje ljudima da otkriju kako njihova tjeskoba proizlazi iz činjenice da ih „pozivaju bića iz drugog svijeta da s njima surađuju pri bavljenju iscjeliteljskim radom.

Ritual im omogućuje da uklone tjeskobu i prihvate poziv.

Druga potreba za ritualom povezana je s inicijacijom. U domorodačkim kulturama diljem svijeta mladi ljudi kada zađu u određenu dob bivaju inicirani i tome postaju odrasli ljudi. Nedostatak takve inicijacije na Zapadu dio je krize u kojoj se ljudi ovdje nalaze, kaže dr. Somé. On potiče zajednice da objedine „stvaralačke sposobnosti ljudi koji su imali takvu vrstu iskustva, u pokušaju da iznađu nekakav drukčiji ritual koji bi barem počeo ublažavati takvu vrstu krize.”

Još jedan ritual, koji progovara o potrebama onih koji mu se obraćaju za pomoć, uključuje pravljenje krijesa (vatre pod vedrim nebom), a zatim stavljanje u njega „stvari koje simboliziraju probleme prisutne unutar tih pojedinaca. … Mogli bi to biti problemi s ljutnjom i frustracijom usmjerenom ka nekom pretku koji je u nasljeđe ostavio ubojstvo i ropstvo ili bilo što drugo, stvari s kojima odnosni potomak sada mora živjeti.”, objašnjava on. „Ako se tim stvarima pristupa kao nečemu što blokira ljudsku imaginaciju, životnu svrhu osobe, pa čak i pojedinčevo gledanje na život kao nešto što se može popraviti, tada je logično da počnemo razmišljati kako da tu blokadu pretvorimo u cestu koja može voditi ka nečemu mnogo kreativnijem i nečemu što nas više ispunjava.

Primjer problema s precima dotiče se rituala koje je osmislio dr. Somé a koji su posvećeni ozbiljnoj disfunkciji u zapadnom društvu te koji usput „pokreću prosvjetljenje” kod sudionika. To su pradjedovski rituali, a disfunkcija na koju ciljaju masovno je okretanje leđa precima. Neki od duhova koji se pokušavaju probiti do nas, kako je ranije opisano, mogu biti „preci koji se žele spojiti s nekim potomkom u pokušaju da iscijele ono što nisu bili u stanju učiniti kad su bili u fizičkom tijelu.

Ukoliko odnos između živih i mrtvih nije u ravnoteži nastat će kaos.” – tvrdi on. „Pripadnici naroda Dagara vjeruju da je, ako takva neravnoteža postoji, dužnost živih da iscijele svoje pretke. Ako ti preci nisu iscijeljeni njihova bolesna energija opsjedat će duše i psihe onih koji su odgovorni da im pomognu. Ovi rituali su fokusirani na iscjeljivanje odnosa s našim precima, kako specifičnih problema pojedinog pretka tako i većih kulturalnih problema sadržanih u našoj prošlosti. Dr. Somé je znao svjedočiti da se pri tim ritualima zbivaju izvanredna iscjeljenja.

Ako prema psihičkim bolestima zauzmemo pristup posvećenog rituala, pa na odnosnu osobu ne gledamo kao na neki patološki slučaj, time se danoj osobi – i zapravo široj zajednici – nudi mogućnost da na to počnu gledati također s takvog stajališta, što pak vodi do „cijelog niza mogućnosti i ritualnih inicijativa koje mogu biti vrlo, vrlo blagotvorne za sve prisutne.”, tvrdi dr. Somé.

Pročitajte sljedeće

Svemirski program, drevna prošlost i zvjezdani ratovi

Ovaj tekst napisao je kolumnist magazina Svjetlost Ka eM specijalno za portal Nexus-Svjetl…