Stapanje ljudi i strojeva već se događa

U filmu 21 gram (21 Grams) iznijeta je pretpostavka da u trenutku smrti ljudsko tijelo trenutno gubi točno 21 gram, koliko je, navodno, teška duša. Premda to nije znanstveno dokazano, čini se kako postoje dokazi da je naša svijest uistinu jedan prenosiv entitet, a drevni Egipćani su, izgleda, točno znali kako prebacivati svijest – ili dušu – od jedne osobe drugoj.

Sličan se cilj nastoji ostvariti u skupim eksperimentima DARPA-e (Agencije za napredna vojna istraživanja) i vladara iz sjene. Stapanje ljudi i strojeva već se događa, pri čemu se ljudska svijest prebacuje u kompjutere upravljane AI-jem (umjetnom inteligencijom). Očekuje se da prebacivanje umova bude u punom zamahu do 2045. godine, ali – je li ono već vršeno, davno  prije?

Prije nego što ispitamo drevnu povijest prebacivanja svijesti, pogledajmo nekoliko primjera iz novije holivudske povijesti koji ukazuju da se to već provodi.

U filmu Ja ću budan sanjati (What Dreams May Come), gdje glavnu ulogu igra pokojni Robin Williams, njegov lik umire i potom veselo prolazi kroz mjesto koje izgleda baš kao slike koje je slikala njegova žena dok je on bio živ.

Film slikovito pokazuje da je Williams u svojoj vlastitoj vječnosti, razvijenoj u njegovom ‘KA’ stanju (objasnit ću ovaj izraz za koji trenutak). Njegova supruga ima slično, ali negativno iskustvo prividnog pakla, na temelju svog iskustva sa samoubojstvom. Ona zapada u snovitu ‘halucinaciju’ iz koje ne može pobjeći, na temelju vlastitog ‘KA’ stanja.

Jedno s Ozirisom

Drevni su narodi znali da se svijest odvaja od fizičkog tijela poslije smrti. Život kakav živimo u fizičkom obličju ponavlja se – možda uvijek iznova – u KA stanju, sa svom našom mudrošću, svim našim neznanjem, našim pogreškama i pobjedama, izgubljenim ljubavima i stečenim prijateljima.

Janet Cunningham, istraživačica drevnih egipatskih rituala, piše:

„Među piramidolozima sve je prisutnije uvjerenje da je kraljeva odaja u Velikoj piramidi bila mjesto gdje se odvijala najviša inicijacija. Brunton (1984.), čija iskustva u Velikoj piramidi potvrđuju tvrdnje nekih od pisaca ezoterijskih tema (Hall, Leadbeater i Haich), kaže da vam u toj tami najprije vrludaju misli, pa osjećate nesigurnost i, na kraju, obuzima vas strah. Taj strah opisala mi je jedna klijentica koja se dvije godine molila da doživi izvantjelesno iskustvo. Kada se ono zaista i dogodilo, bilo je nekontrolirano i zastrašujuće (Cunningham, 1997.).

Po Bruntonu, nakon tog iskustva slijedi pojava čudesne, božanske svjetlosti. Uvijek iznova, u Egipatskoj knjizi mrtvih (Egyptian Book of the Dead; Faulkner, 1994.), možemo pročitati: ‘Idem Ozirisu. Jedno sam s Ozirisom; Ja sam Oziris.’ Ovime se potvrđuje teorija vođenja inicijata da postane bog koji živi vječno s bogovima. Postaje očigledno da, ako taj tekst promatramo kao vodič za inicijate, kao i vodič za preminule poslije smrti, čitatelja se potiče da postane Jedno s uskrsnulim bogom Ozirisom.”

BA i KA

Među mnogim teorijama o svrsi piramida, neke sugeriraju da su te građevine djelovale kao sredstvo prenošenja ‘KA’ od jednog faraona ili kralja drugom kada su napustili zemaljsko obličje. Dušu i duh Egipćani su opisivali kao dva zasebna entiteta: BA i KA. BA, ili duša, nikad ne umire, već se reinkarnira kako bi mogla dosegnuti više razine svjesne evolucije. Egipćani su ponekad prikazivali BA kao ljudsku glavu s ptičjim krilima.

KA je dio svijesti koji ostaje ovdje na planetu Zemlji. U hijeroglifima je prikazivan kao dvije ruke podignute u zrak, usmjerene ka nebu. KA – ili duh – dio je nas koji može lutati iluzornim tvorevinama uma, kao što smo vidjeli u filmu Ja ću budan sanjati.

No, Egipćani su također znali da su KA i BA u velikoj mjeri isprepleteni. Provodili su određene postupke na temelju svog razumijevanja fizičkih i nefizičkih razina prostora i vremena.

KA, prema drevnim Egipćanima, obuhvaća sav genetski materijal i stanična sjećanja roditelja i predaka. Taj genetski ‘ostatak’ njihova genetskog i epigenetskog iskustva pomogao je pri našem oblikovanju. Zbog toga se odavala počast precima, budući da se smatralo da postoje na vrlo stvaran način u našem sadašnjem obličju. Uz odgovarajuću svjesnost također možemo pristupiti njihovom korpusu znanja i mudrosti.

Drugi razlog da su faraonske grobnice bile krcate draguljima, hranom i drugim osobnim predmetima bio je taj što su Egipćani vjerovali da će fizičke predmete stečene u jednom životu KA prenijeti u sljedeći život, pod uvjetom da još uvijek postoje u tom vremenu. Zbog toga se također smatra da vidovnjaci mogu dotaknuti nečiji komad odjeće ili neki osobni predmet i da na taj način dobivaju uvide o toj osobi, a da je nikada nisu sreli. Oni jednostavno hvataju tragove energije KA.

U trenutku smrti KA i BA trebaju biti preneseni neprekinutim slijedom kako bi jedan kralj dobio mudrost prethodnoga kralja. Dio tog procesa je postupak mumificiranja. Egipćani su vjerovali da se KA može očuvati ako se uspori raspadanje tijela.

Štoviše, drevni su narodi pokušavali spriječiti BA da se vrati reinkarniranju i spriječiti KA da ponovno proživljava fantaziju temeljenu na njihovu ranijem stanju – ili stanjima – svijesti. KA je trebao biti ‘uzemljen’ i očuvan kako se ne bi prekinula eterična veza između BA i KA. Ako bi se to uspješno obavilo čovjek bi postao eterični šaman, sposoban da svjesno usmjerava svoju dušu i duh.

Ako ovo zvuči pomalo kao opis postupaka novonastale tehnološke tvrtke koja želi prebaciti vašu svijest u umjetno tijelo kako biste mogli živjeti vječno, to je zato što takva tehnologija nije nikakva znanstveno-fantastična tlapnja, nego je, vrlo vjerojatno, stvarnost. Jesu li današnji tehnički potkovani entuzijasti tek nadobudni faraonski svećenici iz davnih vremena?

Jedno je sigurno, potraga za besmrtnošću stara je kao i sama ljudska povijest.