IZVJEŠĆA IZ KOMORE RAJA I PAKLA

U sklopu kompleksa kanadskog  Sveučilišta Laurentian, podrum Michaela Persingera  bio je poznat pod imenom „Komora raja i pakla“. Soba COO2B, zastarjela zvučna komora, bila je netaknuta od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, s ogromnim najlonskim zvučnicima, narančastim tepisima i jednom smeđom poliesterskom foteljom.

Preko 2000 ljudi sjedilo je u mrklom mraku na toj fotelji s preinačenom žutom motorističkom kacigom na glavi i na pola sata prepuštalo se volji znanstvenika u susjednoj komori. Persinger, neuroznanstvenik, bio je bog sobe COO2B. Postao je stručnjak za manipulaciju moždanim valovima kojom se postiže „iskustvo božanskog“ ili, kako je on to zvao, „naslućena prisutnost“.

S nekoliko jednostavnih uputa naredio bi kacigi da šalje magnetska polja niske razine u temporalne režnjeve dobrovoljnih sudionika. Naglo bi mijenjao strane mozga u koje je slao to magnetsko polje kako bi pojačao dojam iskustava.

Isus, Djevica Marija, Muhamed, redovnici s kapuljačama, vitezovi, indijansko božanstvo – svi su viđeni kako sjede u toj smeđoj poliesterskoj fotelji. Bilo je i izvantjelesnih iskustava i ponovo proživljenih stanja kliničke smrti. Jedan novinar vratio se u najuzvišeniji trenutak svog života – vrijeme kada je prvi put vidio savršene grudi svoje djevojke iz srednje škole.

Nisu svi posjetitelji našli boga. Bilo je viđenja izvanzemaljaca i izvanzemaljskih otmica, pa čak i sotonističkih rituala. Jedan sudionik se, pod dojmom viđenja ogromnih očiju i smrada gorućeg sumpora, pokušao silom osloboditi poveza za oči, čepića za uši i kacige. Čim su se otvorila sobna vrata teška 250 kg, užasnut je pobjegao.

Persinger i njegovi asistenti objasnili su da je vrsta iskustva prepuštena slučajnosti: osjetljivosti lijeve amigdale u odnosu na desnu. Ako je lijeva osjetljivija i ako kroz nju teku magnetski valovi, vidjet ćete raj. Ako nemate sreće i rođeni ste s osjetljivijom desnom amigdalom, vidjet ćete pakao.

Persinger je imao jedinstvenu strast: zanimao ga je utjecaj geologije i meteorologije na ljudsku biologiju, a osobito na tijek struje u mozgu. Inače podrijetlom s američkog juga, na sjever je krenuo šezdesetih godina kako bi izbjegao novačenje za rat u Vijetnamu – protivio se tom ratu iz moralnih razloga – i ostao u Kanadi nakon što je dobio profesuru na Sveučilištu Laurentian 1971. godine.

Četrdeset godina kasnije nije više izgledao kao momak koji bježi od novačenja: nosio je formalna prugasta odijela, zlatni lanac i džepni  sat. Iza te konzervativne fasade krila se smjela radoznalost koja ga je odvela u egzotične predjele znanstvenog istraživanja – ritmove bioloških sustava, hirovite energije svemira, prirodu epilepsije, izvore mističnih vizija – različita područja koja su se u njegovom umu spojila nakon jedne nevjerojatne spoznaje. Persinger je shvatio da su sva živa bića povezana međusobno i sa Zemljom i njenim promjenjivim magnetskim energijama.