Kako ćete stariti ovisi o vašim nadama i strahovima u mladosti

Ako vjerujete da ste sposobni postati zdrava, angažirana osoba kakva želite biti u starosti, puno je vjerojatnije da ćete taj ishod i doživjeti, pokazuje nedavna studija Sveučilišta Oregon State.

„Način na koji razmišljamo o tome tko ćemo biti u starosti uvelike određuje kakvi ćemo zaista biti“, rekla je Shelbie Turner, doktorandica na Fakultetu javnog zdravstva i humanističkih znanosti Sveučilišta Oregon State i koautorica studije.

Prethodne studije o starenju otkrile su da način na koji su ljudi razmišljali o sebi u dobi od 50 godina predviđa širok raspon budućih zdravstvenih ishoda do 40 godina kasnije – kardiovaskularne događaje, pamćenje, ravnotežu, volju za životom, hospitalizacije; čak i smrtnost.

„Prethodna istraživanja pokazala su da ljudi koji imaju pozitivne stavove o starenju u 50. godini života u prosjeku žive 7,5 godina dulje od ljudi koji ih nemaju“, rekla je Karen Hooker, koautorica studije i nositeljica katedre Jo Anne Leonard Petersen za gerontologiju i obiteljske studije na Sveučilištu Oregon State.

SAMOPERCEPCIJA STARENJA JE KLJUČNA

Budući da je samopercepcija starenja povezana s mnogim važnim zdravstvenim ishodima, Hooker i Turner su htjele razumjeti što utječe na te percepcije. Njihova studija poseban je naglasak stavila na utjecaj dvaju čimbenika: samoefikasnosti povezane s mogućim ja, što znači percipiranu sposobnost pojedinca da postane osoba kakva želi biti u budućnosti; i optimizma kao generalne osobine.

Istraživači su mjerili samopercepciju starenja tako što su ispitanici rekli koliko se snažno slažu ili ne slažu s izjavama poput: „Stvari se pogoršavaju kako starim“, „Imam jednako energije kao i lani“, „Što si stariji, manje si koristan“. Optimizam su mjerili na sličan način, pri čemu su ispitanici rangirali svoje slaganje s izjavama poput: „U neizvjesnim vremenima obično očekujem najbolje“.

Za mjerenje samoefikasnosti, studija je koristila skup podataka temeljen na odgovorima iz ankete u kojoj su starije odrasle osobe navele dva potencijalna buduća ishoda. Jedan pozitivni (poželjni) i jedan negativni (nepoželjni). Nakon toga su rangirali koliko su se osjećali sposobnima: a) postati osoba iz poželjnog scenarija; b) izbjeći to da postanu osoba iz nepoželjnog.

Među „poželjnima“ bili su primjeri: „Društvena osoba s velikim brojem prijatelja“ i „Zdrava, aktivna osoba“. Primjeri „nepoželjnih“ su bili: „Kronično bolesna i u boli“, „Ovisna o drugima u svakodnevnom životu“ i „Mrzovoljna, čangrizava starica“.

Rezultati su pokazali da je, u skladu s predviđanjima, veći optimizam bio povezan s pozitivnijim pogledom na vlastito starenje. I ‘poželjna’ i ‘nepoželjna’ samoefikasnost bile su značajno povezane sa samopercepcijom starenja, daleko više od optimizma kao osobine.

ŠTETNOST NEGATIVNIH STEREOTIPA

Glavni čimbenik u tome kako ljudi vide vlastito starenje je prihvaćanje dobnih stereotipa, rekli su istraživači. Primjeri takvih stereotipa uključuju pretpostavke da su starije odrasle osobe loši vozači, da imaju problema s pamćenjem ili da se više ne mogu baviti tjelesnom aktivnošću.

„Djeca od samo 4 godine već imaju negativne stereotipe o starijim ljudima“, rekla je Hooker. „Onda, naravno, ako imate dovoljno sreće da doživite starost, ti se stereotipi na kraju odnose i na vas.“

Oni se pojačavaju svaki put kada starija odrasla osoba nešto zaboravi i našali se: „Joj, evo mene zaboravnog!“ Ali istraživači kažu da ovi obrasci razmišljanja mogu nanijeti ozbiljnu štetu.

„Ljudi moraju shvatiti da neke od negativnih zdravstvenih posljedica u kasnijem životu možda nisu biološki uzrokovane. Um i tijelo su isprepleteni“, rekla je Hooker. „Ako vjerujete da će se loše stvari dogoditi, s vremenom to može narušiti spremnost ljudi ili možda čak i njihovu sposobnost da steknu one zdravstvene navike koje će ih održati što zdravijima.“

Jedan od načina za ublažavanje tih negativnih stereotipa o starenju jest promicanje međugeneracijskih odnosa, kako bi mlađi ljudi mogli vidjeti starije odrasle osobe kako uživaju u sretnom i zdravom životu.

„Što ste više okruženi starijim ljudima, to više shvaćate da nije sve loše“, rekla je Turner. „Stariji ljudi mogu neke stvari raditi bolje od mladih. Povećanje mogućnosti za međugeneracijske odnose jedan je od načina na koji možemo učiniti ljude optimističnijima u pogledu starenja.“

(Izvor: sciencedaily.com; 21. siječnja 2021.)