[KOMENTAR] ZAŠTO JE VAŽNO NE ODUSTATI I DATI SVE OD SEBE

Piše: Daisy Luther

Mnogo je stvari u svijetu koje se prosječnim ljudima čine nedostižnima. Odlazak u streljanu i potrošnja dviju kutija dragocjenog streljiva (auu – to je puno novca!). Opskrba najzdravijom i najkvalitetnijom hranom za hitne slučajeve (opet, auu – to je puno novca!). Šetnje od deset kilometara po ekstremnim vremenskim uvjetima samo za zabavu i kondiciju (stari, ja sam invalid!). Uzgoj vrta kojeg se ne bi posramila ni Martha Stewart (haloo – živim u stanu!).

Postoji mjesto (gledište) između onog u kojem ste razočarani i mislite da ne postoji izlaz (način), i onog u kojem nalazite ove legitimne, ambiciozne stvari koje možete učiniti.

To jednostavno znači da date sve od sebe.

Svi mi imamo jedinstvene okolnosti, prednosti i ograničenja. Na nama je da pronađemo način kako ćemo dati sve od sebe u tim okolnostima. I to je jedinstveno za svakoga od nas.

EVO NEKOLIKO PRIMJERA KOJI VAS NEĆE BACITI U TROŠAK

Što se tiče streljane, ne idem tamo ni približno toliko često koliko bih htjela. Jednostavno si ne mogu priuštiti da potrošim tjedni budžet za namirnice na gađanje meta, koliko god to bilo zabavno. Dakle, redovito vježbam paljbu ‘na suho’. Je li to isto? Naravno da nije. Ali, je li to bolje nego ne raditi ništa i žaliti se što si ne mogu priuštiti pravo pucanje? Apsolutno. Trudim se najbolje što mogu.

Nemoguće je biti sretan s onim što imaš i gdje se nalaziš ako se stalno uspoređuješ s drugima i gledaš njihove snimke na društvenim mrežama

Opskrba najzdravijom i najkvalitetnijom hranom za crne dane vrlo je vrijedan cilj. Ali za mnoge od nas, dovoljan izazov je već i kupnja svih namirnica koje su nam potrebne u tjednu. I vjerujte mi, oni od nas koji se muče platiti te namirnice ne stavljaju u svoje košarice skupu govedinu i najfinije organske proizvode.

Umjesto toga, svaki put dodam ove artikle: proteine, voće ili povrće te obroke koji imaju malo duži rok trajanja. Tu ubrajam konzerve tune, konzerve zelenog graha i konzerve raviola. Je li to apsolutno vrhunac nutritivne vrijednosti? Naravno da ne. Ali to je najbolje što trenutno mogu. Kad mi budžet dopušta, nabavljam više ovih namirnica. Mogu ih dodati mojim prethodnim velikim kupnjama riže, tjestenine i sušenog graha kako bih napravila još zasitnije obroke.

EVO I NEKOLIKO PRIMJERA UMJERENE FIZIČKE AKTIVNOSTI

Prije nego što sam postala invalid, bila sam prilično aktivna. Hodala sam kad god sam mogla, ponekad vježbala u teretani i išla na manje zahtijevne planinarske ture od 5 do 8 kilometara. Međutim, to više nije moguće. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da je ovaj dio mog života završen. Vozila sam se mopedom neko vrijeme, ali onda sam krenula na još jednu rundu fizikalne terapije kako bih maksimalno iskoristila ovo iscrpljeno tijelo.

Počnite polako i nastavite polako, jer svaki mali napredak je uspjeh kojeg ranije niste ostvarili

Nedavno sam počela ići u kratke šetnje više puta dnevno koristeći pomagalo za kretanje. Kako mi ovo postaje lakše, kombiniram dvije šetnje od pola kilometra u jednu šetnju od tisuću metara i tako dalje, dok ponovno ne budem mogla prehodati dva kilometra. Da ste mi prije nekoliko godina rekli da ću biti uzbuđena zbog hodanja pola kilometra na otvorenom, mislila bih da ste ludi.

Napredak je spor, ali sada barem mogu prijeći pola kilometra odjednom, a da me to potpuno ne smlavi, što se prošle godine u ovo doba činilo kao san. Moj cilj nije samo prehodati dva kilometra. Ne želim biti teret mojim voljenima u slučaju nužde. Podsjećam se na to kada me neiskorišteni mišići mole da ih aktiviram i kada me frustrira spor napredak. Dajem sve od sebe u okolnostima koje su mi dane.

Vjerujte mi na riječ – već ste puno napredniji od prosjeka svoje generacije, samo zbog ovakvog načina razmišljanja

Način na koji se krećete može biti drugačiji od načina na koji se ja krećem. Ali preporučujem vam da se krećete koliko god možete u okolnostima koje imate. Naravno, na siguran način. Počnite polako i nastavite polako, jer svaki mali napredak je uspjeh kojeg ranije niste ostvarili.

Oduvijek sam voljela Marthu Stewart, a njezini vrtovi su mi bili nadahnuće kada sam živjela na većim imanjima i bila tjelesno sposobnija. Trenutno u teglama imam nešto začinskog bilja koje uspijeva na terasi mog stana. Imam ograničen prostor i preselila sam se ovdje usred ljeta, ali to bilje me održava u kontaktu s rastućim živim bićima. Radim domaći pekmez i marinaru te ih konzerviram, što mi pomaže da održavam svoje vještine. Možda nije puno u usporedbi s onima koji se grozničavo pripremaju za smak svijeta, ali dajem sve od sebe u prostoru koji imam.

USPOREĐIVANJE S DRUGIMA KRADE RADOST

Aden Tate je o tome pisao prije nekoliko godina. I to je velika istina. Nemoguće je biti sretan s onim što imaš i gdje se nalaziš ako se stalno uspoređuješ s drugima i gledaš njihove snimke na društvenim mrežama.

To ti oduzima sreću i sprječava te da postigneš ono što bi možda mogao (jučer sam prehodala jedan kilometar koristeći rollator i vlastite mršave noge!) kada pogledaš nekoga tko objavljuje aktivnost/kartu svoje utrke od 10 kilometara i uspoređuješ svoj podvig s njegovim. To si apsolutno moramo prestati raditi. Natjecanje i uspoređivanje treba odbaciti. Ne bi li bilo puno bolje kada bismo jednostavno usporedili ono što smo danas učinili s onim što smo učinili prošli tjedan?

Ne mogu uspoređivati ono što mogu učiniti sada s onim što sam mogla učiniti prije nekoliko godina. Jednostavno ne mogu biti sretna i mentalno zdrava ako živim u prošlosti

Još bolje, nemojmo se uopće natjecati i uspoređivati. Živimo živote koji će nam na kraju dana omogućiti da budemo zadovoljni time što smo dali sve od sebe. Neka nas to blago ubrzanje dobrog zdravlja, malo aktivnosti i malo produktivnosti pokrene, posebno ako smo krhkog zdravlja ili u stresnim financijskim situacijama.

Isto vrijedi i obrnuto. Ako se natječete u sportu koji zahtijeva okretnost i izdržljivost, ako ste neovisni i imućni, ako imate vojno iskustvo u specijalnim postrojbama ili ste npr. izvrstan vrtlar, prilično je nepravedno gledati druge ljude i pitati se zašto, pobogu, ne rade ono što vi radite. Još je gore to reći i natjerati druge, koji se samo pokušavaju snaći u ovom neljubaznom svijetu, da se osjećaju loše.

Pokušajte živjeti život koji će vam na kraju dana omogućiti da budete zadovoljni time što smo dali sve od sebe

Ako sam išta naučila u protekle tri godine, to je da ne mogu uspoređivati ono što mogu učiniti sada s onim što sam mogla učiniti prije nekoliko godina. Jednostavno ne mogu biti sretna i mentalno zdrava ako živim u prošlosti. Još uvijek mogu pronaći načine za poboljšanje ovog manje učinkovitog tijela, ali moram biti tisuću puta strpljivija i nježnija u vezi s njim nego što sam ikada bila u prošlosti.

Ono što možemo učiniti je dati sve od sebe, a to je drugačije za svaku pojedinu osobu, bez obzira na to jeste li osoba koja se grozničavo priprema (i ništa ne prepušta slučaju) ili ne.

A ŠTO JE S VAMA?

Ja spadam u ovu prvu kategoriju i vjerujte mi na riječ – već ste puno napredniji od prosjeka svoje generacije, samo zbog ovakvog načina razmišljanja. Imate znanje i vještine i znate što možete očekivati. Neke stvari ste vratili na mjesto, znate kada se treba maknuti, a kada ostati i izdržati. Uz to, svjesni ste sebe. Sve su to stvari koje će vam biti od koristi kada dođe do problema.

Jeste li se tijekom godina morali prilagoditi drugačijem standardu? Pripremate li se s financijskim ili fizičkim ograničenjima koja nikada prije niste imali? Na koje načine dajete sve od sebe?

(Izvor: theorganicprepper.com; 28. kolovoza 2025.)