SEDAM ČINJENICA O DEPRESIJI KOJE ĆE VAS ZAPREPASTITI

Piše: Kelly Brogan, dr. med.

Upravo sada svjedočimo tihoj tragediji moderne zdravstvene skrbi u Americi, ali o tome nitko ne govori. O depresiji su ispričane razne priče, između ostalih i ova: da je uzrokovana kemijskom neravnotežom i da se liječi kemijski – receptom. Više od 30 milijuna ljudi uzima antidepresive, uključujući jednu od sedam žena (jednu od četiri žene reproduktivne dobi). Milijuni drugih su u iskušenju da ih isprobaju kako bi okončali kroničnu, nepopustljivu bol, razdražljivost i emocionalnu ‘neugodu’ – zarobljeni iscrpljujućom unutarnjom uznemirenošću koje se ne mogu riješiti.

Upala je jezik kojim nam tijelo poručuje da u njemu postoji neravnoteža te nas poziva na promjenu

Vrijeme je, čak i prema vodećim stručnjacima u tom području, da se oslobodimo ovog lažnog narativa i ponovno pogledamo kamo nas znanost vodi. Ljudsko tijelo je u svom okruženju u interakciji s dubokom inteligencijom. Vaše tijelo stvara simptome s razlogom. Depresija je značajan simptom biološke neusklađenosti s načinom života – hranimo se loše, prešesto smo izloženi stresu, nedovoljno se krećemo, uskraćujemo si prirodnu sunčevu svjetlost, izlažemo se otrovima iz okoliša i uzimamo previše lijekova. Upala je jezik kojim nam tijelo poručuje da u njemu postoji neravnoteža te nas poziva na promjenu. Takve simptome obično potiskujemo lijekovima, ali to je kao da isključimo detektor dima u trenutku kada vatra bukti. Pa, razjasnimo činjenice:

1. DEPRESIJA JE NAJČEŠĆE UPALNO STANJE

Depresija je često manifestacija nepravilnosti u tijelu koje počinju daleko od mozga i nisu povezane s tzv. ‘kemijskim neravnotežama’. Medicinska literatura naglašava ulogu upale u mentalnim bolestima više od dvadeset godina (nažalost, potrebno je u prosjeku 17 godina da podaci koji otkrivaju neučinkovitost i/ili signal štete prodru u dnevnu rutinu vašeg liječnika; problem vremenskog kašnjenja čini standardnu medicinsku skrb ‘temeljenom na dokazima’ samo u teoriji, a ne i u praksi). Niti jedno istraživanje nije dokazalo da je depresija uzrokovana kemijskom neravnotežom u mozgu. Tako je: nikada nije provedeno istraživanje na ljudima koje je uspješno povezalo niske razine serotonina i depresiju. Pregledavanje snimaka, testovi krvi i urina, procjene samoubojstava nakon smrti, pa čak ni istraživanja na životinjama nikada nisu potvrdili vezu između razina neurotransmitera i depresije.

Ako mislite da vas kemijska tableta može spasiti živite u zabludi. To je otprilike jednako pogrešno kao da stavite zavoj preko trna zabodenog u stopalo i uzimate aspirine

Drugim riječima, serotoninska teorija depresije je potpuni mit koji je nepravedno podržan manipulacijom podataka. Naprotiv, visoke razine serotonina povezane su s nizom problema, uključujući shizofreniju i autizam. Dakle, ako mislite da vas kemijska tableta može spasiti, izliječiti ili ‘popraviti’, živite u zabludi. To je otprilike jednako pogrešno kao da stavite zavoj preko trna zabodenog u stopalo i uzimate aspirine. To je apsolutno propuštanje prilike da se ‘ukloni bodlja’ i riješi uzrok problema.

2. ANTIDEPRESIVI MOGU NEPOVRATNO ONESPOSOBITI PRIRODNE MEHANIZME OZDRAVLJENJA TIJELA

Unatoč onome u što ste navedeni vjerovati, dugoročna znanstvena istraživanja više su puta pokazala da antidepresivi pogoršavaju tijek mentalnih bolesti – a da ne spominjemo rizike od oštećenja jetre, krvarenja, debljanja, seksualne disfunkcije i smanjene kognitivne funkcije koje oni podrazumijevaju. Najprljavija mala tajna od svega je činjenica da antidepresivi spadaju u droge s kojih se najteže ‘skinuti’. U tom pogledu su opasniji i od alkohola i od opijata. Vi biste taj proces mogli nazvati ‘prolaskom kroz krizu odvikavanja’, nama medicinskim stručnjacima je rečeno da ga zovemo ‘sindromom prekida uzimanja’, kojeg karakteriziraju žestoke iscrpljujuće fizičke i psihičke reakcije. Štoviše, antidepresivi imaju jasno utvrđenu povijest izazivanja nasilnih nuspojava, uključujući samoubojstvo i ubojstvo. Zapravo, pet od 10 lijekova koji najviše izazivaju nasilje spadaju u kategoriju antidepresiva.

Najprljavija mala tajna od svega je činjenica da antidepresivi spadaju u droge s kojih se najteže ‘skinuti’. U tom pogledu su opasniji i od alkohola i od opijata

3. UČINAK ANTIDEPRESIVA NIJE LJEKOVIT

Čak i kad bismo prihvatili pretpostavku da su ovi lijekovi korisni za neke ljude (od kojih je 82 posto osjetilo poboljšanje zahvaljujući placebo efektu, prema dr. Irvingu Kirschu), ekstrapoliranje medicinskog uzroka iz ovog opažanja bilo bi slično tvrdnji da je sramežljivost uzrokovana nedostatkom alkohola ili da su glavobolje uzrokovane nedostatkom kodeina. A što je s genetskom ranjivošću? Postoji li nešto poput ‘depresivnog gena’? Godine 2003., istraživanje objavljeno u časopisu Science sugeriralo je da su oni s genetskim varijacijama u svom serotoninskom transporteru triput skloniji depresiji. Ali šest godina kasnije, ta je ideja opovrgnuta meta-analizom 14 tisuća pacijenata objavljenom u časopisu Journal of the American Medical Association koja je porekla takvu povezanost.

4. VEĆINU RECEPATA ZA ANTIDEPRESIVE PROPISUJU OBITELJSKI LIJEČNICI, A NE PSIHIJATRI

Sedam posto svih posjeta liječniku primarne zdravstvene zaštite završava antidepresivom, a gotovo tri četvrtine recepata piše se bez specifične dijagnoze. Štoviše, kada je Odjel za mentalno zdravlje na sveučilištu Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health proveo vlastito istraživanje o prevalenciji mentalnih poremećaja, otkrio je da većina onih koji uzimaju antidepresive nikada ne ispunjava medicinske kriterije za dijagnozu ozbiljne depresije, a mnogi kojima se daju antidepresivi za stvari poput OKP-a, paničnog poremećaja, socijalnog anksioznog poremećaja i tjeskobe također se ne kvalificiraju kao da zapravo imaju ta stanja.

Istraživanje je pokazalo da većina onih koji uzimaju antidepresive ne ispunjava kriterije za dijagnozu ozbiljne depresije

5. MNOGA FIZIČKA STANJA OPONAŠAJU PSIHIJATRIJSKE SIMPTOME

Mnoga različita fizička stanja stvaraju psihijatrijske simptome, ali sama po sebi nisu ‘psihijatrijska’. Dva glavna primjera su: disfunkcija štitnjače i divljanje razine šećera u krvi. Mislimo (jer naši liječnici misle) da trebamo ‘izliječiti’ mozak, ali u stvarnosti moramo pogledati ekosustav čitavog tijela: zdravlje crijeva, hormonalne interakcije, imunološki sustav i autoimune poremećaje, ravnotežu šećera u krvi i izloženost otrovima.

6. MALE PROMJENE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU MOGU POKRENUTI SNAŽNE MEHANIZME SAMOIZLIJEČENJA ZA SUZBIJANJE DEPRESIJE

Promjene u prehrani (više zdravih masti i manje šećera, mliječnih proizvoda i glutena); prirodni dodaci prehrani poput vitamina B i probiotika koji ne zahtijevaju recept, a mogu se unositi čak i putem određene hrane; smanjenje izloženosti otrovima koji oštećuju biologiju poput fluorida u vodi iz slavine, kemikalija u uobičajenim lijekovima poput paracetamola i statina te mirisa u kozmetici; dovoljna količina sna i fizičkog kretanja; te bihevioralne tehnike usmjerene na poticanje reakcije opuštanja.

7. DEPRESIJA JE PORUKA I PRILIKA

To nam je znak da stanemo i shvatimo što uzrokuje našu neravnotežu, umjesto da simptome samo potiskujemo, preusmjeravamo ili guramo pod tepih. To je prilika da odaberemo novu priču, da se odlučimo na radikalnu preobrazbu, da kažemo ‘da’ drugačijem životnom iskustvu.

(Izvor: greenmedinfo.com; 25. kolovoza 2016.)