PORTALI KA MULTIVERZUMU – Krugovi u žitu i tajanstvena bića

Ovaj tekst je uređeni izvadak iz knjige „Potraga za izvornim poljem“ Davida Wilcocka…

Iako ih se smatra modernim fenomenom o zagonetki krugova u žitu postoje izvještaji barem od 815. poslije Krista, kada je u Francuskoj lionski nadbiskup Agobard bio primoran objaviti službeni dekret kojim je lokalnom stanovništvu zabranio da žanje žito iz krugova koji su se pojavili na poljima. Lokalno stanovništvo htjelo ga je koristiti za obrede plodnosti, vjerojatno zbog izvanrednih energetskih učinaka koje su u njemu osjećali. Seljaci su očigledno bili uzrujani zbog ovog gubitka. Zanimljiv dio u ovoj priči jest to da Agobard nikada nije porekao da krugovi postoje, samo je želio spriječiti stanovništvo da uzimaju sve žito iz njih.

U svojoj knjizi Dimenzije Jacques Vallée prepričao je francuski tekst iz devetog stoljeća koji sadrži dodatne pojedinosti ove priče:

„Tri muškarca i jedna žena navodno su viđeni kako izlaze iz ‘zračnih brodova’ što su ih pokretala bića zvana silfovi, koja su im pokazala mnoga velika čuda. Ta čovjekolika bića rekla su im da su došla s ‘Magonie’. Uplašeni narod napao je te ljude, vjerujući da su postali zli čarobnjaci. Svjedoci su trebali biti živi spaljeni, ali Agobard im je spasio živote opovrgnuvši postojanje silfa, kao i ideju da bilo tko može biti čarobnjak. Agobardove pisane bilješke o tom događaju otkrivaju istu razinu sarkazma koju bismo očekivali od skeptika 1.200 godina kasnije.

‘Vidjeli smo i čuli mnoge ljude koji su pali u takvu silnu glupost, potonuli u takve dubine ludosti da vjeruju kako postoji određeni kraj, koji zovu Magonia, odakle dolaze brodovi što plove među oblacima, kako bi natrag u taj kraj odnosili one plodove zemlje koje uništavaju tuča i oluje… ‘^“

Izravni portali u vrijeme-prostor

U epskom istraživačkom radu Richarda Thompsona Identiteti izvanzemaljaca: drevni uvidi u moderni fenomen NLO-a, saznajemo za tradicionalne europske legende o vrzinim kolima, koja su, kako se čini, ustvari krugovi u žitu. Međutim, u tim legendama to nisu samo zanimljivi oblici u usjevima, sadrže, naime, izravne portale u vrijeme-prostor.

U jednoj tradicionalnoj keltskoj priči prelijepa vilinska princeza namamila je junaka po imenu Ossian u mističnu zemlju. Oženio ju je i živio tri stotine godina u mističnoj zemlji Tir na nog. Kad je naposljetku osjetio da se želi vratiti u Irsku otputovao je nazad na istom konju…. a njegova ga je supruga upozorila da nipošto ne stane na tlo. Kad se vratio svi njegovi prijatelji bili su već odavna mrtvi, a i zemlja je izgledala dosta drukčije. Na kraju je doživio nezgodu koja ga je primorala da sjaše s konja i dodirne tlo; tog trena pretvorio se u slijepog i oronulog starca.

U drugom slučaju s početka 19. stoljeća dvojica radnika s farme po imenu Rhys i Llewellyn pješačili su kući u dolini Neath u Walesu. Rhys je usput čuo neobičnu glazbu i odlučio stati kako bi to istražio, Llewellyn, međutim, nije ništa čuo. Rhys se nikada nije vratio, a Llewellyn je po okončanju istrage pritvoren zbog sumnje da je počinio ubojstvo. Dva tjedna kasnije jedan čovjek koji je bio upoznat s legendama o vilama rekao je da vjeruje da bi moglo postojati objašnjenje. Savjetovao im je da se vrate na područje gdje je Rhys zadnji put viđen i potraže vrzino kolo. Zaista, Llewellyn je u travi pronašao takav krug. A kad je stopalom dodirnulo krug začuo je zvuk harfi. Kako bi koji muškarac iz skupine stavio svoje stopalo na Llewellnovo, tako bi i sam čuo glazbu i vidio kako u krugu plešu brojna niska, ali inače ljudima potpuno slična bića. Rhys je plesao s tim malim ljudima, bio je svoje normalne visine. Llewellyn ga je izvukao iz kruga. Rhys je tada rekao da je bio ondje svega pet minuta, ali kad je saznao koliko dugo ga nije bilo pao je u depresiju, razbolio se i ubrzo umro.

Thompson je detaljnije opisao kako u keltskoj predaji izgleda ta paralelna stvarnost:

„Drugi svijet kod Kelta ima razna imena kao što su Avalon, Tir na nog (Zemlja mladosti), i Ravnica užitka. Analiza priča nedvosmisleno ukazuje na to da bi se to carstvo moralo nalaziti u nekoj višoj dimenziji.“

Da bi se došlo do njega potrebno je proći kroz pravo mjesto u trodimenzionalnom prostoru i nakon toga treba putovati na tajanstven način koji ne razumijemo.

Ili barem dosad nismo razumjeli.

Thompson također spominje da je žetva žitarica često bila povezana s vilama i citira Roberta Rickarda koji kaže: «Kroz cijeli raspon indoeuropskih kultura vilama su se prinosili darovi u obliku zrnja i mlijeka prilikom žetve kojom su upravljale.» To ukazuje na mogućnost da neki ljudi ustvari žive u toj paralelnoj stvarnosti vrijeme-prostora kao u svom normalnom postojanju, a ne ovdje u prostor-vremenu, i moguće da imaju vlastite tradicije i običaje. S vremenom su ti izvještaji postali mitovi, a priče postaju sve čudnije i neobičnije, ali u njima bi lako moglo biti i zrno istine.