Početna Doba razotkrivanja U spilji na Borneu otkrivena najstarija figurativna slika
Doba razotkrivanja - Odabrano - 10.11.2018.

U spilji na Borneu otkrivena najstarija figurativna slika

Znanstvenici tvrde da bi, prema novim analizama, ti crteži životinja mogli biti stari najmanje 40.000 godina

Glavna slika: Crtež divljih goveda, datiran na približno 40.000 godina starosti, pronađen u spilji Istočnog Kalimantana (Borneo) dio je veće slikarije na kojoj su prikazane najmanje još dvije životinje. (Fotografija: Pindi Setiawan)

Znanstvenici koji su izvršili datiranje kažu kako bi ta grubo izvedena, fragmentirana i zubom vremena oštećena slika životinje na zidu vapnenačke spilje na Borneu mogla biti najstariji poznati primjer figurativne likovne umjetnosti na kamenoj podlozi.

Izblijedjela i fragmentirana, crvenkasto‑narančasta slika prikazuje punašnu životinju vitkih nogu, vjerojatno divlje govedo kakvo i dandanas živi na tom otoku. Možda prikazuje kako taj umjetnik vidi svoj ručak, ako bi crta povučena okrom predstavljala koplje zabijeno u bok te životinje.

To je govedo jedno od tri velika stvorenja koja krase zid spilje Lubang Jeriji Saléh u provinciji Istočni Kalimantan indonezijskog Bornea. Slikarije na kamenu iz tog područja – a u vapnenačkim ih je spiljama ondje pronađeno na tisuće – istražuju se još od 1994. kada ih je po prvi puta zabilježio francuski istraživač Luc‑Henri Fage.

Slika iznad: Slike divljih goveda kojima su znanstvenici starost odredili na najmanje 40.000 godina najstariji su primjerak svjetske figurativne likovne umjetnosti. (Fotografija: Luc‑Henri Fage)

„To je najstarija figurativna spiljska slikarija na svijetu.” – kaže Maxime Aubert, arheologinja i geokemičarka sa Sveučilišta Griffith u Queenslandu (Australija). „Čudesno mi je vidjeti je. Kao da gledam kroz neki intimni prozor u prošlost.”

Iznad i između te tri životinje nalaze se otisci dlanova u negativu, poznata posjetnica spiljskih umjetnika među našim drevnim precima. Ti pomalo sablasni potpisi, koji se pojavljuju pojedinačno i u skupinama, proizvodili su se prskanjem okre iz usta preko dlana položena na kamenu podlogu.

Znanstvenici su slike datirali posredno, preko kukuruznim kokicama sličnih kalcitnih ljuskica koje se često nalaze na zidovima vapnenačkih spilja. Te ljuskice nastaju kada kroz zidove poteče kišnica. One koje se nalaze pod slikama daju podatak o njihovoj najvećoj mogućoj starosti, a one nad njima govore o najmanjoj.

Aubertin tim pronašao je kalcitne ljuskice uz stražnji dio naslikane životinje, a na najmanje 40.000 godina starosti datirali su ih tehnikom analize niza uranovih izotopa. Ako je to mjerenje dalo točne rezultate ove bi slike s Bornea mogle biti 4500 godina starije od prikaza životinja koje krase zidove spilje na susjednom otoku Sulawesi.

Slika iznad: Otisci dlanova u tamnocrvenoj i boji okre nalaze se iznad starijih crvenkasto‑narančastih. Znanstvenici pojašnjavaju kako su ta dva slikarska stila vremenski odvojena najmanje 20.000 godina. (Fotografija: Kinez Riz)

No, tu ima mjesta sumnji. Pišući za časopis Nature, ti su znanstvenici priznali da su se ljuskice koje su analizirali oblikovale na jako oštećenu dijelu slike životinje te da se na temelju analize pigmenata boja podloge nije mogla razlikovati od susjednog otiska ruke tamnocrvene boje.

Spiljska umjetnost Istočnog Kalimantana može se podijeliti u tri odvojene faze. Najstarija uključuje crvenkasto‑narančaste otiske dlanova i slikarije životinja koje najčešće prikazuju bantenga s Bornea – divlje govedo koje i dan danas ondje živi. Sljedeća se faza sastoji od mlađih otisaka dlanova, složenijih motiva i simbola te prikaza izduženih elegantnih ljudi od kojih neki na glavi nose posebne frizure ili ukrase, a neki po svemu sudeći plešu. Na spiljskim su zidovima naslikani tamnoljubičastim i tamnocrvenim bojama. U konačnoj fazi nalaze se najnovije slike ljudi, čamaca i geometrijske crtarije, pri čemu je sve izvedeno crnom bojom.

Slika iznad:Ulaz u spilju. (Fotografija: Pindi Setiawan)

Na temelju starosti kalcitnih ljuskica u spilji Lubang Jeriji Saléh i drugima u blizini, Aubertin tim izradio je provizorni vremenski slijed razvoja likovne umjetnosti tog područja. Oni vjeruju da je taj likovni izraz na kamenu, koji se isprva usmjerio na prikaze velikih životinja, započeo prije 40.000 do 52.000 godina te da je trajao do prije 20.000 godina, kada je započela druga faza. „U to vrijeme ljudi su počeli prikazivali vlastiti, ljudski svijet.” – kaže Aubert. Nitko ne zna je li do promjene došlo prirodnom evolucijom likovne umjetnosti ili pak zbog dolaska nekog novog vala ljudi. Konačna faza likovne umjetnosti na kamenoj podlozi možda je započela tek prije 4000 godina.

Ovaj rad govori u prilog tome da je figurativna likovna umjetnost vjerojatno nastala u jugoistočnoj Aziji i Europi približno u isto vrijeme te da je nekako zajedno svoj fokus s prikazivanja životinja prebacila na prikazivanje ljudi i njihova života. U spilji Chauvet u francuskoj pokrajini Ardeche zidovi su prekriveni remekdjelima kojima su ugljenom naslikani konji i nosorozi, a procjene govore da su najmanje 30.000 godina stari. No, slikarije na kamenoj podlozi sežu još mnogo dalje u prošlost, pa su tako neandertalci spiljske zidove ukrašavali u Španjolskoj davno prije no što su u Europu došli moderni ljudi. Apstraktni crteži nalaze se još ranije. U rujnu su znanstvenici objavili detalje nalaza 73.000 godina starog komada kamena pronađenog u jednoj spilji u Južnoj Africi na kojem se nalazi križni ukras izveden okrom.

Slika iznad: Slike ljudi iz Istočnog Kalimantana (indonezijski Borneo). Taj se stil datira na najmanje 13.600 godina starosti, no mogao bi se datirati i na vrhunac posljednjeg glacijalnog maksimuma prije 20.000 godina. Fotografija: Pindi Setiawan

Paul Pettitt, profesor paleolitske arheologije sa Sveučilišta Durham kaže kako „nominalno” ti rezultati ukazuju na sličan uzorak razvoja likovne umjetnosti prije više od 40.000 godina u dva odvojena područja Euroazije.

Međutim, u posljednjoj je studiji oprezan u pogledu datiranja. „Nažalost, taj rad više govori o akademskom natjecanju i borbi za što starije nalaze no što govori o vremenu pojave likovne umjetnosti.” – kaže on. „Veseli me i to dojmljivo otkriće i dokumentiranje u tom važnom području rane likovne umjetnosti, no prilično sam rezerviran po pitanju značaja datiranih uzoraka za starost samih slikarija pod njima. Nije posve jasno dokazano da se najveća njihova minimalna starost nedvosmisleno povezuje i sa samim slikama.”

O autoru

Ian Sample urednik je Guardiana za znanost. Prije no što se 2003. u njemu zaposlio radio je kao novinar za New Scientist i kao urednik časopisa na Institute of Physics. Doktorirao je na Sveučilištu Queen Mary’s u Londonu na području biomedicinskih materijala. Ian ujedno predstavlja podcast Science Weekly.

Pročitajte sljedeće

LASER KOJI MOŽE PREPOZNAVATI LJUDE NA DALJINU PO SRČANOM RITMU

Svačije srce je drukčije. No, koronarni ‘potpis’ pojedine osobe je jedinstven.…