Početna Buđenje iz matriksa Misli, izgovorene riječi i stvaranje novih stvarnosti
Buđenje iz matriksa - Odabrano - 06.11.2018.

Misli, izgovorene riječi i stvaranje novih stvarnosti

Razni vjerski i duhovni tekstovi odavno već ukazuju na to kako svatko od nas može kreirati i uistinu i kreira stvarnost

Ovaj tekst je izabrani članak iz zbirke pod naslovom „The Power of Choice, Success and Your Life Purpose” autora Stevea Robertsona

Još od djetinjstva stalno si postavljam dva velika pitanja: „Zašto sam ovdje i koja je moja svrha?“ Odrastao sam opsjednut sportom, bio uspješan u gotovo svim tradicionalnim sportovima kojima sam se bavio. A onda sam s 13 godina dobio svoj prvi motocikl – brdski motor s 50 kubika. Svijet mi se sav okretao oko njega, sve dok mu doslovno nisam poderao motor. Sljedeći koji mi je otac kupio bio je veći i imao 125 kubika – pravi motkros motocikl. Molio sam oca da mi dopusti da se utrkujem. Na kraju je popustio te sam u svojoj prvoj utrci osvojio treće mjesto. Od tog trenutka više nije bilo povratka. Otac i ja smo nakon toga gotovo svakog vikenda odlazili na utrke. Kasnije sam prešao u klasu od 250 kubika i prije nego što sam sa svojih 18 godina prešao u profesionalce, pobijedio sam u velikom broju utrka.

A onda sam si jednoga dana, dok sam vozio kombi za motocikl, iznutra počeo postavljati pitanje kako sam to uspio postati vrhunski profesionalac? Na to pitanje odmah mi se nametnuo i odgovor koji mi je iz dubine moje unutrašnjosti dao jasan glas:

„Ograničenja stvara samo um, a um je vezan samo našom percepcijom tih ograničenja.“

Činilo se da te riječi dolaze iz dubine prepune mudrosti. Odmah sam zaustavio kombi kraj ceste i zapisao tu poruku. Od toga sam trenutka odlučio živjeti u skladu s tom spoznajom koju sam si protumačio na sljedeći način: ako nešto mogu zamisliti, onda to mogu i ostvariti. Otad sam počeo osluškivati i obraćati pozornost na spoznaje koje mi prenosi taj unutarnji glas.

Kreiranje stvarnosti

Svakog trenutka svakog dana, svake nanosekunde, mi sudjelujemo u kreiranju stvarnosti koje smo svjesni ili nesvjesni. Onoliko koliko smo svjesni, obraćajući pozornost na svaki trenutak uz puno ljubavi, ta naša kreativnost odražava lakoću i ljepotu naših iskustava. Na nesvjesnoj razini reaktivno i retrospektivno otkrivamo strašnu ruku koja je izrežirala dramatične sekvence našeg postojanja.

Pitamo se kako to da se određeni ljudi, mjesta i okolnosti pojavljuju u našim životima. Neka od tih iskustava pritom donose mir i radost u naš život. Neka, pak, donose tugu i bijes. Ta se iskustva najvećim dijelom čine kao nasumičan niz događaja nad kojima, čini se, imamo malo ili nimalo kontrole. Stoga se osjećamo ili sretno ili kao žrtve.

Razni vjerski i duhovni tekstovi odavno već ukazuju na to kako svatko od nas može kreirati i uistinu i kreira stvarnost.

„Često čak i najvećim učiteljima i predvodnicima nove misli promakne ključni dio problema sudjelovanja u kreaciji, a taj se dio tiče načina na koji misao, odnosno, još važnije, naša izgovorena riječ, daje oblik stvarnosti naše vizije.“

Da bismo razumjeli moć izgovorene riječi razmislimo o sljedećem:

„U početku bijaše riječ“ (‘riječ’ pritom znači ‘izvorna harmonija’, prema Ivanu Evanđelistu iz prvog stoljeća nove ere) „i riječ bijaše u Boga“, stoji u Ivanu 1:1. „A onda reče Bog: ‘Neka bude svjetlost’“, kaže Knjiga Postanka 1:3. Budisti tu prvobitnu harmoniju zovu „OM“.

Funkcija riječi u stvaranju

Treba osvijestiti da je svaka riječ sastavljena od slova, a svako slovo ima svoj glas, ovisno o tome je li konsonant ili vokal. Kada kombiniramo razna slova u riječi i te riječi izgovaramo, to je slično pritiskanju nekoliko tipki na glazbenom instrumentu da bi se dobila kombinacija nota. Kada se takve note kombiniraju, one se sjedinjuju u vibracijski glazbeni akord. Ima li to smisla?

Određene riječi same po sebi vibriraju intenzivnije od drugih.

„Kada u svoj život unosimo dublju svijest, svijest obično prelazi iz pasivnog stanja ‘čujenja’ u aktivno stanje slušanja i pridavanja pozornosti.“

Rezultat je to da postajemo osjetljiviji na stvari, na vlastite misli. Počinjemo obraćati pozornost na riječi koje biramo u komunikaciji, kako one utječu na ljude, te slušamo kako komunikacija drugih ljudi utječe na nas.

S takvom sviješću odjednom nam je paradoksalno neobično kada nam prijatelj na poziv na sudjelovanje u nečemu što smo mislili da će mu se svidjeti kaže: „Ne, rado ću doći“ ili „Ne, to je sjajna ideja.“ Slično tome, počinju nas iscrpljivati ciljevi koji kažu „Trebam zaraditi više novca“, „Trebao/la bih imati boji posao ili karijeru“, „Moram…“, „Mislim da moram…“ (o čemu god da se radi). Ponekad nas obraduje i osnaži uzbuđenje kada možemo reći „Zaradit ću više novca“ ili „Biram bolji posao ili karijeru“, „Hoću…“, „Želim…“ (o čemu god da je riječ). U čemu je razlika?

Razmislimo načas o riječi ‘trebati’. Kada pomislite na tu riječ ‘potreba’, je li vam ona bliža definiciji obilja ili nedostatka? Ako, kao i većina, zaključite da je bliža značenju nedostatka, evo onda još jednog pitanja: ako je riječ ‘trebati’ bliža značenju nedostatka, je li ta riječ bliža definiciji ljubavi ili straha? Ako je vaš odgovor ‘strah’, kao što je slučaj kod većine, zapitajmo se onda je li riječ ‘strah’ bliža odgovoru ili reakciji? Ako ste poput većine, onda će vaš odgovor biti da je strah bliži reakciji. Taj proces logičke dedukcije i granulacije temeljnih definicija riječi jačaju shvaćanje da kad god mi ili netko izgovori riječ ‘trebati’ (trebao bi, mora) u kontekstu naredbe usmjerene prema nekoj kreaciji, mi tada dajemo oblik nekoj budućoj mogućnosti iz namjere koja počiva na strahu, nedostatku i/ili reaktivnosti. Taj paradoks postaje frustrirajuće očit kada nastavljamo tražiti ili zahtijevati pozitivniju budućnost korištenjem tih riječi koje su definirane strahom, nedostatkom ili reakcijom. U biti, ono što želimo uvijek se čini nedostižnim, iako tu svoju želju objavljujemo sve glasnije i prodornije.

Riječi koje kreiraju obilje

Razmotrimo sada na trenutak četiri nove riječi koje se koriste za izražavanje zapovijedi: ja ću, ja biram, ja hoću, ja želim. Kada razmislite o uporabi tih riječi za prizivanje neke buduće mogućnosti, čine li vam se one bliže obilju i osnaženju ili pak nedostatku? Ako ih više povezujete s obiljem i osnaženjem, jesu li bliže ljubavi ili strahu? Ako su bliže ljubavi, jesu li onda bliže odgovoru ili reakciji? Biranje zapovjednih riječi koje odražavaju autoritet namjere ili samoosnaženja odraz je svjesnosti i aktivnog sudjelovanja u kreaciji.

Odabir riječi koje označavaju zapovjedi, a koje se temelje na strahu i nedostatku odraz su nesvjesnog biranja između onoga što netko u načelu ne želi kreirati. To je poput junaka koji želi napustiti selo i otisnuti se u potragu za svojim snom, ali ipak iz straha od nepoznatog ne skupi dovoljno hrabrosti da učini prvi korak. Biranje zapovjednih riječi kojima se izriču samoosnaženje i autentični izbori odraz je mudre namjere da se stvori nešto na temelju krajnjeg cilja onoga što osoba zapravo ne želi stvoriti. Ta čista voljnost može se u načelu usporediti s junakom koji odlazi iz sela u potragu za svojim snom te koji se nakon što prijeđe most nakon kojeg više nema povratka hrabro okreće iza sebe i taj most pali do samih temelja, rušeći tako svaki oblik povratka u prošlost.

„Takvi ljudi žele jedino stvarati na temelju jasne vizije onoga što uistinu žele stvarati. Njihov je pogled usmjeren isključivo prema budućnosti.“

Čovječanstvo se, čini se, nalazi na prekretnici, odnosno u razdoblju tranzicije kada od ‘persone’ – što na latinskom znači ‘puhati zrak kroz masku’ – postajemo ‘heretici’, što na latinskom znači ‘oni koji znaju da mogu birati’. Ako pažljivo slušamo svoju unutrašnjost možemo postati snažniji, stvoriti uzbudljive nove mogućnosti i omogućiti ostvarenje najveće želje svoga srca.

O autoru:

Steve Robertson je izvršni producent albuma 2 Unite All na kojem su okupljeni brojni svjetski poznati glazbenici osvajači Grammyja. Izdavanje albuma podržali su nadbiskup Desmond Tutu, Noam Chomsky, Oliver Stone i mnogi drugi. Suosnivač je portala GlobalPeaceSongAwards.org, koji služi za pretraživanje najprosvjećenijih svjetskih glazbenika te pjesama koje mogu pomoći postizanju mira na Zemlji. Autor je i kampanja LoveAllLoveWins.org i SupportVeteransNow.org. 25. studenoga 2011. Steve je za projekt Peace On Earth u suradnji s Johnom Quigleyjem iz savjetodavnog odbora tog projekta  napravio promotivnu sliku koja se sastojala od 1000 palestinske djece izbjeglica koji formiraju Picassovu golubicu mira i riječi „Volite sve“. 26. rujna 2012. UN je tu sliku (od otprilike njih 800 000 napravljenih tijekom postojanja UN-a) izabrao za jednu od 49 legendarnih slika napravljenih od osnivanja te organizacije. Steveovoj novoj knjizi The Power of Choice, Success and Your Life Purpose podršku su pružili brojni najprodavaniji američki autori.

Pročitajte sljedeće

Svemirski program, drevna prošlost i zvjezdani ratovi

Ovaj tekst napisao je kolumnist magazina Svjetlost Ka eM specijalno za portal Nexus-Svjetl…