Tvorac GMO krumpira obznanjuje opasnu istinu

Slijedi skraćeni intervju s Caiusom Rommensom(cijeli razgovor na engleskom jeziku možete pročitati na https://sustainablepulse.com)

• Koliko ste godina radili na stvaranju GMO krumpira? Jeste li radili u laboratoriju ili ste obilazili farme gdje se taj krumpir uzgajao?

ROMMENS: Tijekom 26 godina koje sam proveo kao genetski inženjer stvorio sam na stotine tisuća različitih GMO krumpira, uz neposredni trošak od oko 50 milijuna dolara. S radom sam započeo na sveučilištu u Amsterdamu te u Berkeleyju, nastavio u Monsantu, a potom sam godinama radio u kompaniji J. R. Simplot, jednom od najvećih prerađivača krumpira na svijetu. Moji krumpiri bili su testirani u staklenicima ili na polju, ali osobno sam rijetko napuštao laboratorij da posjetim te farme ili eksperimentalne postaje. Doista, bio sam uvjeren da je moje teorijsko znanje o krumpirima dovoljno za poboljšavanje krumpira. Bila je to jedna od mojih najvećih zabluda. 

• Jesu li GMO krumpiri koje ste pomogli kreirati bili odobreni od strane FDA i EPA u SAD-u ili negdje drugdje u svijetu?

ROMMENS: Nevjerojatno je da su USDA i FDA odobrile GMO krumpire samo na temelju procjene naših vlastitih podataka. Kako regulatorna tijela mogu pretpostavljati da tu nema pristranosti? Dok sam radio u J.R. Simplotu bio sam uvjeren da su moji GMO krumpiri savršeni, baš kao što roditelj vjeruje da su njegova djeca savršena. Bio sam pristran, a pristrani su i svi genetski inženjeri. Ne radi se samo o emocionalnoj pristranosti, već o potrebi da GMO usjevi budu odobreni. Na nama je ogroman pritisak da uspijemo, da opravdamo vlastito postojanje razvijanjem modifikacija koje generiraju stotine milijuna dolara vrijednosti.

„Mi testiramo naše GMO usjeve da bismo potvrdili njihovu bezopasnost, a ne da bismo ju ispitali.“

Regulatorni zahtjevi za deregulaciju puni su beznačajnih podataka, ali rijetko kada uključuju bilo kakva nastojanja da se obznane neželjene posljedice. Na primjer, u tim zahtjevima opisano je mjesto ulaska transgena, ali u njima se ne spominju brojne nasumične mutacije koje su se dogodile tijekom ‘prčkanja’ po kulturama tkiva. U tim zahtjevima također su izneseni podaci o spojevima koji su bezopasni a nisu bitni, kao što su uobičajene aminokiseline i šećeri, ali rijetko se iznose bilo kakvi podaci o izmjerenim razinama potencijalnih toksina ili alergena.

Kanadska i japanska regulatorna tijela također su odobrila naše GMO krumpire, a odobrenja se trenutno razmatraju u Kini, Južnoj Koreji, Tajvanu, Maleziji, Singapuru, Meksiku i na Filipinima. 

• Kakva je bila Vaša uloga u Monsantu i J.R. Simplotu?

ROMMENS: U Monsantu sam vodio mali tim od 15 znanstvenika, dok sam u Simplotu ravnao Biotehnološkim odjelom za istraživanje i razvoj (s pedesetak znanstvenika). Isprva sam se bavio kontrolom bolesti, ali kasnije sam se posvetio svim karakteristikama biljaka s komercijalnom vrijednošću. Objavio sam na stotine patenata i znanstvenih studija o raznim aspektima svog rada. 

• Zašto ste napustili Monsanto, a potom i J.R. Simplot?

ROMMENS: Iz Monsanta sam otišao kako bih započeo sa samostalnim biotehnološkim programom u J.R. Simplotu. Ovu potonju kompaniju napustio sam kada se moj probiotehnološki filter ‘stanjio’ te se počeo raspadati, kada sam otkrio prve pogreške. Te prve pogreške bile su manjeg značaja, ali zbog njih sam osjećao nelagodu. Slutio sam da tu moraju postojati krupnije pogreške, skrivene mojim očima. 

• Zašto ste odlučili objaviti informacije o nedostacima GMO krumpira nakon što ste godine i godine proveli u njihovom stvaranju?

ROMMENS: Mnoge godine života posvetio sam stvaranju GMO krumpira, isprva sam vjerovao da su moji krumpiri savršeni. No, s vremenom se u meni počela buditi sumnja. Ponovno je trebalo proći dosta godina da pogledam svoj rad s distance, razmotrim činjenice i otkrijem pogreške. Sada kad pogledam unatrag, mislim da smo moje kolege i ja imali ispran mozak, da smo sami sebi ispirali mozak. Vjerovali smo da je srž života mrtva molekula, DNK, i da možemo poboljšati život mijenjanjem te molekule u laboratoriju. Pretpostavljali smo i da je teorijsko znanje sve što nam je potrebno da bismo uspjeli te da će pojedina genetska promjena uvijek imati željeni učinak.

Podrazumijevalo se da razumijemo DNK i da ostvarujemo dragocjene modifikacije, ali istina je to da smo o DNK znali jednako malo kao što prosječni Amerikanac zna o sanskrtskoj verziji Bhagavad Gite. Znali smo dovoljno da budemo opasni, naročito u kombinaciji s našom pristranošću i zatucanošću. Bili smo se fokusirali na kratkoročne koristi (u laboratoriju), ne razmatrajući dugoročne nedostatke (na terenu). Ista vrsta razmišljanja urodila je DDT-em, PCB-ima (polikloriranim bifenilima), agent orangeom, izmijenjenim goveđim hormonima rasta i tako dalje.

„Važno je da ljudi shvate koliko malo znaju genetski inženjeri, koliko su pristrani i koliko mogu biti ‘u krivu’. Moja priča je samo jedan od primjera.“ 

• Zar uzgoj GMO krumpira neće uroditi većim prinosima i krupnijim gomoljima?

ROMMENS: Nekako sam ‘uspio’ zanemariti gotovo svakodnevno iskustvo da GMO krumpiri nisu tako zdravi kao normalni krumpiri. Oni su često bili izobličeni, kržljavi, nekrotični (truli) i sterilni, a mnoge GMO biljke često su brzo venule. Jedan od razloga za tu genetsku inferiornost je to što se GMO krumpiri dobivaju iz ‘somatskih stanica’ koje bi trebale živjeti samo jednu sezonu. Ove stanice nemaju genetski integritet za stvaranje novih biljaka (poput stanica peluda i jaja). Tako smo, transformacijom somatskih stanica, stvorili GMO krumpire koji su sadržavali stotine genetskih mutacija, a te mutacije su ugrožavale prinos. Osim toga, genetske modifikacije često imaju ‘neželjene’ posljedice koje negativno utječu kako na agronomske performanse, tako i na nutritivnu kvalitetu usjeva. 

• GMO krumpiri trebali bi biti otporni na pojavu truležnih segmenata, nije li to velika korist za farmere i uzgajivače hrane?

ROMMENS: U normalnim krumpirima lako se razviju oštećena tkiva koja su ulazne točke za patogene i izlazne točke za vodu. Smatrao sam da su GMO krumpiri otporni na pojavu truležnih segmenata, ali sada vidim da nisam bio u pravu. Kod GMO krumpira truležni segmenti se javljaju jednako lako kao i kod normalnih krumpira, ali su ti segmenti prikriveni. Oni, naime, ne razviju tamnu boju koja prerađivačima pomaže da ih identificiraju i odrežu. Tada nisam uviđao da moji krumpiri, kada su oštećeni ili zaraženi, ne mogu taložiti melanin, zaštitni spoj. Što je još važnije, nisam shvaćao da se u tim prikrivenim truležnim segmentima gomilaju određeni toksini koji uvelike smanjuju hranjivu vrijednost krumpira. 

• Mogu li GMO krumpiri uzrokovati ‘utišavanje’ gena u drugim krumpirima ili insektima oprašivačima kao što su pčele?

ROMMENS: Problem s određenim insektima, uključujući pčele, jest u tome što oni ne mogu razgraditi male dvolančane RNK koje uzrokuju utišavanje gena. Ove dvolančane RNK trebale bi utišati nekoliko gena krumpira u gomoljima, ali mogu se izražavati i u peludu.

„Dakle, kada pčele konzumiraju pelud dvolančane RNK u tom peludu mogu utišati pčelinje gene.“ 

• U Vašoj novoj knjizi Pandorini krumpiri koja je ovaj tjedan dostupna javnosti po prvi put argumentirano objašnjavate zašto GMO krumpire koje ste pomogli stvoriti ne bi trebali uzgajati farmeri i zašto ih ljudi ne bi trebali jesti. Što biste mogli poručiti FDA i EPA?

ROMMENS: Glavni problem sa sadašnjim procesom deregulacije GMO usjeva je to što se temelji na procjeni podataka danih od strane kompanija koje razvijaju GMO usjeve. Tu, dakako, postoji velik sukob interesa.