PORUKA NEOPLATONISTA DANAŠNJEM SVIJETU

Plotinovo učenje najbolji je gnostički sustav koji je ljudska vrsta utemeljila u svojoj pisanoj povijesti, intelektualno i činjenično.

Same naslove pojedinih Plotinovih rasprava u Eneadama moguće je čitati kao osnovni katalog svake gnoze. Obuhvaćaju sva zamisliva ezoterična i eshatološka pitanja koja su do danas u potpunosti sačuvala svoju vrijednost i glavno su žarište pozornosti ne samo u filozofiji nego i u svim religijama. Ni jedan mislilac ni škola još ih nisu riješili briljantno ni uzvišeno kao neoplatonist Plotin.

Slijedi skraćeni popis Plotinovih najvažnijih rasprava: Bit duše, Besmrtnost duše, Silazak duše u fizički svijet, Primarni i sljedeći, Lijepo, Dobro (Jedno), Jedinstvo pojedinačnih duša, Tri prvotna bića (gradi gnostički i semantički temelj kršćanskog Trojstva), Svijet i poredak prema primarnom, Dvije materije,  Sudbina, Opravdano samoubojstvo, Vrline, O tome postoje li i ideje o pojedinim objektima, Dijalektika (ili o onome što kršćanskom učenju do danas promiče), itd.

O BITI DUŠE

Plotinov je jezik do današnjeg dana nenadmašen u pogledu jezgrovitosti i jasnoće, a potrebno ga je čitati samo u izvornom obliku. Svaki sekundarni prikaz je razrjeđivanje i izobličavanje neoplatonizma. Tu sklonost Plotinu ilustrirat ću navodeći u potpunosti njegovu drugu raspravu “O biti duše”. Ne poznajem ni jedan drugi gnostički, filozofski ili ezoterijski tekst koji se iole približava tolikoj jezgrovitosti, jasnoći jezika i apsolutnoj točnosti gnostičkog sadržaja tog eseja:

“U intelektualnom svemiru prebiva Autentična Bit, s Intelektualnim-Načelom [Božanskim Umom] kao najuzvišenijim sadržajem, ali ujedno sadrži duše, jer je svaka duša u ovom nižem području odatle potekla: to je svijet neutjelovljenih duhova, dok našemu svijetu pripadaju oni koji su ušli u tijelo i podvrgnuli se tjelesnoj podjeli. Ondje je Intelektualno-Načelo sažeto Sve – ništa od njega nije istaknuto ni odijeljeno – i u tom svemiru jedinstva sve su duše također sažete, bez prostornog razlikovanja. Ali, postoji razlika: Intelektualno-Načelo je vječno nesklono razlikovanju i dijeljenju. Duša, ondje bez razlikovanja i dijeljenja, ima i prirodu pogodnu za diobeno postojanje: njezina podjela je odcjepljenje, ulazak u tijelo. S obzirom na to odcjepljivanje i susljedno dijeljenje osnovano možemo govoriti o njoj kao o čestičnoj stvari. Ali, ako je tako, kako je i dalje možemo opisivati kao nedjeljivu? Stoga se ne odcjepljuje cijela duša; dio nje zadržava svoj temelj, ono u čemu uzmiče od zasebnog postojanja. Stoga taj entitet, opisan kao “sastavljen od nepodijeljene duše i duše podijeljene na tijela”, sadrži dušu koja je istodobno iznad i ispod, povezana s Vrhovnim, ali ipak seže dolje u svoje područje, poput radijusa iz središta. Stoga, ulazeći u ovo područje, i dalje posjeduje viziju vrlinom svojstvenu višoj fazi, čiju cjelovitu prirodu nepromjenjivo održava. Čak ni ovdje nije isključivo čestična duša: i dalje je i neodjeljiva: ono što u njoj poznaje odcjepljenje, odjeljuje se bez odjeljivosti; nepodijeljena se daje cijelom tijelu, cjelina cjelini, podijeljena je kao učinkovita u svakom dijelu.”

DUH KAO ORGANIZIRANA ENERGIJA

Duh je najbolji u svjetovima duše. Stoga Plotin kaže da postoji samo Duh kao organizirana energija u širem smislu. Duše su fragmenti Duha, koji posjeduje i emocionalne energije na frekvenciji nižoj od frekvencije Duha. One ne samo što grade mentalnu strukturu inkarnirane osobnosti, nego i strukturu duše. Zbog toga Plotin vrlo pomnjivo razlikuje Duh i duše.

Duh se shvaća kao obuhvatan identitet i semantički se izjednačuje s Logosom – Duh se očituje kao Logos, kao Univerzalni zakon. Iako Plotin nije poznavao pojam energije, ipak je shvaćao Duh u najširem smislu kao organiziranu energiju. Nasumičnost ili slučajnost, taj pogrešni uzvišeni koncept suvremene znanosti, koji se očitovao u smiješnim znanostima kao što su statistika i teorija vjerojatnosti, Plotinu je bio nezamisliv.

Duše su jedinice energije koje imaju duhovnu i emocionalnu energiju. Plotin u drugim esejima opisuje kako duša silazi u materiju te kako psihom dominiraju iznimno polarizirajuće emocionalne energije niske frekvencije.

Napomena: stari Grci su dušu nazivali “pysche” – psyche je za njih bila vanjska emanacija duše. Emocionalne energije u grčkoj su filozofiji bile poznate kao “daimone” (demoni). Dakle, demoni upravljaju ljudskom psihom. Grci su ih smatrali bogovima nižih razina (vidjeti Plotinov esej “Demon koji nas je otkupio”). Kad duša padne dublje u materiju, podvrgnuta je svijetu demona. Kad se, korak po korak, oslobodi njihova utjecaja ponovno se uspinje na istinsku egzistencijalnu razinu Duha – Bitka. To je vječni ciklus duša.

 JOŠ O PLOTINU

U predgovoru Plotinovim Eneadama, sabranim djelima toga neobičnog te, u pogledu gnostičke dubine i strogosti, nenadmašenog mislioca, njegov učenik i izdavač Porfirije zapisao je da je njegov učitelj bio od onih ljudi kojima je bilo nelagodno prebivati u fizičkom tijelu na Zemlji. Time je samo želio istaknuti Plotinovu duhovnu odvojenost od ove stvarnosti, što je istaknuta značajka svih starih filozofa. Taj je stav postigao vrsno književno predstavljanje u platonskim dijalozima, dalje od njihova čisto filozofskog podrijetla, u osobnosti Sokrata.

Svi koji su pomno pročitali i shvatili Plotinove Eneade poklonili bi se Porfirijevoj tvrdnji kao očitoj istini.