Tri sjemena, posađena tisućama godina ranije, danas konačno daju plodove

Piše: Charles Eisenstein

Nekoć davno, pleme čovječanstva krenulo je na dugo putovanje zvano ‘Odvajanje’ (od izvora)…

Nije to bila pogreška, kako bi neki – dok gledaju silna razaranja na planetu – mogli pomisliti. Niti je to bio pad, niti izraz nekog urođenog zla svojstvenog ljudskoj vrsti. Bilo je to putovanje sa svrhom: iskusiti krajnosti Odvajanja, razviti darove koji dolaze kao odgovor na njega i integrirati sve to u novo doba ‘Ponovnog ujedinjenja’.

Ali od samog početka znali smo da na ovom putovanju postoji opasnost: da bismo se mogli izgubiti u tom Odvajanju i nikada se ne vratiti. Mogli bismo se toliko otuđiti od prirode da bismo uništili samu osnovu života; mogli bismo se toliko odvojiti jedni od drugih da bi naš jadni ego, ostavljen gol i prestravljen, postao nesposoban ponovno se pridružiti zajednici svih bića. Drugim riječima, predvidjeli smo krizu s kojom se danas suočavamo.

VRIJEME KLIJANJA JE POČELO

Zato smo, tisućama godina ranije, posijali tri sjemena koja će proklijati u vrijeme kada naše putovanje Odvajanja dođe do svog klimaksa. Tri sjemena, tri prijenosa iz prošlosti u budućnost, tri načina očuvanja i prenošenja istine svijeta, sebe i toga kako biti čovjek.

Zamislite da ste živjeli prije trideset tisuća godina i da ste imali viziju svega što će doći: simboličkog jezika, imenovanja i etiketiranja svijeta; poljoprivrede, pripitomljavanja divljine, dominacije nad drugim vrstama i zemljom; Strojeva, ovladavanja prirodnim silama; zaboravom koliko je svijet lijep i savršen; atomizacije društva; svijeta u kojem se ljudi boje čak i piti iz potoka i rijeka, gdje živimo među strancima i ne poznajemo ljude iz susjedstva, gdje ubijamo diljem planeta pritiskom na gumb, gdje mora postaju crna, a zrak nam prži pluća, gdje smo toliko slomljeni da se ne usuđujemo sjetiti se da ne bi trebalo biti ovako. Zamislite da ste sve to vidjeli. Kako biste pomogli ljudima trideset tisuća godina u budućnosti? Kako biste slali informacije, znanje, pomoć kroz tako ogroman vremenski ponor? Vidite, to se zapravo dogodilo. Tako smo došli do triju sjemena.

PRVO SJEME – PRENOŠENJE MUDROSTI U TAJNOSTI

Prvo sjeme bile su loze mudrosti: linije prijenosa koje sežu tisućama godina unatrag i koje su sačuvale i zaštitile važno znanje. Od sljedbenika do učenika, u svakom dijelu svijeta, razne tradicije mudrosti prenosile su učenja u tajnosti. Čuvari mudrosti, sufiji, taoistički čarobnjaci, zen majstori, mistici, gurui i mnogi drugi, skrivajući se unutar svake religije, čuvali su znanje na sigurnom do vremena kada će svijet biti spreman da ga ponovno preuzme.

To vrijeme je sada i dobro su obavili svoj posao. Vrijeme tajni je završilo. Objavljeno prerano, znanje je bilo prisvojeno, zloupotrijebljeno ili obično samo ignorirano. Dok još nismo pokrili teritorij Odvojenosti, dok smo još težili proširenju našeg osvajanja prirode, dok priča o Usponu čovječanstva još nije bila dovršena, nismo bili spremni čuti o jedinstvu, povezanosti, međuovisnosti, međubivstvu. Mislili smo da je odgovor više kontrole, više tehnologije, više logike, bolje konstruirano društvo racionalne etike, više kontrole nad materijom, prirodom i ljudskom prirodom. Ali sada stare paradigme propadaju, a ljudska svijest je dosegla stupanj prijemčivosti koji omogućuje ovom sjemenu da se proširi po zemlji. Ono je oslobođeno i masovno raste u nama.

DRUGO SJEME – PRIČE, MITOVI, LEGENDE…

Drugo sjeme bile su svete priče: mitovi, legende, bajke, folklor i vječne teme koje se kroz povijest ponavljaju u raznim oblicima. Uvijek su bile s nama, tako da koliko god daleko lutali u Labirintu Odvojenosti, uvijek smo imali slamku spasa do istine, koliko god ona tanka i zapetljana bila. Priče njeguju tu sićušnu iskru sjećanja u nama koja zna naše porijeklo i naše odredište. Naši preci, znajući da će istina biti prisvojena i iskrivljena ako se ostavi u eksplicitnom obliku, kodirali su je u priče.

Kada čujemo ili čitamo jednu od ovih priča, čak i ako ne možemo dešifrirati simboliku, pogođeni smo na nesvjesnoj razini. Mitovi i bajke predstavljaju vrlo sofisticiranu psihološku tehnologiju. Svaka generacija pripovjedača, bez svjesne namjere, prenosi skrivenu mudrost koju je nesvjesno naučila iz priča koje su joj ispričane.

Bez da su izravno proturječili paradigmama odvojenosti i uspona, naši mitovi i priče prokrijumčarili su jedno sasvim drugačije razumijevanje stvarnosti. Pod krinkom „To je samo priča“, oni prenose emocionalnu, poetsku i duhovnu istinu koja proturječi linearnoj logici, redukcionizmu, determinizmu i objektivnosti. Ovdje ne govorim o moralističkim pričama. Većina njih nosi malo istine. Da bismo prenijeli drugo sjeme, moramo se poniziti pred svojim pričama i ne pokušavati ih koristiti za vlastite moralističke ciljeve. Stvorila su ih bića daleko mudrija od najnaprednije inačice čovjeka.

Ako pričate ili prenosite priče, imajte poštovanja prema njihovom izvornom obliku i ne mijenjajte ih osim ako ne osjetite poetsko nadahnuće. Obratite pozornost na to koja dječja književnost ima prizvuk istinite priče. Većina novije dječje književnosti ga nema. Istinitost priče možete prepoznati po načinu na koji se njezine slike zadržavaju u vašem umu. Utiskuju se u psihu. Dobivate osjećaj da je uz radnju preneseno još nešto, nešto nevidljivo. Obično takve priče nose bogatu simboliku, često nepoznatu čak i njihovim autorima. Usporedba dviju dječjih knjiga iz 20. stoljeća najbolje ilustrira moju poantu: usporedite priču o Medvjedićima (Berenstain Bears) s knjigom Kako je Grinch ukrao Božić. Samo ova potonja ima psihološku snagu trajnosti, otkrivajući duh istinite priče. Uz to, bogata je arhetipskim simbolizmom.

TREĆE SJEME – DOMOROCI I PLEMENA

Treće sjeme bila su autohtona plemena – ljudi koji su odlučili da neće ići putem odvojenosti. Zamislite da se na početku putovanja okupilo Vijeće čovječanstva i da su se određeni članovi dobrovoljno javili da se povuku na udaljena mjesta te odustanu od cjelokupne igre odvojenosti. Ti su ljudi odbili ući u neprijateljski, kontrolirajući odnos s prirodom, a samim time odbili su i proces koji vodi do razvoja visoke tehnologije. To je također značilo da će se, kada ih otkriju ljudi koji su duboko ogrezli u Odvojenost, susresti s najstrašnijom patnjom. To je bilo neizbježno.

Ovi ljudi trećeg sjemena danas su praktički završili svoju misiju. Njihova je misija bila jednostavno preživjeti dovoljno dugo da pruže žive primjere toga kako biti čovjek. Svako pleme nosilo je jedan dio, ponekad i mnogo dijelova, ovog znanja. Mnogi od njih nam pokazuju kako vidjeti i povezati se sa zemljom, životinjama i biljkama. Drugi nam pokazuju kako raditi sa snovima i neviđenim. Neki su sačuvali prirodne načine odgoja djece, koji se sada šire kroz knjige poput ‘Koncept kontinuuma’ (Jean Liedloff: The Continuum Concept). Neki nam pokazuju kako komunicirati bez riječi – plemena poput Hazda i Piraha komuniciraju uglavnom pjevajući. Neki nam pokazuju kako se osloboditi mentaliteta linearnog vremena. SUrovi oni primjer su načina postojanja koji intuitivno prepoznajemo i za kojim čeznemo. Oni bude sjećanje u našim srcima i bude našu želju za povratkom.

‘BIJELI ČOVJEK ĆE NADMUDRITI SAMOGA SEBE’

U nedavnom razgovoru, duhovni vođa Lakota Aloysius Weasel Bear mi je rekao da je jednom pitao svog djeda: „Djede, Bijeli čovjek uništava sve, ne bismo li trebali pokušati zaustaviti ga?“ Na što mu je djed odgovorio: „Ne, nema potrebe. Držat ćemo se po strani. On će na kraju nadmudriti samoga sebe.“ Djed je u ovom odgovoru prepoznao dvije stvari: (1) Da Odvojenost nosi sjeme vlastite propasti i (2) Da je uloga njegovog naroda da jednostavno bude ono što je. Ali, ne mislim da je to stav bešćutnosti koji bi bijelom čovjeku pružio ono što zaslužuje; to je stav suosjećanja i pomaganja kojim se naglašava ogromna važnost jednostavnog bivanja onim što jest. Ti ljudi održavaju na životu nešto što planet i zajednica svih bića trebaju.

Isto tako, fascinacija naše kulture svime što je autohtono nije samo najnoviji oblik kulturnog imperijalizma i eksploatacije. Istina, posljednja faza kulturne dominacije bila bi pretvaranje domorodačkih običaja u brend, marketinšku sliku. I svakako postoje određeni pojedinci u mojoj kulturi koji, odvojeni od zajednice i od pravog identiteta, usvajaju domorodačke pseudo-identitete i ponose se svojim vezama s domorodačkom kulturom, duhovnošću, ljudima i tako dalje. Međutim, ispod toga prepoznajemo da nas preživjeli Prvi narodi imaju nešto važno naučiti. Privlači nas njihov dar, sjeme koje su sačuvali do danas.

Da biste primili ovo sjeme, nije potrebno sudjelovati u njihovim ritualima, uzeti životinjsko ime ili tvrditi da ste domorodački predak, već samo ponizno vidjeti što su sačuvali, kako bi se sjećanje probudilo. Do nedavno, takvo je viđenje bilo nemoguće za nas, koji smo zaslijepljeni svojim kompleksom kulturne superiornosti, svojom arogancijom, svojim prividnim uspjehom u ovladavanju svemirom. Sada kada konvergentne ekološke i društvene krize otkrivaju propast naših načina života, imamo oči da vidimo načine drugih.

Sjeme Ponovnog Ujedinjenja klija posvuda. Ono što je bilo skriveno tisućljećima izlazi na vidjelo. Uskoro, oplođeno ostacima naše propadajuće civilizacije, klice će sazrijeti, procvjetati i donijeti plodove. Naš je posao prvo primiti ih, zatim ih širiti posvuda te ih čuvati i njegovati svakim djelićem naše ljubavi.

(Izvor: awaken.com; 7. listopada 2025.)