ISKUSTVA NA KRAJU ŽIVOTA

Ovaj tekst napisao je Greg Taylor, autor knjige „Prestanite brinuti – život poslije smrti vjerojatno postoji“…

U svojoj sam knjizi Stop Worrying! There Probably is an Afterlife čitavo poglavlje posvetio takozvanim „iskustvima na kraju života“ – dio kojih su i vizije na samrti u kojima umiruća osoba vidi svoje preminule bližnje u svojoj sobi i oko svoga kreveta. Fascinantna je to tema koju dugo zasjenjuju puno slavnija iskustva bliska smrti, ali koja zaslužuje puno više pozornosti. U jednoj opsežnoj studiji koju spominjem i u svojoj knjizi gotovo su dvije trećine liječnika, medicinskih sestara i njegovatelja u hospicijima bili svjedoci iskustava na samrti kod svojih pacijenata prije njihove smrti.

Nedavna studija koju su proveli japanski istraživači dala nam je još potrebnih informacija o ovome fenomenu. 2014. godine članovima obitelji osoba oboljelih od raka diljem Japana koji su preminuli u bolnici, jedinicama palijativne skrbi ili kod kuće podijeljen je upitnik radi procjene kvalitete skrbi na samrti koja je tim pacijentima pružena. Dio toga nacionalnog ispitivanja odnosio se i na vizije na samrtnoj postelji, koje se na japanskom jeziku zovu omukae (doslovno, netko tko posjećuje umirućeg pacijenta i prati ga na putovanje u smrt) – a koje su istraživači definirali kao „vizije umrlih osoba ili prizora iz života nakon smrti“.

„Od 2221 osoba koje su ispunile upitnik, njih 463 (21 %) potvrdilo je omukae.“

Od tog broja ukupno je 351 obitelj izjavila da su pacijenti sami jasno opisali viziju na samrti, dok ih je 113 navelo da su, premda pacijenti nisu spominjali viziju, članovi obitelji vidjeli da pacijenti doživljavaju to iskustvo. Među onima koji su zanijekali vizije na samrti, 1392 obitelji navele su da se iskustvo nije dogodilo, a 365 njih da nisu sigurne.

Među pacijentima koji su doživjeli vizije prije smrti njih 87 % imalo je vizije preminulih osoba (najčešće roditelja), a 54 % vizije prizora iz života poslije smrti. Zanimljivo je otkriće bilo to što su se vizije na samrti pokazale izglednijima kod starijih i ženskih pacijenata te u obiteljima koje znatnije prakticiraju vjeru ili vjeruju da duša nakon smrti nadživljava tijelo.

Istraživači navode da njihova studija pokazuje da „vizije na samrtnoj postelji nisu neuobičajen fenomen“ i da „liječničko osoblje takve vizije ne bi trebalo odmah klasificirati kao abnormalne te da je potreban individualizirani pristup“.