Kada viđenje boja postaje supersposobnost

Vidjeti ono što drugi ljudi ne mogu ponekad se naziva ‘drugim  vidom’, a još se naziva i izvanosjetilnom percepcijom (ESP). Oni koji nemaju ESP sumnjaju u njegovo postojanje. No, u slučaju da se slažu da postoji često ga smatraju opasnim. Isto vrijedi i za ljude slijepe za boje. Ako ne možete vidjeti boje vjerojatno će vam biti teško razumjeti što to drugi vide, ali budući da većina nas može vidjeti boje to ne smatramo nekakvom supermoći. Ali što je s onima koji mogu vidjeti mnogo više boja od ljudi s normalnim vidom?

Rijedak ‘poremećaj’ koji se javlja u nekih žena s hiperosjetljivim očima naziva se ‘tetrakromantija’. Concetta Antico, Britanka s tim poremećajem, izjavila je za BBC 2104. godine da joj čak i posve siv šljunak na neasfaltiranoj cesti svjetluca u raznim bojama, kao kaleidoskop.

„Sitne kamenčiće vidim kao narančaste, žute, zelene, plave i roze”.

Bila je zaprepaštena, kaže, kad je shvatila da drugi ljudi ne mogu vidjeti ono što ona vidi. Uzrok tog poremećaja je određena genetska mutacija. I dok se boje dostupne očima većine ljudi temelje na kombinaciji tri osnovne boje koje stvaraju dûgu, štapići i stošci u očima tetrakromata omogućuju viđenje četiri osnovne boje, što uvelike povećava broj mogućih kombinacija.

Srećom po tetrakromate, ljudi s normalnim viđenjem boja takve čudne sposobnosti nisu učinili nezakonitim, niti su ikoga spalili na lomači zbog takvih sposobnosti – barem, koliko mi znamo.

Nažalost, to se ne može reći za mnoge svece i druge pojedince s jedinstvenim talentima koji su platili visoku cijenu svoje nadarenosti.