Glazba duše – nova znanost o iscjeljivanju pojedinca i društva

Ovaj tekst je skraćeni i uređeni izvadak iz knjige Patricka Bernarda “Tajna glazba duše”

Vegetarijanska dijeta i povećana sposobnost slušanja glazbe

Tijekom ranih 1970-tih, snažno sam vođen tomu da postanem vegetarijanac iz više razloga. Istodobno, s obzirom da dolazim iz mesojedne obitelji, brinuo sam se o dovoljnom unosu proteina, čak sam smatrao da mogu umrijeti ukoliko ne jedem meso. Stoga sam počeo skupljati informacije o cijeloj toj ideji.

U Francuskoj sam vidio knjigu Louisa Kuhnea pod naslovom New Science of Healing – Nova znanost o iscjeljivanju. Ta je knjiga uistinu promijenila moj život. Taj njemački liječnik naturalist pokazao mi je da ono što jedeš može stvoriti nezdrave tvari u tijelu. Nakon nekog vremena, nakupljanje tih tvari odlazi u tvoju glavu i u tvoje uši.

“Prve godine, kada sam slijedio taj novi način jedenja, nisam jeo nikakvo meso, samo voće i povrće. Nakon nekoliko mjeseci moje su se uši otvorile. To je bilo uistinu nevjerojatno iskustvo.”

Sjećam se da sam hodao cestom i da su se moje uši jednostavno otvorile. Uvidio sam da sam prije bio skoro gluh. Nisam mogao čuti jednostavne zvukove planina. S obzirom da sam bio vani, mogao sam čuti pjev mnogih ptica. Postao sam svjestan tolikih zvukova. Toliko mnogo zvukova je bilo koje prije nisam mogao čuti, poput suptilnih vibracija zvijezda. Znate li da zvijezde imaju svoj zvuk? Ako pomno slušate, postoji naročito gibanje u zraku i možete ga čuti. Kada jedemo meso, postupno i naš fizički i psihički sluh, a i naša svijest, postanu blokirani, jer istodobno jedemo i agoniju životinja te kao ishod toga živimo u stanju jake nesvjesne tjeskobe.

Stvaranje u mirnoći

I glazba koju komponiram se dramatično poboljšala čim sam promijenio svoj način prehrane. Osobito u mirnoći.

Prije nisam znao značenje riječi mirnoća. Uvijek sam bio nervozan ili tjeskoban.

Postoji izravna veza između onoga što ljudi jedu i stanja društva. Pročitao sam nešto od dr.sc. Paula Cartona: „Kada ljudi kolju životinje, tada će se početi međusobno ubijati.“ To je u ovom trenutku vrlo važno pitanje s obzirom na to da smo kao ljudska bića stalno u ratu, a rat je jednostavno odraz onoga što činimo prirodi i živućim bićima. Vrlo je važno shvatiti da se te nesreće u društvu, bolesti i ratovi, ne zbivaju slučajno. Oni su samo odraz naših djelovanja. Klaonice i samilost ne idu zajedno.