Početna Buđenje iz matriksa SLUŠAJTE GLAZBU ZEMLJE – BOŽJI ZBOR
Buđenje iz matriksa - Odabrano - 19.12.2018.

SLUŠAJTE GLAZBU ZEMLJE – BOŽJI ZBOR

Što ako bi vam netko rekao da svako živo stvorenje na našem planetu igra određenu ulogu u nekoj neodslušanoj ali fantastičnoj simfoniji same Zemlje, a da je glazba Homo sapiensa tek kapljica u tom orkestralnom oceanu?

Već duže od jednog desetljeća prenosim ovu poruku svojim čitateljima. Svijet je živ u beskrajnom opusu u kojem ritam valova, pjesma kitova i delfina – čak i najmanji šapati svijeta insekata – sviraju Zemljinu pjesmu u jednoj izvanrednoj simfoniji.

To bi moglo zvučati kao pusta želja nekakvog odveć revnog zaljubljenika u glazbu poput mene, da nema činjenice kako se u nekim čudesnim otkrićima znanstvene i biološke istraživačke zajednice došlo do vrlo sličnog zaključka, budući da nam suvremene tehnologije omogućuju da raspletemo tkaninu nekoliko zastarjelih sustava vjerovanja i satkamo novu tapiseriju koja prikazuje nevjerojatan pejzaž zemaljske biologije.

Surround sound (prostorni zvuk) poprima posve novo značenje kada zastanete, utišate buku i poslušate kolektivnu svijest bezbroj bioloških vrsta koje doprinose pjesmi života na ovom planetu.“

Poslušajte Božji zbor

Doista, poslušate li otkrića glazbenog producenta Jima Wilsona čiji album Božji zbor (God’s Chorus) podastire nekoliko tonskih zapisa iz svijeta insekata čut ćete zapanjujuć zvuk ničega drugog do izvrsnog a capella zbora u crkvenom stilu, kada se snimka pjêvâ zrikavaca pusti usporeno. Pjevaju li to oni nekakvu svetu glazbu za Zemlju? I je li ptičja pjesma – neka skrivena frekvencija u njihovim proljetnim melodijama – ono što budi cvijeće da procvjeta? Ili zujanje pčele koje pobuđuje prašnike cvijeta da izbace svoj nektar?

Koje još Zemljine pjesme propuštamo dok jurimo kroz zauzet, kakofoničan život, žureći u bučnim gradovima na tramvaje, vlakove, podzemne željeznice? Ili kada zaglavimo u automobilu, bombardirani zvukovima sirena, truba, motora i bušilica?

Pjesma kitova i delfina

U svojoj knjizi Prije negoli vas napustimo (Before We Leave You) donosim poruke kitova i delfina te iznosim ideju da su oceani Zemlje praktički divovske koncertne dvorane, u kojima bezbroj morskih vrsta doprinosi namjernoj, dobro osmišljenoj prirodnoj simfoniji koja doslovno drži oceane u ravnoteži. Naime, svakim danom sve više saznajemo o zvukovima različitih vrsta kitova: ulješura s njihovim škljocavim ritmovima; robusnih grbavih kitova, čije se melodične ‘pjesme’ prostiru tisućama kilometara kroz oceane; plavih kitova – najvećih živućih stvorenja na ovom planetu – s njihovim misterioznim glasanjima; delfina i njihova skvičanja, piskutanja i klepetanja. Jesu li ti zvukovi i komunikacije tek poziv na parenje ili poziv na lov, kao što sugeriraju konvencionalni morski biolozi?

„Bi li ipak mogla postojati neka viša svrha orkestra koji pjesmom oživljava oceane?“

Brojni aktivisti za prava životinja sve su zabrinutiji i glasniji u vezi korištenja vojske i strahovite buke komercijalnih sonara u oceanima jer njihova svrha i dalje ostaje nejasna onima koji prate što se događa, a nesumnjivo je da još više zbunjuje morske sisavce, od kojih mnogi postaju gluhi, ili im se mozak doslovce ‘rasturi’ od pritiska što ga ove erupcije buke stvaraju u njihovim krajnje osjetljivim slušnim šupljinama.

Prema Wikipediji, važno je nedavno saznanje dr. Christophera Clarka sa Sveučilišta Cornell koji kaže da u procesu nazvanom Lombardov efekt kitovi „prilagođavaju svoju pjesmu kako bi kompenzirali kontaminaciju s pozadinskom bukom. Štoviše, ima pokazatelja da plavi kitovi prestaju odašiljati pozive na traženje hrane kada se aktivira sonar sa srednjom frekvencijom”.

„Čovjek protrne kad pomisli što visokofrekvencijski sonar dostupan vojsci čini kako bi zamrla pjesma mora i promijenili oblici života koji ga nastanjuju.“

Dr. Clark nadalje govori da su se pjesme kitova možda mogle sterati od jedne strane oceana do druge prije uvođenja ljudske buke koju stvaraju brodovi, rekreacijska plovila i, naravno, prije testiranja sonara. Logično, uz ambijentalnu buku brodova koja se svakog desetljeća udvostručuje, raspon u kojem se mogu čuti zvuci kitova dramatično se smanjuje. Što to znači za naše oceane, za naš planet?

‘Voyagerovi zlatni diskovi’

Tim pitanjem sam protkala svoju najnoviju knjigu Poslanik (The Emissary), znanstveno-fantastični fikcijski triler koji iznosi, kao jednu od svojih glavnih tema, moju zabrinutost zbog načina na koji sonari uništavaju oceane. Poslanik će nas trgnuti iz ravnodušja i natjerati da se pozabavimo vrlo konkretnim pitanjem o utjecaju koji taj nesnosan zvuk ima na život unutar oceana i na samu glazbu oceana. S obzirom na činjenicu da je 78% našeg planeta prekriveno vodom, možemo li si doista dopustiti da ovo upozorenje zanemarimo?

Prije nego što odbacite moje teorije kao fantazije, prisjetimo se da su u vrijeme Carterove administracije, sa svemirskom letjelicom Voyager u svemir poslana dva diska slična DVD-ima pod nazivom ‘Voyagerovi zlatni diskovi’, u nadi da bi na njih mogli naići neki daleki inteligentni izvanzemaljci i uvidjeti da na ovoj plavoj pikuli zvanoj Zemlja ima inteligentnoga života. Među zvukovima izabranim da budu odaslani na nebo bila su glasanja grbavih kitova i drugih vrsta tih sisavaca.

Što je to tim predsjednika Cartera znao, a što nama, čini se, izmiče?

„Da je pjesma kitova ključ za razumijevanje života na našem planetu sasvim je očito, a to da netko na visokim položajima vjeruje da izvanzemaljci postoje i da pozorno prati istraživanja na tu temu više je nego znakovito.“

Pozivam vas da razmislite, pa i prihvatite kako istina katkada može biti čudesnija od fikcije.

Pročitajte sljedeće

Zapanjujuće podudarnosti

Otkriće knjige iz djetinjstva Obilazeći knjižare u Parizu 1920-ih američka autorica romana…