Početna Novi svjetski poredak Pozadina američkog napada na kineske pametne telefone

Pozadina američkog napada na kineske pametne telefone

Pentagon smatra da je njihov „glavni prioritet… dugoročna strateška konkurentnost Kini i Rusiji”. Dodaje i da zbog toga „moramo modernizirati svoju nuklearnu moć i ojačati transatlantski savez kroz NATO”. I tako se u sjeni trgovinskog rata nazire i onaj nuklearni

Ovaj je članak izvorno objavljen na talijanskom jeziku na stranici Il Manifesto. Potom ga je na engleskom objavio kanadski portal Global Research, a sada na hrvatski jezik preveo Nino Orepić…

Nakon što je uvozu kineske robe nametnuo velika carinska opterećenja (u iznosu od 250 milijardi dolara) predsjednik Trump je na sastanku G‑20 odlažući dodatne takve mjere prihvatio „primirje”, uglavnom zbog pogođenosti američkog gospodarstva recipročnim kineskim odlukama.

No pored ekonomskih, za tu odluku postoje i neki strateški razlozi. Pod pritiskom Pentagona i obavještajnih agencija SAD je donio odluku o zabrani upotrebe pametnih telefona te telekomunikacijske infrastrukture kineske tvrtke Huawei. Taj su potez potkrijepili upozorenjem da se oni mogu upotrijebiti u špijunske svrhe. Na istu su odluku nagovarali i svoje saveznike.

Pravi razlog – Huawei je dvostruko jači od Applea

Upozorenje o opasnosti od kineske špijunaže posebno je usmjereno na Italiju, Njemačku i Japan, zemlje u kojima su smještene najvažnije američke vojne baze, a dolazi od istih američkih obavještajnih agencija koje su i same godinama špijunirale telefonsku komunikaciju svojih saveznika, a posebice Njemačke i Japana. Američka tvrtka Apple, koja je u jednom razdoblju bila neprikosnoveni gospodarski prvak u tom području, doživjela je da Huawei (tvrtka čiji su radnici ujedno njezini suvlasnici dioničari) ostvaruje dvostruko bolje rezultate od njihovim, na temelju čega se našla na drugom mjestu na svijetu odmah nakon južnokorejske tvrtke Samsung. To je simbolični pokazatelj općeg trenda.

„SAD, čija se gospodarska nadmoć umjetno temelji na dolaru koji je do sada bio glavna valuta i svjetske trgovine i novčanih rezerva, doživljava da njegov položaj sve više preuzima Kina, kako kapacitetom tako i kvalitetom proizvodnje.“

U New York Timesu piše:

„Zapad je bio uvjeren da kineski pristup i metode neće uspjeti. Mislili su da je dovoljno samo pričekati. A to čekanje još uvijek traje. Kina planira golemu globalnu mrežu trgovine, ulaganja i infrastrukture, mrežu koja će preoblikovati financijske i geopolitičke odnose.”

Novi put svile

To se najviše ostvarilo, iako ne u potpunosti, uzduž novog puta svile koji Kina upravo izgrađuje na području 70 azijskih, europskih i afričkih zemalja.

New York Times istražio je 600 projekata koje je Kina provela u 112 zemalja, uključujući ukupno 41 plinovod i naftovod, 199 energana od kojih su većina hidroelektrane (uključujući sedam brana u Kambodži iz kojih se zadovoljava polovina potreba te zemlje za električnom energijom), 203 mosta, cesta i željezničkih pruga i još nekoliko velikih luka na Šri Lanki, u Pakistanu, Maleziji i drugim zemljama.

Washington na sve to gleda kao na „agresiju protiv naših vitalnih interesa”, kako je to Pentagon opisao u Nacionalnoj strategiji obrane Sjedinjenih Američkih Država iz 2018. Pentagon Kinu definira kao „strateškog konkurenta koji svojim grabežljivim gospodarstvom želi zastrašiti vlastite susjede”, namjerno previđajući niz ratova koje je SAD pokrenuo od 1949., ujedno i protiv Kine, a kojima je te zemlje želio lišiti njihovih vlastitih resursa.

„I dok Kina gradi brane, željezničke pruge i mostove koji ne koriste samo njezinoj gospodarskoj mreži, nego i razvoju predmetnih zemalja, SAD u svojim ratovima upravo te iste brane, mostove i željezničke pruge uništava kao prioritetne ciljeve.“

NATO i trgovinski rat

Kinu je Pentagon optužio za „namjeru skorašnjeg nametanja hegemonije u indopacifičkoj regiji i pokušaje da SAD uhvati na krivoj nozi, sve kako bi u budućnosti ostvarila globalnu premoć”. Osim toga, Kinu i Rusiju zajedno optužuje da žele „skršiti NATO” i „sabotirati demokratski proces na Krimu i u istočnoj Ukrajini”.

To je ujedno razlog za „incident” koji se odigrao u Kerčkom prolazu i koji je po naređenju Pentagona isprovocirao Kijev. Željelo se sabotirati susret predsjednika Trumpa i Putina na sastanku G‑20 (a tako se i dogodilo) i prisiliti Ukrajinu na ulazak u NATO, čiji član ona de facto već i jest.

Pentagon smatra da je „glavni prioritet… dugoročna strateška konkurentnost Kini i Rusiji”. Dodaje i da zbog toga „moramo modernizirati svoju nuklearnu moć i ojačati transatlantski savez kroz NATO”.

I tako se u sjeni trgovinskog rata nazire i onaj nuklearni.

O autoru:

Manlio Dinucci suradnik je istraživač na Centre for Research on Globalization.

Pročitajte sljedeće

LASER KOJI MOŽE PREPOZNAVATI LJUDE NA DALJINU PO SRČANOM RITMU

Svačije srce je drukčije. No, koronarni ‘potpis’ pojedine osobe je jedinstven.…