Početna Novi svjetski poredak Opasnosti društva s bezgotovinskim plaćanjem

Opasnosti društva s bezgotovinskim plaćanjem

CIBC, velika kanadska banka, bila je jučer offline cijeli dan, što ponovno pokazuje da je društvo s bezgotovinskim plaćanjem opasno po slobodu. Preko interneta nije bilo moguće vršiti isplate i plaćanja naknada za nezaposlene, naknada iz socijalnog osiguranja, mirovina, invalidnina itd.

Jučer, banka pod nazivom Canadian Imperial Bank of Commerce (CIBC) izvijestila je o „problemima unutar sustava” koji su čitav dan sprečavali klijente da se ulogiraju na svoje račune preko interneta. CIBC je jedna od pet najvećih banaka u Kanadi. Preko interneta nije bilo moguće vršiti isplate i plaćanja naknada za nezaposlene, naknada iz socijalnog osiguranja, mirovina, invalidnina itd.

U međuvremenu, CIBC želi prebaciti sve transakcije na internet

Ironično, ova online bankovna katastrofa dogodila se dan nakon što je Victor Dodig, izvršni direktor CIBC-a, predvidio da će se gotovo sve transakcije uskoro odvijati preko interneta.

„Već duže vrijeme, financijske institucije guraju ljude ka nečemu što bi uvelike koristilo tim institucijama – ka društvu s bezgotovinskim plaćanjem.“

 Ako moćna institucija želi navesti ljude da izaberu određenu stvar, njena najbolja strategija je da oteža odabir alternative toj stvari.

Financijske institucije nas pokušavaju gurnuti ka društvu s bezgotovinskim plaćanjem i digitalnim bankarstvom. Pravi motiv u pozadini toga je korporacijski profit. Platežne kompanije poput Vise i Mastercarda žele povećati obujam usluga povezanih s digitalnim plaćanjem (koje one same prodaju), dok banke žele srezati troškove. Ovo guranje ljudi ka tom cilju je dvojako. Prvo, financijske institucije moraju žustro ukazivati na nepraktičnost gotovine, bankomata itd. Drugo, moraju energično promicati alternativu tome. Ljude će potaknuti da digitalne transakcije ‘nauče’ željeti, pa će ih ljudi onda htjeti i ‘odabrati’. (iz članka Bretta Scotta objavljenog u The Guardianu, pod naslovom „Društvo s bezgotovinskim plaćanjem je podvala financijske industrije”)

Na određeni način, ovo je povezano s marksističkom filozofijom, što mnoge, zacijelo, i neće iznenaditi.

Na bazi teorije Karla Marksa, talijanski filozof Antonio Gramsci razvio je koncept kulturne hegemonije prema kojem prevladavajuća ideologija društva odražava vjerovanja i interese vladajuće klase. Gramsci je tvrdio da se prihvaćanje vladavine dominantne skupine postiže širenjem ideologija – vjerovanja, pretpostavki i vrijednosti – preko društvenih institucija poput škola, crkava, sudova i medija, između ostalih. Ove institucije rade na uvjetovanju ljudi kako bi prihvatili norme, vrijednosti i vjerovanja dominantne društvene skupine. Kao takva, skupina koja ima kontrolu nad tim institucijama stječe kontrolu i nad cijelim društvom.

Očit primjer kulturne hegemonije je situacija kada oni kojima vlada dominantna skupina povjeruju da su ekonomski i društveni uvjeti njihovog društva prirodni i neizbježni, a ne da su stvoreni od strane ljudi s posebnim interesom za uspostavu određenog društvenog, ekonomskog i političkog poretka. (Iz članka Nicki Lise Cole „Što je kulturna hegemonija”, objavljenog na portalu ThoughtCo.)

Evo zašto je društvo s bezgotovinskim plaćanjem opasno

Društvo s bezgotovinskim plaćanjem je opasno po slobodu i zato bismo trebali prigrliti gotovinski novac, plemenite metale i sustav razmjene robe. Jedno od najboljih objašnjenja o opasnosti društva s bezgotovinskim plaćanjem pročitala sam u britanskom listu The Guardian (iz gore spomenutog članka Bretta Scotta):

Digitalni sustavi mogu biti ‘praktični’, ali često znaju zakazati. Kod gotovinskog novca, s druge strane, nema „pada sustava”. On se ne oslanja na vanjske centre podataka i nije podložan kontroli s daljine ili daljinskom praćenju. Gotovinski sustav omogućava postojanje nepraćenog prostora izvan sustava. To je također jedan od razloga što ga se financijske institucije i kompanije koje se bave digitalnom tehnologijom žele riješiti. Gotovinske transakcije su izvan mreže koje takve institucije bacaju kako bi dobivale provizije i podatke.

Društvo s bezgotovinskim plaćanjem donosi sa sobom velike opasnosti. Ljudi bez bankovnog računa bit će dodatno marginalizirani, odvojeni od gotovinske infrastrukture koja ih je ranije podupirala. Tu su i nedovoljno razmatrane psihološke implikacije: gotovinski novac potiče samokontrolu, dok plaćanja karticom ili preko mobitela mogu poticati prekomjerno trošenje. Osim toga, društvo s bezgotovinskim plaćanjem ima značajne implikacije glede nadziranja i kontrole.

Usprkos tome, svjedočimo sprezi vlasti i financijskih institucija. Tako se neprestano naglašavaju negativni aspekti gotovine – povezanost s kriminalom i utajom poreza – a negativne implikacije dititalnog plaćanja jedva da se i spominju.

Britanske vlasti su odlučile podupirati industriju digitalnih financijskih usluga. To je neodgovorno i nepošteno. Trebamo prestati prihvaćati priče o tome kako su društvo s bezgotovinskim plaćanjem i hiper-digitalno bankarstvo naprosto „prirodni tijek događaja”. Svako zatvaranje pojedinog bankomata moramo prepoznati kao još jedan korak u kampanji financijskih institucija da nas stjeraju u svoje digitalne torove.

„Bio je potreban samo jedan dan urušavanja CIBD-ova sustava da podsjeti ljude kako su digitalne transakcije prepuštene milosti kompjutera ili onih pod čijom su kontrolom.“

Ljudi koji se vesele ‘naprednom’ društvu s bezgotovinskim plaćanjem, oni koji ne mogu dočekati da im njihova debitna kartica bude usađena u ruku kao RFID čip – oni ne vide širu sliku. A to je slika njih samih: kako gube sve što imaju zbog hira banke, tužitelja ili, pak, zbog kompjuterske pogreške. U toj slici, svaka pojedina stvar koju kupite i svaka transakcija koju obavite bivaju praćeni, pohranjeni i jednog dana upotrijebljeni protiv vas.

Glavni razloga svega toga: kontrola. Uvijek, i nadasve, kontrola.

Pročitajte sljedeće

San i stvaranje svijeta

Morfej, sin Noći i Sna, krilato je božanstvo koje svake noći uzima čovjeka u svoj zagrljaj…