Početna Buđenje iz matriksa Katarzične promjene i umiranje Stare Stvarnosti
Buđenje iz matriksa - 18.09.2018.

Katarzične promjene i umiranje Stare Stvarnosti

Kroz povijest mnogi su vidovnjaci i drugi ezoteričari vidjeli dalje od sadašnjosti i znali što svijetu predstoji. Vidjeli su potencijal za veliku transformaciju i promjenu frekvencija za naš planet i čovječanstvo na njemu. Znali su isto tako da će toj promjeni nužno prethoditi, a onda s njome supostojati i vrlo snažna katarza. Dio te katarze bit će doba otkrivenja i razotkrivanja, kada na površinu izlazi svaka skrivena strategija kontrole i svako prljavo nedjelo.
Upravo je sada taj proces u punom zamahu. Upravo sada u tijeku je formativni vremenski period koji ukazuje na veliku promjenu smjera u kojem se kreću čovječanstvo i naš planet. Na čemu, dakle, sve to počiva?
U zadnje se vrijeme dosta govori o kontinuiranoj eskalaciji novih energija koje dolaze iz svemira i koje, nakon što su već unijele dosta nereda oko nas (a mnogo toga tek slijedi), sada mijenjaju naš izvorni kod. Drugim riječima, temeljni program koji definira našu stvarnost velikom se brzinom i progresivno mijenja. Ako iz trenutnoga kaosa u svijetu nikne Nova Stvarnost, tako jednostavno mora biti.
Planetarno vrijeme strukturirano je kao niz (za ljude) dužih vremenskih struktura koje dugo drže stvarnost stabilnom i daju nam naše iskustvo serijskoga vremena. Tijekom određene vremenske strukture kodovi na kojima počiva i koji definiraju našu planetarnu stvarnost u pravilu su velikim dijelom fiksni – premda značajna evolucija oblika života koji imaju osjete može dovesti do nekih promjena. Međutim, mi smo zadnju veliku vremensku strukturu – onu koja je trajala trinaest tisuća godina – iza sebe ostavili krajem 2012. Oko toga su se vodile sve silne priče o majanskom kalendaru. Trenutno se nalazimo usred svojevrsne „ničije zemlje“ kada se svi aspekti naše stvarnosti mijenjaju te kada pretpostavke na kojima se zasniva ta stvarnost i koji tu stvarnost kontroliraju sve rapidnije poprimaju novi oblik.
Krećemo se prema gore u smislu frekvencija koje nas okružuju, i to se zbiva na planetarnoj razini – utječući čak i na naše Sunce i druge planete u sunčevu sustavu. Sunčev sustav juri kroz svemir brzinom od 230 kilometara u sekundi. Svemir ima gustoću – iako vrlo malu u usporedbi s našom atmosferom. Riječ je o gustoći od možda samo jednoga ili dva atoma po kubnom centimetru, ali ta gustoća ipak POSTOJI. Kada uđemo u dio svemira koji je nešto gušći – kao što smo mi učinili – trenje između našeg Sunčeva sustava i svemira kroz koji prolazimo generira efekt zatopljenja i više frekvencije, uključujući i udarne valove. Mnogima je to poznato kao „fotonski pojas“, o kojemu se puno raspravljalo kasnih 1990-ih (kada su ga „nadležni“, kao uostalom i uvijek, mahom poricali). Znanstveni dokazi za postojanje ovoga fenomena potom su samo odjednom pobrisani s interneta!
Ova kolizija zagrijava sve planete, a ujedno i dovodi do toga da naše Sunce emitira više energetskih frekvencija. Rezultat je toga procesa ovdje na Zemlji unošenje nestabilnosti u sve aspekte života prethodno oslonjene na energije niske frekvencije, tako da će se oni ili preoblikovati u nešto što će biti prilagođenije višim oblicima energije u koje ulazimo ili će u potpunosti nestati. Nedavno sam pisao o „nestabilnosti“ kao ključnome čimbeniku u onome kroz što trenutno prolazi naš planet. Dovoljno je pogledati glavne institucije u našemu svijetu da bismo se u to uvjerili: politika, bankarstvo, religija, zdravstvo, vojska – pred svime time stoje izazovi i svemu prijeti raspad. Pod pretpostavkom da sve pođe po planu, iz toga će procesa na kraju izniknuti različite institucije kojima će svrha biti podrška stanovništvu, a ne njegova kontrola.
Isti taj proces mijenja i naše međusobne odnose. Plemenske strukture koje su tu još od drevnih vremena još uvijek dominiraju velikim dijelom našega društva. Razlike koje dolaze s našim plemenskim korijenima kroz povijest su se nesmiljeno koristile da bi nas se držalo podijeljenima. Dok niske frekvencije interferencije i namjerno izazvanih konflikata konačno nestaju – a to će još trajati – plemenske će skupine (u najširem smislu te riječi, uključujući i čitave kulture i sustave vjerovanja) naučiti mirno i skladno koegzistirati. Otkrit će da se od onih koji dolaze iz drukčijega kulturološkog kruga može mnogo toga naučiti.
Kraj „3D stvarnosti“ uvijek je popraćen turbulencijama i kaosom. Mi se trenutno nalazimo u poodmaklu procesu – ja bih rekao da je iza nas možda nekih 80 % energetskih procesa, pri čemu ono što se zbiva u fizičkom svijetu zaostaje za onime što se događa na polju energije. Sada se nalazimo u točki kritične mase gdje su stalne energetske promjene dovele do stvarnih rezultata vidljivih posvuda oko nas. Postojano urušavanje (tijekom nekoliko godina) unutarnje strukture brojnih aspekata života u našemu svijetu sada se pokazuje kao krah struktura i institucija kontrole – koji je povremeno popraćen velikom dramom.
Gotovo smo pri kraju s „krajem svijeta“. Bolje nam je jednostavno sjesti, promatrati i ne uvlačiti se emocionalno u svjetske drame – na taj se način smanjuje pritisak na nas kao pojedince. Neki će čak možda moći i uživati u „teatru transformacije“ promatrajući ga s više razine svakodnevnih aktivnosti i znajući kamo nas sve to vodi. Ono što se trenutno zbiva moglo bi ustvari donijeti puno toga dobroga – premda na putu onamo još uvijek moramo proći sve potrebne korake. Pritom vjerojatno nema nikakvih prečaca!
Nova Stvarnost u međuvremenu će nezaustavljivo kročiti naprijed dok se istovremeno stara uz mnogo buke samouništava. Otkrivenja i razotkrivanja nastavit će se. A teatar rasapa staroga još će dosta dugo trajati.

Pročitajte sljedeće

Objašnjenje Terencea McKenne zašto naša kultura ubija samu sebe

Govoreći o budućnosti i negativnim posljedicama do kojih dovodi kultura, suvremeni mudrac …