Planet zemlja je nekretnina – a vlasnik je…

Ako ste se ikada zapitali zašto se čini da je svijet beznadno upleten u stalne sukobe, korupciju i razvoj sve većih zaliha tehnološki naprednog oružja trebali biste razumjeti narav naše, na dugu zasnovane ekonomije.
MMF je upravo objavio podatak da se svjetski dug popeo na vrtoglavih 164 bilijuna američkih dolara, što je 225% ukupnog svjetskog BDP-a. Kad bi se svaki čovjek na svijetu odrekao svoje zarade u sljedeće dvije godine još uvijek bismo bili zaduženi.
Taj je iznos sada toliko astronomski visok da ga je nemoguće otplatiti, stoga uistinu nema smisla ni pokušavati. Ustvari, vlade uopće ne žele otplatiti dug jer znaju da je brojka u takvim suludim proporcijama izgubila svoje značenje.
To zna čak i Alan Greenspan, bivši prvi čovjek Saveznih rezervi, koji priznaje da je ekonomija strukturirana na takav način da je gomilanje duga jedini način koji joj može osigurati opstanak.

Magični zajmodavac

Međutim, kome smo mi to ustvari dužni i tko to stalno posuđuje?
U članku o tom pitanju koji je objavio Bloomberg Andrew Mayeda krivnju za ove enormne iznose svaljuje na rast duga u privatnom sektoru, uz posljedice gospodarske krize 2008. godine.
„Rastući dug u privatnom sektoru, osobito u Kini, glavni je faktor gomilanja duga. Fond izvještava da od svjetske financijske krize na Kinu otpada gotovo 75% rasta privatnog duga.
Podaci MMF-a otkrivaju razmjere posljedica rastućeg duga od kojih se svijet oporavlja i desetljeće nakon što je financijska kriza svjetski bankarski sustav dovela do ruba, a svjetsku ekonomiju do recesije. Vlade su povećale potrošnju ne bi li potaknule rast, dok su središnje banke pribjegle nekonvencionalnim metodama poboljšavanja uvjeta financiranja kao što je kupovina obveznica.“
Ono o čemu se ovdje ne govori jest kako dužnički balon zapravo funkcionira.
Novac danas stvaraju privatne institucije koje generiraju onoliko novca koliko to žele banke i vlade. Taj novac nastaje niotkuda, doslovce pritiskom na nekoliko tipki na računalu i slanjem malo električne struje do ekrana na kojem se prikazuju brojke koje neka privatna korporacija želi. Ništa od toga nije poduprto nečime što posjeduje vrijednost, ali te privatne institucije ipak naplaćuju kamatu vladama i zajmoprimcima iz privatnog sektora.
Za svaki stvoreni i pozajmljeni dolar magični zajmodavac taj dolar traži nazad uz kamate. Budući da zajmodavac traži više nego što je stvoreno, matematički je nemoguće ikada otplatiti dug, zato što kamata jednostavno ne postoji.
Uz takav sustav ljudska će vrsta uvijek biti u dugovima. Taj je sustav novi oblik ropstva jer kada na ovaj način dugujemo novac nemamo slobodu koristiti svu moć vlastitog rada i resursa da bismo unaprijedili svoju zajednicu i infrastrukturu. Umjesto toga, posuđivanje vodi stvaranju nestabilnosti i ratnog oružja. Svaki put kada zajmodavac poželi pokazati mišiće on može stvoriti ekonomske probleme i otežati posuđivanje novca s ciljem podmirivanja duga.

Naš dug u rukama izvanplanetarnih entiteta

Suvremeni sustav zaduživanja održava dramatične tenzije u svijetu, a na planetu koji toliko obiluje resursima, a u kojem je toliko zaduženja, nemoguće je ne zapitati se duguju li ljudi koji na tom planetu žive jedni drugima ili nekom izvanplanetarnom entitetu?
To legitimno pitanje postavila je istraživačica Catherine Austin Fitts koja smatra da se uz takve astronomske brojke planet Zemlja možda upustio u neki oblik trgovine s izvanzemaljcima.
Poslije godina i godina istraživanja kako su iz američke vlade nestali bilijuni dolara Catherine Austin Fitts, inače bivša bankarica s Wall Streeta te bivša zamjenica ministra za graditeljstvo i urbanizam u prvoj Bushevoj administraciji, došla je do zaključka da bi svjetski dug vrlo lako mogao biti u rukama izvanplanetarnih entiteta koji Zemljom upravljaju kao ulaganjem u nekretnine.
„Je li zemlja otvorena ili zatvorena ekonomija? Ja sam pohađala poslovnu školu, jedanaest godina radila na Wall Streetu, cijeli se život bavim ekonomijom i sve to vrijeme uvjeravalo me se da je zemlja zatvorena ekonomija. Dakle, ako smo stvorili dug onda su drugi ljudi vlasnici tog duga. Ako smo izdavali dionice, one su bile u vlasništvu drugih ljudi. Međutim, s obzirom na sva iskustva u ekonomiji tijekom života, u vladi, poslovnom svijetu i drugdje, na pitanje o tome kakav je to ekonomski model na planetu Zemlji mogu vam reći da je planet Zemlja investicija u nekretnine jer svake godine negdje plaćamo dividendu i ne znam kamo to vodi. U planetarnoj bilanci sve se to pretvara u upitnik“.
Ne možemo reći da nema smisla na svjetski dug gledati kao na transakciju između planeta i neke izvanzemaljske sile, budući da definitivno nema nikakvoga smisla da čovječanstvo samo sebe porobljuje unutar ovakvog suludog sustava.

O autoru:

Isaac Davis stalni je suradnik portala WakingTimes.com i bloga Survival Tips na OffgridOutpost.com. Zagovornik je slobode i dobrovoljnog društva. Posebno ga zanima povijest te strastveno želi postati samodostatan ne bi li se oslobodio matrice koja kontrolira svijet.