DOKAZ LJUDSKOSTI: Zašto je nesavršenost novi signal povjerenja

Piše: Lisa Rothstein

Zamislite da vaše dijete iz prvog razreda optuže da je koristilo umjetnu inteligenciju za izradu crteža bojicama.

Danas je to šaljivi crtić. Sutra… tko zna? Jer sve više počinjemo sumnjati da je sadržaj koji nam se servira stvorila stvarna osoba.

Prisjetite se posljednje PowerPoint prezentacije koju ste gledali. Prezentacija izgleda iznimno profesionalno. Jezik djeluje točno i logično. Slike su uglađene. Pa zašto onda djeluje tako prazno?

Možda zato što su njezini autori preskočili proces razmišljanja i odmah prešli na gotov proizvod.

Možda su vlastito razmišljanje prepustili automatiziranom alatu (zbog potrebe za brzinom ili „većom produktivnosti”), dopuštajući si da isporuče proizvod prepun informacija ili „sadržaja”, ali bez svega ostalog.

Možda nisu primijetili razliku. Možda su mislili da ni publika neće.

MAŠTA I KREATIVNOST

Ali čak i kada ne možete točno odrediti što nije u redu, i dalje imate onaj osjećaj da je nešto važno preskočeno, izostavljeno ili izbrisano. To nešto je nesavršen, neobičan i maštovit dodir jednog ili više kreativnih ljudi.

Sama ta savršenost i uglađenost zapravo je smokvin list koji pokušava prikriti nedostatak stvarne inspiracije i emocionalne povezanosti

Ona signalizira usklađenost, konsenzus i sigurnost — bez prolaska kroz često kaotičan proces potreban da bi se do toga došlo.

Nije ni čudo što savršene prezentacije često djeluju kao uglađeno predstavljanje ideje koja zapravo nije dovoljno promišljena… pa ljudi gube interes, osjećaju ogorčenost, kao da ih se gura u određenom smjeru, i prestaju biti uključeni. Pogotovo kada je njihov doprinos ignoriran, zatrpan ili nadglasan.

To je oduvijek bilo tako… a sada umjetna inteligencija čini još bržim i lakšim stvaranje lijepog, profesionalnog, ali u konačnici besmislenog, bezdušnog i zaboravljivog rada.

AI RAZMIŠLJA UMJESTO NAS

Ako osjećate duboko nepovjerenje prema AI-generiranoj prezentaciji ili izvještaju kolege, to nije samo osjećaj.

Nedavno istraživanje koje su proveli KPMG i Sveučilište u Melbourneu pokazalo je da 66 posto ljudi koristi AI rezultate bez provjere, 56 posto je zbog toga napravilo pogreške na poslu, a više od polovice predstavilo je AI sadržaj kao vlastiti

Drugim riječima, ljudi predstavljaju „razmišljanje” o kojem zapravo sami nisu razmišljali.

Rješenje nije ignorirati ili zabraniti umjetnu inteligenciju. Htjeli mi to ili ne, AI je činjenica suvremenog života. Gdje god postoji prečac, ljudi će ga neizbježno koristiti. Koliko ljudi zaista slijedi savjet da koriste stepenice umjesto pokretnih stuba ili da parkiraju dalje od ulaza u trgovinu, iako bi to trebalo biti dobro za njihovo zdravlje?

I nije sve loše. AI može biti nevjerojatan alat za skraćivanje vremena potrebnog za dosadne i repetitivne zadatke ili za stvaranje stvari koje su prije bile nedostižne zbog nedostatka budžeta ili tehničkih vještina.

Ono čega se najviše bojimo jest koliko nas lako može zamijeniti na način koji neugodno zadire u naše osobne vrijednosti i identitet. Posebno kada nam nedostaje ljudski element, kao kod takozvanog „AI smeća” u pisanju i jezivo savršenog završnog dojma mnogih AI-generiranih vizuala.

PLOČA NASUPROT PROJEKTORA

Pa što čovjek može učiniti?

Ono što ne treba učiniti jest dignuti ruke i prihvatiti vlastitu zastarjelost. Ako ćemo raditi s novim alatima, moramo se u većoj mjeri ponašati ljudski.

Uvijek mislim da je prvi korak uzeti marker u ruke. Pogotovo ako mislite da „ne znate crtati”.

Na sastancima koje sam vodila s direktorima iz 17 zemalja, trenutak kada bismo ugasili projektor i prešli na bijelu ploču ili flipchart bio je trenutak kada bi se posao zaista počeo raditi, a sudionici bi se ponašali kao ljudi

Istraživanja potvrđuju ono što zna svatko tko je ikad uzeo marker: skiciranje nije samo bilježenje razmišljanja — ono ga stvara. Rad neuroznanstvenice sa Stanford University, Judy Fan, o crtanju kao kognitivnom alatu pokazuje da skiciramo kako bismo objasnili, planirali i otkrivali.

Vaša neuredna, nesavršena skica čini ono što nijedna savršena prezentacija ne može: mapira vaše razmišljanje umjesto da ga postavlja na pijedestal. Poziva na sudjelovanje umjesto da ga guši, čineći uključivost vidljivom stvarnošću, a ne samo korporativnom frazom.

Čak i kada ste potpuno sami, sam čin skiciranja pomaže vam da razmislite o stvarima na način koji riječi same ne mogu omogućiti.

Zajednički doodle stvara osjećaj pripadnosti i psihološke sigurnosti kakav ni najbolja prezentacija nikada nije proizvela. Zajednički ručno nacrtani prikaz gradi stvarni konsenzus i jasno pokazuje gdje smo se samo pretvarali da se slažemo.

NESAVRŠENOST JE VRLINA

Sam čin zajedničkog nespretnog skiciranja stvara osjećaj uključenosti i zajedničkog vlasništva, gdje svatko može postati osobni zagovornik ideje. Također svima daje jasan pregled onoga što je odlučeno, tko je odgovoran i koja je konačna vizija.

Najvažnije od svega, to dodaje nužno trenje u ključnim trenucima — trenje kroz koje bi nas AI poticao da samo projurimo. Ta namjerna stanka stvara prostor za kreativnost, maštu i one neobične, nelogične, ali briljantne poveznice i proboje koje tehnologija još nije naučila replicirati; one zbog kojih ljudi instinktivno kažu: „Ovo mi se sviđa!”

I ne samo da ne morate biti umjetnik, nego je čak prednost ako loše crtate. Kao što uvijek kažem: „Što gore izgleda, to bolje funkcionira.”

Volim to nazivati „Dokazom ljudskosti”, otuda i naslov ove nove kolumne.

Skica na početku procesa govori: „Ovdje je bila stvarna osoba koja je zaista razmišljala o ovome.” To je vaš otisak prsta.

U svijetu u kojem strojevi mogu lažirati sve, budite dovoljno hrabri da javno budete nesavršeni.