PREHRANA PRILAGOĐENA NAŠEM UNUTARNJEM KOMPASU

Piše: dr. Kelly Brogan

Budući da smo odvojeni od prirodnog svijeta, odvojeni smo i od vlastite intuicije. Ona nam je pomogla da njegujemo zdravlje i odupremo se bolestima većim dijelom naše povijesti koja traje milijunima godina. Međutim, donošenje odluka na temelju ‘znanosti’ i našeg intelekta dovelo nas je do najtežeg stanja patnje u našem vremenu na ovom planetu. Ples između čovjeka i prirode ima mističnu povijest, uključujući šamanske prakse utemeljene na komunikaciji s prijemčivim kanalima, o tome kako se koristiti biljkama i njihovim ljekovitim svojstvima.

Istina je da mi sami zapravo znamo što trebamo jesti, a ono što volimo često je ono što nam treba. Ili je barem to bilo istina do otprilike posljednjih 200 godina. Uvođenjem prerađene hrane i šećera, naša su osjetila oteta i od tada se pokušavamo vratiti svojim korijenima.

SLUŠAJTE SVOJU INTUICIJU

Kada se sastajem s pacijentima, tražim od njih 30-dnevni prehrambeni reset, odnosno eliminaciju: žitarica, mahunarki, bijelog krumpira (rezistentni škrob) i prerađene hrane. Generalno, zamolila sam te žene da mjesec dana jedu pravu organsku hranu. Nakon toga, počinjemo prilagođavati prehranu njihovom unutarnjem kompasu, na koji se nakon spomenutog reseta mogu osloniti. Ponovno uvodimo eliminirane namirnice (izuzev glutena i kravljih mliječnih proizvoda) i stavljamo naglasak na namirnice koje su najrelevantnije za uravnoteženje autonomnog živčanog sustava. Prema dr. Nicholasu Gonzalezu, žudnja za crvenim mesom, lisnatim povrćem i citrusima važni su pokazatelji hoće li pacijentu više odgovarati prehrana temeljena na mesu (parasimpatička dominantnost) ili pseudovegetarijanska prehrana (simpatička dominantnost).

Cilj je iz glave izbaciti gurue, blogove, najnovija priopćenja za javnost o tome koja je hrana dobra, a koja loša za vas, i jednostavno obratiti pozornost na to što vaše tijelo želi jesti da bi bilo dobro

PRAVO ISTRAŽIVANJE NAM GOVORI SLJEDEĆE…

Obično volim izvještavati o najnovijim i najboljim istraživanjima, ali ova studija iz 1939. godine jedan je od najvećih doprinosa nutricionističkoj literaturi koje sam vidjela i podržava ovu ideju instinktivnog jedenja.

Dr. Clara Davis uzela je 15 siročadi u dobi kada se odvikavaju od sisanja i hranila ih šaroliko (dnevni izbor od 33 vrste hrane) tijekom šest godina.

Osoblje je imalo stroge naredbe:

„Medicinskim sestrama je naređeno da sjede mirno, sa žlicom u ruci i da se ne miču. Kada, i samo kada, dojenče posegne za jelom ili pokaže na njega, smjele su uzeti žlicu i, ako otvori usta, staviti je unutra. Nisu smjele komentirati što je dijete uzelo ili nije uzelo, pokazivati ​​ili na bilo koji način odvlačiti njegovu pažnju na bilo koju hranu, niti mu odbiti bilo koju za kojom posegne.“

Djeca su se razvijala bez gastrointestinalnih problema i bilo čega osim blage prehlade, s izuzetkom jednog napada „žljezdane groznice“. Primijetili su da se apetit vratio 12-24 sata prije snižavanja temperature i zabilježeno je uzimanje neobično velike količine sirove govedine, mrkve i cikle.

Dijelu dojenčadi koja je imala narušeno zdravlje, njihovi instinkti su utrli put oporavku (unatoč nesreći da su bili podvrgnuti rendgenskim snimkama!):

„Prvo dojenče primljeno u svrhu studije bilo je jedno od dvoje s teškim rahitisom. Mi smo se obvezali da nećemo učiniti ništa ili propustiti napraviti nešto što bi mu naštetilo. Stavili smo mu malu čašu ulja jetre bakalara na pladanj da ga uzme ako želi. To je radilo neredovito i u različitim količinama dok mu kalcij i fosfor u krvi nisu postali normalni, a rendgenske snimke pokazale da je njegov rahitis izliječen.“

Iako ne tvrdim bezrezervno da ljudi ne bi trebali konzumirati mliječne proizvode, moje je zapažanje da djeca (moja) i odrasli (moji pacijenti) mogu živjeti i razvijati se bez njih. U tom smislu, dr. Davis je primijetila:

„Zapravo, količine svježeg voća, mrkve i krumpira te jaja, jetre i bubrega u praktički svim prehranama isključuju, na temelju njihovog poznatog sadržaja vitamina, bilo kakav nedostatak vitamina A, B, C i G. O adekvatnosti vitamina D i kalcija u prehrani djece koja nisu uzimala mlijeko, ili su uzimala malo mlijeka dulje vrijeme, ne možemo s takvom sigurnošću govoriti na temelju usputnog razmatranja količine pojedene hrane. Međutim, kao dokaz možemo priložiti rendgenske snimke kostiju ove djece koje su pokazale jednako izvrsnu kalcifikaciju kao i kod druge djece.“

Mnogi od nas su navikli na dvije stvari; a) na prehranu temeljenu na doručku/ručku/večeri te; b) na naša uvjetovana uvjerenja o ‘zdravoj hrani’ koju podržava industrija. Ali, dr. Davis je pokazala da je samoodabir doveo do iznenađujućih prehrambenih nizova.

„Što se tiče raznih prehrana i njihovih relativnih količina, one nisu pokazale nikakvu vlastitu ortodoksnost i bile su potpuno neortodoksne u odnosu na pedijatrijsku praksu. Svaka je prehrana bila različita – predstavljeno je petnaest različitih obrazaca okusa, a nijedna od tih prehrana nije bila pretežno sastavljena od: žitarica i mlijeka s manjim dodacima voća, jaja i mesa, što se obično smatra prikladnim za ovo doba. Da bi se dodatno povećala prividna zbrka, okusi su se s vremena na vrijeme nepredvidljivo mijenjali, odbijajući da, kako kažemo, „ostanu na mjestu“, dok su obroci često bili kombinacije hrane koja nam je doista bila čudna i bila bi noćna mora dijetetičara – na primjer, doručak od pola litre soka od naranče i jetrica; večera od nekoliko jaja, banana i mlijeka. Postigli su cilj, ali na vrlo različite načine, kao što se do Raja vjerojatno može doći različitim putevima.“

POVRATAK U BUDUĆNOST

Ona je imala hrabrosti reći da su dijetetičari i pedijatri tog vremena možda bili odgovorni za zamagljivanje drevne mudrosti ‘samo-hranjenja’ kod ovih beba. Pacijenti me često pitaju za mišljenje o odvikavanju beba od dojenja. Kad bih se vratila u to vrijeme, sigurno bih dala sve od sebe da ponovim korake iz ove genijalne studije. Omogućila bih svojoj bebi da uči umjetnost brige o sebi od malih nogu.

Dr. Davis voli ponavljati mudre riječi Westona Pricea koji je savršenstvo tradicionalne prehrane prepoznao u njezinoj ekološkoj niši:

„Ograničena na prirodnu, neprerađenu i nepročišćenu hranu, kakva je nekoć bila, i bez ikakvih pripremljenih jela, ona je u velikoj mjeri reproducirala uvjete pod kojima su primitivni narodi u mnogim dijelovima svijeta, kako se pokazalo, imali znanstveno ispravne prehrane bogate nutrijentima. Svakako je njihovo uvođenje u prethodno ispravne primitivne prehrane neizbježno donijelo niz prehrambenih zala, a njihov rašireni višak u civiliziranim prehranama osuđuju nutricionistički autoriteti.“

Ova studija nam pokazuje da se možemo vratiti u stanje vitalnosti samim  prepoznavanjem naše urođene sposobnosti: za iscjeljenje, za dobrobit i za našu povezanost s razmjenom informacija između našeg ljudskog oblika i prirodnog svijeta.

(Izvor: kellybroganmd.com; 9. siječnja 2026.)