Znanstveni razlozi koji ukazuju na to da smo SVI JEDNO

Piše: Christine Sarich

Započet ću ovaj članak s definicijom izoliranog sustava. Tu podrazumijevam sustav koji ni na koji način nije u interakciji s drugim sustavima iz svoje okoline. Pritom se pitam – postoji li uopće izolirani sustav?

Izolirani sustav temelji se na nečemu što nije uobičajeno u prirodi. Zanimljivo. Do sada su sva znanstvena istraživanja promatrala stvari kao izolirane sustave. Na primjer, pokušavamo nešto odvojiti i promatrati kao male, odvojene dijelove… stanicu, živčani sustav, elemente periodnog sustava elemenata, jabuke, cvijeće, tablice itd., ali to ne postoji u prirodi – ni u jednom sustavu, ni u gravitacijskoj sili, ni u biološkim funkcijama, ni u strojarstvu, ni u sociološkim sustavima itd.

U tibetanskim budističkim učenjima Jedinstvo se odnosi na nastanak međuovisnosti ili pratityasamutpadu. U tom pogledu stvari postoje samo kao referentni sustavi za uzrok i posljedicu drugih stvari. Međutim, ništa ne postoji u zatvorenom sustavu. U školi Huayan-Zong, osnovanoj za vrijeme dinastije Tang, to se poučava kao primarni fokus duhovne teorije. Upanišade i Vede o tome su više puta govorile. Postoje bezbrojne druge tradicije diljem Indije, Japana, Azije, Koreje, Kine, Australije, Afrike i drugdje koje pričaju istu tu priču.

Koristit ću geometriju kako bih objasnila ovu pretpostavku. Uzmimo bilo koji oblik, npr. krug – je li to izolirani sustav? On dijeli prostor između unutarnjeg i vanjskog. Zapravo, svaki krug je samo još jedna točka informacije ili energije. Unutar kruga mogu postojati manji krugovi i tako dalje, do u beskonačnost. Dakle, opet, to nije izolirani sustav, jer se ‘prostor’ uvijek može podijeliti na manje promjere ili veće promjere, pa je obris kruga samo privremeni opis energije ili informacije.

To je u biti ono što nazivamo fraktalima – beskonačan opis informacija do sve manjih i manjih, ponavljajućih oblika ili definicije prostora. Ali te se definicije mogu beskonačno redefinirati. Ne postoje izolirani sustavi. To je pretpostavka holografske fizike. Sve informacije su prisutne u svakom dijelu jer se odnose na sve ostale dijelove ‘sustava’. Sustav, dakle, nije zatvoren, već beskonačan.

Ljudi su slični. Koristimo svoje obrise, baš poput promjera kruga, da definiramo sebe i ponašamo se kao da smo izolirani sustav, ali nismo. Kažemo da nemamo dovoljno hrane, novca, vremena, energije itd., ali to je čista zabluda, čak i znanstveno gledajući. Ako smo beskonačni, onda su i naši resursi beskonačni. Naša energija je beskonačna. Naše informacije su beskonačne. Konačno ja je iluzija – ne samo u ezoteričnim ili duhovnim terminima, već i u znanstvenim.

Prostor je posvuda – između galaksija, zvijezda, kvazara, planeta, atoma, u najgušćem materijalu još uvijek postoji prostor. Buckminster Fuller je rekao: „Ništa zapravo ne dotiče ništa drugo.“ Toliko prostora ima.

Atom je sastavljen od 99,99999% prostora. To znači da ono što nazivamo ‘stvarnim svijetom’ čini tek 0,00001%. Taj izolirani sustav mi nazivamo stvarnošću. Mi svakodnevno ignoriramo istinu. Materija ne definira prostor. Materija je definirana prostorom

Teoriju jedinstvenog polja (Unified Field Theory) prvi je iznio Einstein kada je pokušao ispraviti naša poimanja zatvorenog sustava spajanjem opće teorije relativnosti i našeg razumijevanja elektromagnetizma ili elektromagnetske interakcije. Riječ je o ranije nepoznatoj organizirajućoj tvari koja drži kvarkove zajedno kako bi formirali neutrone, protone i jezgre atoma, elektroaktivnosti kratkog dometa te gravitacijske interakcije na svim česticama. No, to je još uvijek samo teorija jer znanstvenici ne razumiju koja organizirajuća tvar ili princip omogućuje kontinuiranu interakciju svih sustava. Zapravo, u većini moderne fizike, gravitacija je najteža sila za uključiti u teoriju jedinstvenog polja jer se čini da su opća relativnost i kvantna mehanika u suprotnosti jedna s drugom.

Zapravo, pretpostavka da ti ‘zatvoreni sustavi’ reagiraju neovisno jedan o drugome čini posljednju zagonetku. Teorija jedinstvenog polja ili teorija svega mora objediniti sve poznate oblike fizičke materije – kako bi objasnila ono što duhovni ljudi tvrde – da smo svi jedno. Arhimed i Einstein pokušali su shvatiti TOE (Theory of Everything ili teorija svega), kao i znanstvenici surfanja na Havajima (znanstvenici koji spajaju profesionalnu kulturu surfanja s morskom znanošću kako bi zaštitili koraljne grebene i oceanske ekosustave, nap. p.) i brojni visokokvalificirani profesori na sveučilištima diljem svijeta. Platon i Sokrat tražili su odgovor na naše jedinstvo, kao i Galileo.

Ako bi netko pročitao paṭicca-samuppādu, važan tekst na pali jeziku, mogao bi uvidjeti da postoji sve i da ne postoji ništa, što je dijametralno suprotno istini materije – da u odnosu jednog s drugim postoji srednji put. Da, to je onaj poznati srednji put o kojem je govorio Buda koji povezuje sve pojave – fizičke, mentalne i ostale. Riječ loka, koja se često prevodi kao ‘svijet’, zapravo znači ‘otvoreno mjesto ili otvoreni prostor’.

Prostor čini 99,99999% SVIH stvari. Ako smo doista 99,99999% prostora, a svijet (ili loka) je otvoreni prostor ili mjesto, kako onda možemo biti u ograničenom ili zatvorenom sustavu? Mi smo otvoreni sustav, integralno smo povezani, ovisni jedni o drugima u postojanju i stvarnosti. Fizičari možda još nisu dokučili TOE, ali postoje nepobitni znanstveni dokazi koje više ne možemo ignorirati. Svi smo jedno, i to ne samo metaforički, na način da se svi držimo za ruke i pjevamo kumbaya – već fizički, mentalno i relacijski.

(Izvor: awaken.com; 12. siječnja 2026.)