Ples i kreativno izražavanje pozitivno utječu na starenje mozga

Generacijama je narativ starenja bio narativ neizbježnog propadanja, laganog pogoršanja pamćenja i motoričkih funkcija. Medicinski arsenal za borbu s tim poplavama obično se sastojao od tableta i raznih postupaka, odnosno kliničkog pristupa koji često previđa temeljnu ljudsku potrebu: radost izražavanja. No, tiha revolucija počela se događati u jedinicama za skrb o demenciji, društvenim centrima i domovima za starije osobe. I to u ritmu, obojena živim bojama.

Revolucionarna istraživanja dolaze do istog zaključka te sugeriraju da se najmoćnija obrana od razaranja kognitivnog pada može pronaći u plesnom studiju, zboru ili na satu umjetnosti. Ova je teza podjednako uvjerljiva i preobražavajuća: održivi, ​​društveni kreativni angažman djeluje kao snažan motor za neuroplastičnost. Njime se: stvaraju novi neuronski putevi, jača se pamćenje i vraća se osjećaj zajedništva. U konačnici, ono predstavlja duboko i pristupačno sredstvo za zaštitu naše kognitivne budućnosti.

ZNANOST RITMA I PRISJEĆANJA

Sveobuhvatna sustavna recenzija mješovitih metoda objavljena u časopisu Perspectives in Public Health, koja je u obzir uzela gotovo stotinu različitih studija, stavlja ples u prvi plan ovog pokreta. Nalazi su jasni; ples je povezan sa značajnim poboljšanjima ravnoteže, snage donjeg dijela tijela, fleksibilnosti i aerobne kondicije kod starijih osoba. Ali otkrića koja zaista zapanjuju dolaze nakon što se ‘zaviri’ u mozak.

Odnos između umjetnosti i iscjeljivanja je drevan. Od bubnjanja i plesa do umirujućih pjesama, čovječanstvo je intuitivno razumjelo moć kreativnog izražavanja

Zasebna studija, detaljno opisana u časopisu Frontiers in Human Neuroscience, pružila je upečatljiv prikaz ove unutarnje preobrazbe. Istraživači su 18 mjeseci pratili dvije skupine starijih osoba; jedna skupina bavila se tradicionalnim treningom izdržljivosti i fleksibilnosti, dok je druga posvetila svoje vrijeme učenju novih plesnih koraka. Obje skupine pokazale su rast hipokampusa, ključnog središta mozga za pamćenje, učenje i ravnotežu. Ipak, samo su plesači pokazali značajne promjene u ponašanju, poput znatno poboljšanog osjećaja za ravnotežu.

Uspon moderne, tehnološki vođene zapadne medicine stvorio je ponor, odvajajući znanost o tijelu od umjetnosti duše

Znanstvenici ovu dodatnu korist pripisuju jedinstvenom kognitivnom izazovu koji ples zahtijeva. Za razliku od repetitivne prirode mnogih režima vježbanja, plesači su bili u stalnom stanju učenja, zaduženi za svladavanje novih ritmova, sekvenci i formacija svaki tjedan. Ova kontinuirana kognitivna angažiranost, potreba za sinkronizacijom pokreta s glazbom i s partnerima, prisiljava mozak da ostane agilan. To je trening za cijeli mozak koji integrira motorni korteks, slušni sustav i centre za pamćenje na način na koji to kalistenika ne čini. Ovaj proces, sposobnost mozga da se reorganizira stvaranjem novih neuronskih veza tijekom života, čudo je neuroplastičnosti. Desetljećima se vjerovalo da se ta sposobnost naglo smanjuje s godinama, ali istraživanja sada pokazuju da je mozak koji stari puno prilagodljiviji nego što se nekad mislilo. On je gladan složene stimulacije koju kreativnost pruža.

ZBOR POVEZANOSTI

Iako ples može biti najmoćnija pojedinačna intervencija, simfonija kreativnih dobrobiti uključuje i druge moćne instrumente. Ista recenzija je otkrila da su glazba i pjevanje, kada se redovito prakticiraju, povezani s poboljšanom kognitivnom funkcijom, povišenim raspoloženjem i jačim općim osjećajem dobrobiti. Čin pjevanja u grupi, na primjer, zahtijeva duboko slušanje, ritam i kontrolu disanja, složen kognitivni zadatak koji doživljavamo kao radost, a ne kao posao. Društvena komponenta ovdje nije samo ugodna nuspojava; to je ključni aktivni sastojak. Usamljenost i socijalna izolacija tihe su epidemije među starijim osobama. One su poznati akceleratori kognitivnog pada i lošeg zdravlja.

Kada starije odrasle osobe zajedno slikaju, pjevaju u zboru ili sudjeluju u predstavama, one ne stvaraju samo umjetnost; One grade mrežu društvene povezanosti

Kreativne grupne aktivnosti izravno se bore protiv toga. Studija iz 2009. godine u jedinici za njegu demencije otkrila je da je izvanrednih 67% sudionika pokazalo značajno smanjenje uznemirenosti tijekom plesnih sesija. U drugom okruženju, domu za starije osobe koji koristi ples za liječenje depresije, štićenici su otkrili kanal za izražajnu slobodu koji je povećao samopoštovanje i pružio duboko emocionalno uzdizanje. Kada starije odrasle osobe zajedno slikaju, pridružuju se zboru ili sudjeluju u predstavama, one ne stvaraju samo umjetnost; One grade mrežu društvene povezanosti. Taj osjećaj zajedništva i zajedničke svrhe bori se protiv osjećaja usamljenosti koji mogu nagristi mentalno zdravlje, dokazujući da je iscjeliteljska moć kreativnosti jednako vezana uz srce koliko i uz um.

Odnos između umjetnosti i iscjeljivanja je, istini za volju, drevan. Od ritmičkog bubnjanja i plesa u zajedničkim ritualima do umirujućih pjesama koje se pjevaju stoljećima, čovječanstvo je intuitivno razumjelo obnavljajuću moć kreativnog izražavanja. Ipak, uspon moderne, tehnološki vođene zapadne medicine stvorio je ponor, odvajajući znanost o tijelu od umjetnosti duše. Dugo su se duboki učinci kreativnog angažmana odbacivali kao subjektivni ili samo rekreativni, bez empirijske težine dvostruko slijepog ispitivanja lijekova (vrsta ispitivanja u kojem ni sudionici ni liječnici ne znaju tko dobiva potencijalni lijek, a tko placebo, nap. p.).

Istraživačice poput Radwe Khalil i Vide Demarin zalažu se za primjenu kreativnih terapijskih pristupa temeljenih na čvrstom razumijevanju plastičnosti mozga

Ovu perspektivu sada u pitanje dovodi sve viša planina neuroznanstvenih dokaza. Kao što je navedeno u recenziji pod nazivom Kreativna terapija u zdravlju i bolesti, područje se kreće prema preciznom određivanju samih mehanizama kojima kreativnost liječi. Istraživačice poput Radwe Khalil i Vide Demarin zalažu se za primjenu kreativnih terapijskih pristupa temeljenih na čvrstom razumijevanju plastičnosti mozga. One vide „tračak nade“ za pacijente s neurodegenerativnim bolestima, sugerirajući da kreativno izražavanje može pomoći u kompenzaciji ozljeda mozga i kognitivnih oštećenja otključavanjem skrivenih kapaciteta.

(Izvor: naturalnews.com; 12. studenoga 2025.)

NAPOMENA: iscrpni intervju s akademkinjom Vidom Demarin o ovoj temi, ali i brojnim drugim, srodnim, područjima, možete pročitati u magazinu Svjetlost (broj 200, ožujak/travanj 2025.)