UBIJANJE RADI PROFITA – korupcija u medicini utemeljenoj na ‘dokazima’

Piše: Dr. Jason Fung

U teoriji ‘medicina utemeljena na dokazima’ (eng. Evidence Based Medicine ili EBM) je sjajna stvar. U stvarnosti, baš i ne. Premisa EBM-a je formalno proučavanje medicinskih tretmana i zasigurno je polučila određene uspjehe, ali ljudska percepcija često je pogrešna.

Uzmimo za primjer postupak angioplastike. Liječnici umetnu kateter u krvne žile srca i koriste uređaj sličan balonu kako bi otvorili arteriju i obnovili protok krvi. Kod akutnih srčanih udara istraživanja potvrđuju da je ovo učinkovit postupak. Kod kroničnih srčanih bolesti, studija COURAGE, a u novije vrijeme i studija ORBITA, pokazale su da je angioplastika uglavnom beskorisna. EBM je pomogao u prepoznavanju najbolje upotrebe invazivnog postupka.

Pa zašto onda istaknuti liječnici EBM nazivaju beskorisnim? Dva najprestižnija svjetska medicinska časopisa su The Lancet i The New England Journal of Medicine. Richard Horton, glavni urednik časopisa The Lancet, ovo je izjavio 2015. godine:

„Argumenti protiv znanosti su jednostavni: velik dio znanstvene literature, možda i polovica, jednostavno nije istinita“

Dr. Marcia Angell, bivša glavna urednica NEJM-a, napisala je 2009. godine:

„Više nije moguće vjerovati brojnim kliničkim istraživanjima koja se objavljuju ili oslanjati se na procjenu liječnika ili autoritativnih medicinskih smjernica. Ne uživam u ovom zaključku, ali do njega sam nevoljko došla tijekom svoja dva desetljeća kao urednica“

Posljedice toga su ogromne. Medicina utemeljena na dokazima potpuno je bezvrijedna ako je baza dokaza lažna ili ako postoji korupcija. To je kao da gradite drvenu kuću znajući da je drvo prepuno termita. Što je uzrokovalo ovo otužno stanje? Pa, dr. Relman, još jedan bivši glavni urednik NEJM-a, rekao je ovo 2002. godine:

„Medicinsku profesiju farmaceutska industrija kupuje. Ne samo u smislu medicinske prakse, već i u smislu nastave i istraživanja. Akademske institucije ove zemlje dopuštaju si da budu plaćeni agenti farmaceutske industrije. Mislim da je to sramotno“

Ljudima koji su zaduženi za sustav – urednicima najvažnijih medicinskih časopisa na svijetu, postupno tijekom nekoliko desetljeća postaje jasno da njihovo životno djelo polako, ali sigurno, zahvaća korupcija. Liječnici i sveučilišta dopustili su si da budu podmićeni.

Primjeri u medicini su posvuda. Istraživanja gotovo uvijek plaćaju farmaceutske tvrtke. Ali poznato je da istraživanja koja provodi industrija imaju pozitivne rezultate puno češće. Ispitivanja koja provodi industrija imaju 70% veću vjerojatnost da će pokazati pozitivan rezultat od ispitivanja koja financira vlada. Razmislite o tome na trenutak. Ako EBM kaže da je 2+2 = 5 točno u 70% slučaja, biste li vjerovali ovoj vrsti ‘znanosti’?

SELEKTIVNO OBJAVLJIVANJE

Negativna ispitivanja (ona koja ne pokazuju korist od lijekova) vjerojatno će biti potisnuta. Na primjer, u slučaju antidepresiva, objavljeno je 36/37 istraživanja koja su bila povoljna za lijekove. Ali od istraživanja koja nisu bila povoljna za lijekove, objavljeno je tek 3/36. Selektivno objavljivanje (za farmaceutsku tvrtku) pozitivnih rezultata znači da bi pregled literature sugerirao da 94% istraživanja ide u prilog lijekovima, dok je u stvarnosti samo 51% bilo pozitivno.

Pretpostavimo da znate da vaš burzovni mešetar objavljuje sve svoje dobitke, ali zataškava sve ono na čemu je izgubio novac. Biste li mu povjerili svoja sredstva? Ipak, mi povjeravamo EBM-u svoje živote, iako se događa ista stvar.

Pogledajmo grafikon (gore) broja završenih ispitivanja u odnosu na ona koja su objavljena. Godine 2008. tvrtka Sanofi završila je 92 istraživanja, ali objavljeno je samo nešto manje od 14. Tko odlučuje koje će se objaviti, a koje ne? Tako je. Sanofi. Što mislite, koja će biti objavljena? Ona koja favoriziraju njihove lijekove ili ona koji dokazuju da njihovi lijekovi ne djeluju? Tako je. Imajte na umu da je ovo jedini racionalan postupak za Sanofi ili bilo koju drugu tvrtku. Idiotski je objavljivati podatke koji vam štete. To je financijsko samoubojstvo.

Dakle, ovakvo racionalno ponašanje će se dogoditi sada i neće prestati u budućnosti. Ali znajući to, zašto još uvijek vjerujemo medicini utemeljenoj na dokazima, kada je baza dokaza potpuno pristrana? Vanjski promatrač, gledajući samo sve objavljene podatke, zaključit će da su lijekovi daleko, daleko učinkovitiji nego što zapravo jesu u stvarnosti. Pa ipak, ako to istaknete u akademskim krugovima, ljudi vas etiketiraju kao šarlatana koji ‘ne vjeruje u dokaze’.

NAMJEŠTANJE REZULTATA

Razmotrite primjer bilježenja primarnih ishoda. Do 2000. godine, tvrtke koje su provodile ispitivanja nisu morale istaknuti koje krajnje točke mjere. Stoga su mjerile puno različitih krajnjih točaka i jednostavno uvidjele koja je izgledala najbolje, a zatim proglasile ispitivanje uspješnim. Pomalo kao da bacite novčić, pogledate što se češće pojavljuje i kažete da podržavate pobjedničku stranu. Ako ste izmjerili dovoljno ishoda, nešto je moralo biti pozitivno.

Godine 2000. vlada je poduzela mjere kako bi onemogućila takve smicalice. Počela je zahtijevati od tvrtki da unaprijed registriraju ono što mjere. Do 2000. godine, 57% ispitivanja pokazalo je pozitivan rezultat. Nakon 2000. godine, samo 8% je pokazalo dobre rezultate. Više dokaza o tome da je baza dokaza potpuno korumpirana komercijalnim interesom, a akademski liječnici koji su se na tome bogatili prešutno dopuštaju korupciju jer znaju da se ne grize ruka koja te hrani.

OGLAŠAVANJE

Najbolji primjer oglašavanja je recenzija u NEJM-u koja je pokazala da su stope prijeloma uzrokovane unosnim (lijekovima) bisfosfonatima „vrlo rijetke“. Ne samo da su farmaceutske tvrtke plaćale velike konzultantske naknade liječnicima, već su i trojica autora ove recenzije bila zaposlenici s punim radnim vremenom! Dopustiti da se ‘reklama’ objavi kao neupitna znanstvena činjenica je skandalozno.

Liječnici, koji vjeruju da će NEJM objaviti kvalitetne, nepristrane, savjete nemaju pojma da je ova recenzija čisto oglašavanje. Ipak, NEJM i dalje smatramo samim vrhuncem medicine utemeljene na dokazima. No, umjesto toga, kako svi urednici časopisa nažalost priznaju, u izdavaštvu se danas jedino gleda zarada. Više novca = bolji rezultati.

PRIHODI OD NAKLADE

Razlozi za ovaj problem su svima očiti – časopisima je nevjerojatno profitabilno uzimati novac od velikih farmaceutskih tvrtki. Časopisi žele biti čitani. Stoga svi pokušavaju postići visoki faktor utjecaja (Impact Factor ili IF). Da biste to postigli, potrebno je da vas citiraju drugi autori. A ništa ne povećava rejting kao blockbuster koji proizvodi velika farmaceutska tvrtka. Imaju kontakte i prodajnu snagu da svako istraživanje učine revolucionarnim. Manje očita korist su naknade koje velika farmaceutska tvrtka daje kupnjom članaka za ponovni ispis.

Ako tvrtka objavi članak u NEJM-u, može naručiti nekoliko stotina tisuća primjeraka članka koji će se posvuda distribuirati liječnicima koji ništa ne slute. Ove naknade nisu trivijalne. Izdavač NEJM-a, Massachusetts Medical Society, dobiva 23% svojih prihoda od ponovnih ispisa; The Lancet – 41%; American Medical Association – 53%. Nije ni čudo što su ovi časopisi spremni baciti svoje čitatelje (obične liječnike) niz rijeku. Isplati se. Kome treba novinarska etika kada je Mercedes u dvorištu? To te ja pitam, još love.

PODMIĆIVANJE UREDNIKA ČASOPISA

Nedavno istraživanje Liua i suradnika u BMJ-u bacilo je novo svjetlo na problem korumpiranih časopisa. Zapravo, riječ je o korumpiranim urednicima časopisa. Urednici igraju ključnu ulogu u određivanju znanstvenog dijaloga odlučujući koji će se rukopisi objaviti. Oni određuju tko su recenzenti. Koristeći bazu podataka Open Payments, proučili su koliko novca urednici najutjecajnijih časopisa na svijetu uzimaju iz industrijskih izvora.

To uključuje i plaćanja za ‘istraživanja’, koja su uglavnom neregulirana. Kao što je prethodno spomenuto, velik dio ‘istraživanja’ sastoji se od odlaska na sastanke na egzotičnim lokacijama. Smiješno je koliko se konferencija održava u prekrasnim europskim gradovima poput Barcelone, a koliko se malo njih održava u brutalno hladnom Quebecu.

Od svih urednika časopisa koji su se mogli procijeniti, 50,6% je primalo mito. Prosječna isplata u 2014. iznosila je 27.564 dolara po osobi. To ne uključuje prosječnih 37.330 dolara danih za ‘istraživanja’. Ostali posebno korumpirani časopisi uključuju:

Ovo je pomalo zastrašujuće. Svaki urednik časopisa Journal of the American College of Cardiology primio je u prosjeku 475.072 dolara osobno i još 119.407 dolara za ‘istraživanja’. Zajedno s 35 urednika, to je oko 15 milijuna dolara mita liječnicima. Nije ni čudo što JACC voli lijekove i uređaje. Plaća račune privatnih škola. Više novca = objavit ćemo vaše korumpirana istraživanja za vas. To te ja pitam, još love.

PRISTRANOST PRILIKOM OBJAVLJIVANJA

Baza dokaza na kojoj EBM počiva potpuno je pristrana. Neki ljudi misle da sam stvarno protiv farmaceutskih tvrtki, ali to zapravo nije istina. Velike farmaceutske tvrtke imaju dužnost prema svojim dioničarima zarađivati novac. Nemaju dužnost prema pacijentima. S druge strane, liječnici imaju dužnost prema pacijentima. Sveučilišta imaju dužnost ostati nepristrana.

Problem je u tome što liječnici i sveučilišta svoje pohlepne šape ne mogu držati podalje od korumpirajućeg utjecaja novca velikih farmaceutskih tvrtki. Ako se farmaceutskoj industriji dozvoljava da ogromne količine novca troši na podmićivanje liječnika, sveučilišta i profesora, jasno je da to ide u smjeru maksimiziranja profita. To je njezina misija. Liječnici vole kriviti velike farmaceutske tvrtke jer to ljudima odvraća pogled od pravog problema. A problem je što brojni liječnici uzimaju novac od bilo koga tko je spreman platiti. Farmaceutska industrija nije problem. Problem je podmićivanje sveučilišnih liječnika. A taj problem je lako riješiti, ako netko od političara za to iskaže zanimanje.

Pazite sad. Na području neurodegenerativnih bolesti, istraživači su proučili sva istraživanja koja su započeta, ali nikada nisu završena ili nikada nisu objavljena. Otprilike 28% njih nikada nije dovršeno. To je problem. Ako se ne objave sva istraživanja koja ne izgledaju obećavajuće za kandidate za lijekove, onda se čini da su lijekovi puno učinkovitiji nego što stvarno jesu. Ali objavljena ‘baza dokaza’ lažno bi podržavala lijek. Doista, za ispitivanja kojima je pokrovitelj bila farmaceutska industrija postoji pet puta veća vjerojatnost da neće biti objavljena.

Zamislite da imate natjecanje u bacanju novčića. Pretpostavimo da igrač zvan ‘Farmaceutska industrija’ odabere glavu i također plati bacaču novčića. Svaki put kad bacač novčića pokaže pismo, rezultati se ne računaju. Svaki put kad padne glava, računa se. To se događa u 28% slučajeva. Sada, umjesto podjele 50/50 glava i pismo, to je više kao podjela 66/34. Dakle, ljubitelj ‘medicine utemeljene na dokazima’ tvrdi da je puno vjerojatnije da će pasti glava nego pismo i etiketira ljude koji ne vjeruju u rezultate kao ‘antiznanstvene’.

Medicina utemeljena na dokazima u potpunosti ovisi o pouzdanoj bazi dokaza (istraživanja). Ako se baza dokaza mijenja i plaća, tada je EBM kao znanost potpuno beskorisna. Doista, upravo urednici čija je cijela karijera bila EBM sada su otkrili da je bezvrijedna. Puši li izvršni direktor Phillip Morrisa (proizvođača cigareta Marlboro)? To vam govori sve što trebate znati o zdravstvenim rizicima. Vjeruju li urednici NEJM-a i Lanceta još uvijek u EBM? Nikako. Dakle, ni mi ne bismo trebali. Ne možemo vjerovati medicini utemeljenoj na dokazima dok se dokazi ne očiste od korumpirajućeg utjecaja komercijalnih interesa.

FINANCIJSKI SUKOB INTERESA

Financijski sukob interesa, također poznat kao ‘darovi liječnicima’, već je ustaljena praksa. Nacionalno istraživanje u New England Journal of Medicine iz 2007. pokazuje da je 94% liječnika bio na neki način povezano s farmaceutskom industrijom. Ovaj vlak, na kojem u kratkom vremenu možete zaraditi puno novca, vozi samo u jednom smjeru – od velikih farmaceutskih tvrtki do novčanika liječnika. Naravno, velike farmaceutske tvrtke jednostavno mogu neposredno plaćati liječnike, i to čine u izobilju.

Nije iznenađenje da studenti medicine koji već na fakultetu razviju kontakt s farmaceutskim predstavnicima razvijaju pozitivniji stav prema njima. Mnogi medicinski fakulteti su zbog toga ograničili izloženost studenata medicine, ali su odbili sami sići s tog unosnog vlaka. Postoji jednostavan odnos između toga koliko je liječnik poznat (više objavljenih članaka – to su gotovo uvijek akademski liječnici i profesori) i koliko novca uzima od velikih farmaceutskih tvrtki. Veća prominentnost = više novca.

Nadalje, postoji ‘jasna i jaka veza’ između uzimanja novca od industrije i minimiziranja rizika od nuspojava od lijekova. Što, mislili ste da ljudi predaju na prestižnim institucijama poput sveučilišta za dobrobit čovječanstva? Možda su zbog toga ondje otišli, ali zbog toga nisu ostali. Došli su zbog znanosti. Ostali su zbog novca.

Dakle, ovo je sažetak svih problema vezanih uz EBM:

• Selektivno objavljivanje
• Namješteni rezultati
• Oglašavanje
• Prihodi od naklade
• Podmićivanje urednika časopisa
• Pristranost prilikom objavljivanja
• Financijski sukob interesa

Kada se baza dokaza kupi i plati ljudi umiru. Na taj način liječnici su stvorili ovu opioidnu krizu koja ubija tisuće ljudi. Farmaceutske tvrtke žele podmititi liječnike, baš kao što narkobosovi žele podmititi suce i policajce. Liječnici, budući da su ljudi, trebali bi postaviti zaštitne mjere protiv ovog iskušenja. Nažalost, liječnici i sveučilišta bili su spremni sudionici u ovoj igri ubijanja radi profita. Moramo to odmah okončati. Okončajte korupciju sveučilišta. Zaustavite podmićivanje liječnika.

(Izvor: medium.com; 10. travnja 2018.)

NAPOMENA: Knjige dr. Jasona Funga ‘Kodeks pretilosti’ i ‘Dijabetes’ možete naručiti putem mrežne stranice Teledisk.hr ili telefonski na: 01 6683 630