TERAPIJA PSILOCIBINOM donijela trajnu remisiju depresije nakon pet godina
Nova dugoročna studija otkrila je da je velika većina osoba liječenih od velikog depresivnog poremećaja terapijom uz pomoć psilocibina bila u remisiji depresije i pet godina kasnije. Istraživanje, koje je pratilo sudionike iz ranijeg kliničkog ispitivanja, sugerira da kombinacija psihodelične tvari s psihoterapijom može dovesti do trajnih poboljšanja mentalnog zdravlja i općeg blagostanja. Nalazi su objavljeni u časopisu Journal of Psychedelic Studies.
Psilocibin je primarni psihoaktivni spoj koji se nalazi u određenim vrstama gljiva, koje često nazivaju ‘čarobnim gljivama’. Kada se proguta, može izazvati duboke promjene u percepciji, raspoloženju i mišljenju. Posljednjih godina istraživači proučavaju njihov potencijal kao terapijskog alata kada se primjenjuju u kontroliranom kliničkom okruženju uz psihološku podršku.
ANTIDEPRESIVNI UČINCI
Razlog za ovaj način istraživanja proizlazi iz ograničenja postojećih tretmana za veliki depresivni poremećaj. Dok mnogi ljudi imaju koristi od konvencionalnih antidepresiva i psihoterapije, znatan dio njih ne postiže trajnu remisiju, a lijekovi često dolaze s neželjenim nuspojavama i zahtijevaju svakodnevnu, dugotrajnu upotrebu.
Terapija potpomognuta psihodelicima predstavlja drugačiji model liječenja, onaj u kojem mali broj iskustava visokog intenziteta može donijeti trajne psihološke promjene. Ova nova studija provedena je kako bi se razumjela dugotrajnost učinaka uočenih u ranijem, obećavajućem ispitivanju.
Pet godina kasnije, većina ljudi i dalje je smatrala ovaj tretman sigurnim, smislenim, važnim i nečim što je pokrenulo kontinuirano poboljšanje u njihovim životima
Istraživački tim, predvođen Alanom Davisom, izvanrednim profesorom i direktorom Centra za istraživanje i edukaciju o psihodeličnim drogama na Sveučilištu Ohio, nastojao je utvrditi hoće li početni antidepresivni učinci trajati dulje vrijeme. Davis je zajedno sa svojim kolegama vodio izvorno ispitivanje iz 2021. na Sveučilištu Johns Hopkins, a ovo praćenje predstavlja zajednički trud istraživača u obje institucije.
Istraživanje je osmišljeno kao dugoročno produženje kliničkog ispitivanja prvi put objavljenog 2021. godine. U toj početnoj studiji sudjelovale su 24 odrasle osobe s dijagnozom velikog depresivnog poremećaja. Sudionici su podijeljeni u dvije skupine: jedna je odmah primila liječenje, a druga je stavljena na listu čekanja prije nego što primi isti tretman.
Terapijski protokol bio je intenzivan. Sastojao se od otprilike 13 sati psihoterapije uz dvije odvojene sesije u kojima su sudionici primili dozu psilocibina. Izvorni nalazi bili su značajni, pokazujući veliko i brzo smanjenje simptoma depresije kod sudionika, pri čemu je otprilike polovica izvijestila o potpunoj remisiji depresije koja je trajala do godinu dana.
NAKON LIJEČENJA DEPRESIJA POSTAJE PODNOŠLJIVIJA
Za novo praćenje, provedeno u prosjeku pet godina nakon izvornog liječenja, istraživači su kontaktirali sva 24 početna sudionika. Od njih se 18 javilo i dovršilo procjene praćenja. Ovaj proces uključivao je niz online upitnika osmišljenih za mjerenje simptoma depresije i anksioznosti, kao i bilo kakvog funkcionalnog oštećenja u njihovim svakodnevnim životima.
Sudionici su također prošli procjenu depresije koju je proveo liječnik i sudjelovali su u opsežnim intervjuima. Cilj tih intervjua bio je dobiti podrobnije razumijevanje njihovih iskustava i životnih promjena od završetka ispitivanja, nadilazeći ono što su sami numerički rezultati mogli prenijeti.
Neki sudionici koji su sami pokušali koristiti psihodelike izvijestili su da iskustva nisu bila toliko korisna bez stručnog vodstva koje je sastavni dio kliničkog ispitivanja
Istraživači su otkrili da je 67 posto izvornih sudionika bilo u remisiji depresije. Taj je postotak bio nešto veći od 58 posto koji su bili u remisiji u trenutku praćenja nakon jedne godine.
Kako bi osigurali iscrpnu analizu, znanstvenici su konzervativno pristupili obradi podataka za šest osoba koje nisu sudjelovale u dugoročnom praćenju. Pretpostavili su da su ti sudionici doživjeli potpuni recidiv i da su se njihovi simptomi depresije vratili na razinu prije liječenja.
„Čak i ako kontroliramo te početne procjene od ljudi koji nisu sudjelovali u dugoročnom praćenju, i dalje vidimo vrlo veliko i značajno smanjenje simptoma depresije“, rekao je Davis, koji na Sveučilištu Ohio obnaša fakultetske funkcije i u području interne medicine te psihologije. „Bili smo jako uzbuđeni jer je to pokazalo da je broj sudionika koji su još uvijek u potpunoj remisiji depresije blago porastao.“
Nalazi sugeriraju da je ovaj oblik liječenja zapravo katalizator koji u konačnici dovodi do održivih poboljšanja u svakodnevnom funkcioniranju
Studija je također otkrila da ta trajna poboljšanja nisu isključivo rezultat seansi terapije psilocibinom otprije pet godina. Stvarnost života sudionika bila je složenija. Kroz intervjue, istraživači su saznali da samo troje od 18 sudionika praćenja nije primilo nikakav drugi oblik liječenja povezanog s depresijom u međuvremenu. Ostali su se uključili u različite oblike podrške, uključujući uzimanje antidepresiva, podvrgavanje tradicionalnoj psihoterapiji ili isprobavanje drugih tretmana poput ketamina ili psihodelika.
Međutim, kvalitativni podaci pružili su važan kontekst za ove odluke. Mnogi sudionici opisali su temeljnu promjenu u svom odnosu s depresijom nakon ispitivanja. Prije podvrgavanja terapiji uz pomoć psilocibina, često su osjećali da je njihova depresija iscrpljujuće i sveobuhvatno stanje koje ih je sprječavalo da se uključe u život. Nakon liječenja, čak i ako su se simptomi ponekad vratili, svoju su depresiju doživljavali kao podnošljiviju.
SIGURAN TRETMAN – POZITIVNE REAKCIJE
Sudionici su izvijestili o većoj sposobnosti za pozitivne emocije i entuzijazam. Davis je objasnio da su te promjene, čini se, dovele do važnih promjena u načinu na koji su se odnosili prema svojim depresivnim iskustvima. Ova novootkrivena perspektiva možda je učinila druge oblike terapije učinkovitijima ili smanjila utjecaj teških razdoblja.
„Pet godina kasnije, većina ljudi i dalje je smatrala ovaj tretman sigurnim, smislenim, važnim i nečim što je pokrenulo kontinuirano poboljšanje u njihovim životima“, rekao je Davis, koji je suvodio ispitivanje na Sveučilištu Johns Hopkins 2021. godine. „Važno je da razumijemo detalje onoga što dolazi nakon liječenja. Mislim da je to znak da su im se, bez obzira na ishode, životi poboljšali jer su sudjelovali u nečemu takvom.“
Neki sudionici koji su sami pokušali koristiti psihodelike izvijestili su da iskustva nisu bila toliko korisna bez stručnog vodstva koje je sastavni dio kliničkog ispitivanja, što je pojačalo ideju da je terapijski kontekst ključna komponenta uspjeha liječenja.
Što se tiče sigurnosti, 11 sudionika nije prijavilo nikakve negativne učinke od ispitivanja. Nekoliko ih se prisjetilo da se nisu osjećali spremnima za pojačanu emocionalnu osjetljivost koju su doživjeli nakon liječenja, dok su drugi primijetili da je proces odvikavanja od prethodnih lijekova prije ispitivanja bio težak.
ISTRAŽIVANJA VALJA PROŠIRITI
Istraživači priznaju nekoliko ograničenja svog rada. Mali uzorak izvornog ispitivanja znači da se nalazi moraju tumačiti s oprezom i da zahtijevaju replikaciju u većim studijama. Budući da je studija uključivala dugoročno praćenje bez kontinuirane kontrolne skupine, nije moguće definitivno pripisati sve uočene koristi terapiji potpomognutoj psilocibinom, posebno zato što je većina sudionika tražila druge oblike liječenja tijekom petogodišnjeg razdoblja. Također je teško znati kako su prirodne fluktuacije raspoloženja i životnih okolnosti mogle utjecati na ishode.
Buduća istraživanja trebala bi imati za cilj uključiti veće i raznolikije skupine sudionika, uključujući osobe s visokim rizikom od samoubojstva, koje su isključene iz ovog ispitivanja. Unatoč tim ograničenjima, ova studija pruža prvi pogled na potencijal terapije potpomognute psilocibinom da proizvede trajne, dugoročne pozitivne učinke za osobe s velikim depresivnim poremećajem. Nalazi sugeriraju da je ovaj oblik liječenja zapravo katalizator koji pomaže ljudima da se ponovno uključe u svoje živote i druge terapijske procese, što u konačnici dovodi do održivih poboljšanja funkcioniranja i dobrobiti.
Studiju pod nazivom ‘Petogodišnji ishodi terapije uz pomoć psilocibina za veliki depresivni poremećaj’ napisali su: Alan K. Davis, Nathan D. Sepeda, Adam W. Levin, Mary Cosimano, Hillary Shaub, Taylor Washington, Peter M. Gooch, Shoval Gilead, Skylar J. Gaughan, Stacey B. Armstrong i Frederick S. Barrett.
(Izvor: psypost; 11. rujna 2025.)
Znanstvenici optužuju SZO da umanjuje rizik od raka uzrokovanog mobitelima
Konzorcij vodećih znanstvenika objavio je osuđujuće izvješće u kojem tvrdi da su nedavni p…