ASTEŠKI ZOOLOŠKI VRT: Moctezumin vivarij zaista je postojao

Nova arheološka studija oživjela je zanimanje za ulogu životinja u ceremonijalnom i urbanom krajoliku drevnog Tenochtitlana.

Tenochtitlan je bio glavni grad meksičke (asteške) civilizacije, smješten na uzdignutom otočiću na zapadnoj strani plitkog jezera Texcoco, koje je sada povijesni dio današnjeg Mexico Cityja.

Studija, koju je objavio arheolog Israel Elizalde Méndez u sklopu projekta Templo Mayor, analizira zoološke ostatke iz ritualnih žrtvovanja povezanih s Huei Teocallijem (Veliki hram), primarnim hramskim kompleksom posvećenim bogovima rata (Huitzilopochtli) i kiše (Tlaloc).

Mendez je pregledao 28 životinjskih primjeraka proizašlih iz šest vrsta: surog orla, orla harpije, prepelice, jaguara, vuka i ružičaste žličarke. Sve one iskopane su uz zaključak da su ranije bile ceremonijalno žrtvovane.

Detaljna paleopatološka analiza skeletnih markera povezanih s bolestima, traumom i stresom korištena je kako bi se procijenilo jesu li životinje držane u zatočeništvu prije ritualnog sahranjivanja.

Na temelju degeneracije zglobova, zacijeljenih prijeloma, infekcija i drugih patoloških stanja, Mendez je zaključio da mnoge životinje ne bi preživjele u divljini, što nedvojbeno ukazuje na kontinuiranu ljudsku skrb u zatočeništvu te hranjenje.

Studija se također bavi postojanjem vivarija u Tenochtitlanu o kojem se ranije puno raspravljalo. U povijesnim izvorima često je bio nazivan ‘Totcalli’. Riječ je o zoološkom vrtu izgrađenom za vrijeme vladavine Moctezume II. Prema raznim opisima taj je zoološki vrt bio dom više vrsta životinja, uglavnom ptičjih vrsta, ali i nekoliko grabežljivih životinja.

Iako nisu pronađeni arhitektonski dokazi koji bi ukazivali na postojanje takve građevine, osteološke informacije služe kao neizravan, ali uvjerljiv pokazatelj da je ona doista postojala.

Ova publikacija, osim zooarheologije, zatočeništvo životinja smješta unutar šireg meksičkog kozmološkog okvira. Životinje su služile kao simbolični posrednici u ritualnom životu, a bivale su žrtvovane poradi kozmičke razine mora, kopna i neba. Drugim riječima – kako bi hranile božanstva. Činjenica da ih se prije ritualizacije držalo u gradu naglašava religijski i ideološki značaj zatočeništva.

(Izvor: heritagedaily.com; 21. siječnja 2026.)