UKORIJENJENO U ZNANOSTI: prigrlite drveće već danas!

U eri obilježenoj digitalnim (pre)zasićenjem i urbanim životom, povratak jednoj od najstarijih praksi čovječanstva – povezanosti s drvećem – ponovno se promatra kroz rigorozno znanstveno povećalo.

Provođenje vremena među drvećem nije bijeg od stvarnosti, već vitalni povratak temeljnom elementu ljudske dobrobiti

Ono što se nekada odbacivalo kao sentimentalno ili ekscentrično ponašanje sada je predmet međunarodnih istraživanja. A razne studije otkrivaju nam da prakse poput uranjanja u šumsko zelenilo (forest bathing) i grljenja drveća pružaju mjerljive, značajne koristi za mentalno i fizičko zdravlje. Ovaj spoj tradicionalne mudrosti i moderne znanosti pozicionira svjesno uranjanje u prirodu ne kao puki wellness trend, već kao vjerodostojnu, dostupnu komponentu preventivne zdravstvene zaštite.

BIOKEMIJSKI ZAGRLJAJ

Zdravstveni učinci provođenja vremena među drvećem uvelike nadilaze jednostavni užitak u slikovitom pogledu. Sve veći broj dokaza ukazuje na specifične biokemijske interakcije. Drveće oslobađa hlapljive organske spojeve zvane fitoncidi. To su eterična ulja koja se nalaze u njihovom drvu i lišću, a služe kao prirodna obrana od insekata i truljenja. Kada ljudi udišu ove spojeve tijekom šetnje šumom, studije dokumentiraju niz pozitivnih učinaka. Istraživanja su pokazala da višednevno uranjanje u šumsko zelenilo može povećati aktivnost i broj prirodnih stanica ubojica (NK), vrstu bijelih krvnih stanica koje su ključne za borbu protiv infekcija i tumora, s učincima koji traju mjesec dana. Istodobno, razine hormona stresa poput kortizola i adrenalina padaju.

Usporite i uključite više osjetila. Dodirnite koru, osluškujte okolinu i duboko udahnite

Čin fizičkog kontakta s drvetom može pojačati ove koristi. Iako su izravne studije o grljenju ograničene, povezana istraživanja o taktilnoj interakciji s prirodnim materijalima su itekako uvjerljiva. Pionirski rad Yoshifumija Miyazakija, vodećeg japanskog istraživača na području šumske terapije, otkrio je da jednostavno stavljanje ruke na nepremazanu drvenu površinu tijekom 90 sekundi smiruje aktivnost prefrontalnog korteksa više nego dodirivanje mramora ili čelika. To nam govori da takva praksa aktivira duboko ukorijenjeni, fiziološki odgovor opuštanja, potencijalno povezan s oslobađanjem oksitocina, ‘hormona povezivanja’ koji se povezuje s dodirom i dobrobiti.

RECEPT ZA UM

Utjecaj na psihološko zdravlje jednako je izražen. Pilot studija provedena u Brazilu sa sveučilišnim studentima nudi jasan primjer. Studenti su sudjelovali u strukturiranom protokolu uranjanja u zelenilo u gradskim parkovima, s psihološkim procjenama prije i poslije svake sesije. Rezultati, objavljeni 2025. godine, su pokazali značajno smanjenje anksioznosti (48,4%), depresije (35,4%) i stresa (33,5%), s tim da su, u parkovima s gušćom i prirodnijom vegetacijom, uočene veće koristi. To se slaže s teorijom obnavljanja pažnje (Attention Restoration Theory), koja tvrdi da prirodni okoliš privlači pažnju mozga bez muke, omogućujući oporavak kognitivnih resursa iscrpljenih suvremenim načinom života.

Formalizacija ovog znanja započela je u Japanu s ciljem suzbijanja tehnološkog izgaranja i urbanog stresa

Stručnjaci smatraju da dio smirujuće moći prirode leži u njezinom vizualnom jeziku. Drveće, zajedno s paprati, oblacima i riječnim mrežama, izgrađeno je na fraktalnim uzorcima – složenim, samoponavljajućim oblicima koji su sveprisutni u prirodnim krajolicima, ali rijetki u okruženjima koje je stvorio čovjek. Neuroznanost sugerira da ti organski fraktali prirodno usklađuju i opuštaju čovjekov vizualni sustav. „Kada su okruženi reprezentativnim oblikom prirode poput šume, ljudi se automatski sinkroniziraju s njom i prirodno doživljavaju stanje ugode“, primijetio je Miyazaki, povezujući odgovor s dugom evolucijskom poviješću naše vrste u prirodnim okruženjima.

POVIJESNI KORIJENI I MODERNA PRIMJENA

Formalizacija ovog znanja započela je u Japanu 1980-ih stvaranjem Shinrin-yokua, ili ‘šumskog kupanja’, kao vladine strategije javnog zdravstva za suzbijanje tehnološkog izgaranja i urbanog stresa. Njegovo globalno širenje posljednjih desetljeća potaknuto je hitnom potrebom za nefarmaceutskim intervencijama za rastuće plime anksioznosti, depresije i kroničnog stresa. Praksa ne zahtijeva posebnu opremu ili fizički napor; u osnovi se radi o svjesnom senzornom angažmanu – primjećivanju teksture kore, zvuka lišća, kvalitete svjetlosti.

Za one koji to žele početi prakticirati smjernice su jednostavne:

1. Tražite zelene površine s većim stupnjem prirodnosti – prednost dajte starijem/većem drveću.
2. Usporite i uključite više osjetila. Dodirnite koru, osluškujte okolinu i duboko udahnite.
3. Činite to duže vrijeme jer koristi ovise o dozi, ali čak i kratka izlaganja mogu promijeniti raspoloženje i fiziologiju.

GRANANJE U MAINSTREAM ZDRAVLJE

Kumulativni podaci nam pokazuju da je čin grljenja drveća puno više od nečeg nalik na dječji hir. Zapravo, riječ je o širem pokretu utemeljenom na dokazima. Taj pokret predstavlja ponovno povezivanje s okolinom za koju je ljudska fiziologija temeljno prilagođena. U svijetu složenih zdravstvenih izazova, recept je izuzetno jednostavan: redovito, svjesno uranjanje u prirodni svijet. Dok istraživanja nastavljaju kvantificirati ‘zašto’, praktična poruka za javno i osobno zdravlje je jasna – provođenje vremena među drvećem nije bijeg od stvarnosti, već vitalni povratak temeljnom elementu ljudske dobrobiti.

(Izvor: naturalnews.com; 19. siječnja 2026.)