LJUDI MOGU IMATI ČAK 33 OSJETILA

Kada smo po cijele dane pred ekranima često zanemarujemo sva svoja osjetila izuzev vida i sluha. Pa ipak, ona su uvijek na djelu. Kad smo budniji, osjećamo hrapave i glatke površine predmeta, ukočenost u ramenima, mekoću kruha.

Ujutro možemo osjetiti peckanje paste za zube, čuti i osjetiti vodu koja teče pod tušem, osjetiti miris šampona, a zatim i aromu svježe kuhane kave.

Aristotel nam je rekao da postoji pet osjetila. Uz to, rekao nam je da se svijet sastoji od pet elemenata, ali mi u to više ne vjerujemo. A moderna istraživanja pokazuju da zapravo možemo imati desetke osjetila.

Gotovo cijelo naše iskustvo je multisenzorno. Ne vidimo, ne čujemo, ne mirišemo i ne dodirujemo u odvojenim paketima. To se događa istovremeno u jedinstvenom iskustvu svijeta oko nas i nas samih.

Ono što osjećamo utječe na ono što vidimo, a ono što vidimo ima utjecaj na ono što čujemo. Različiti mirisi u šamponu mogu utjecati na to kako percipirate teksturu kose. Miris ruže čini kosu svilenkastijom, na primjer.

Mirisi u jogurtima s niskim udjelom masti mogu ih učiniti bogatijima i gušćima na nepcu bez dodavanja veće količine emulgatora. Percepcija mirisa u ustima, koji se uzdižu do nosne šupljine, mijenja se viskoznošću tekućina koje konzumiramo.

KOMBINACIJA OSJETILA

Moj dugogodišnji suradnik, profesor Charles Spence iz Multimodalnog laboratorija (Crossmodal Laboratory) u Oxfordu, rekao mi je da njegove kolege neuroznanstvenici vjeruju da postoji između 22 i 33 osjetila.

To uključuje propriocepciju, koja nam omogućuje da znamo gdje su nam udovi bez da ih gledamo. Naš osjećaj za ravnotežu oslanja se na vestibularni sustav slušnih kanala, kao i na vid i propriocepciju.

Drugi primjer je interocepcija, kojom osjećamo promjene u vlastitom tijelu, poput blagog povećanja broja otkucaja srca i gladi. Također imamo osjećaj vlastite aktivnosti kada pomičemo udove: osjećaj koji može nedostajati kod pacijenata s moždanim udarom koji ponekad čak vjeruju da im netko drugi pomiče ruku.

Tu je i osjećaj vlasništva. Pacijenti s moždanim udarom ponekad osjećaju da im, na primjer, ruka nije njihova, iako još uvijek mogu imati osjet u njoj.

Neka od tradicionalnih osjetila su kombinacije nekoliko osjetila. Dodir, na primjer, uključuje: bol, temperaturu, svrbež i taktilne osjete. Kada nešto kušamo, zapravo doživljavamo kombinaciju triju osjetila: dodira, mirisa i okusa – ili gustacije – koji se kombiniraju kako bi proizveli okuse koje percipiramo u hrani i piću.

KAKO DEFINIRATI VOĆNE OKUSE?

Kušanje obuhvaća osjete koje proizvode receptori na jeziku koji nam omogućuju da osjetimo sol, slatko, kiselo, gorko i umami (slano). A što je s mentom, mangom, dinjom, jagodom, malinom?

Nemamo receptore za malinu na jeziku, niti je okus maline neka kombinacija slatkog, kiselog i gorkog. Ne postoji aritmetika okusa za voćne okuse.

Osjećamo ih kroz kombinirani rad jezika i nosa. Miris je taj koji daje lavovski doprinos onom što nazivamo kušanjem.

Međutim, tu se ne radi o udisanju mirisa iz okoline. Spojevi mirisa oslobađaju se dok žvačemo ili gutamo, putujući od usta do nosa kroz ždrijelo na stražnjem dijelu grla.

Dodir također igra svoju ulogu, povezujući okuse i mirise i fiksirajući naše preferencije za meka ili tvrdo kuhana jaja i baršunastu, luksuznu ljepljivu teksturu čokolade.

Na vid utječe naš vestibularni sustav. Kada ste u zrakoplovu, dok je on još na tlu, pogledajte izgled prostora za putnike. I pogledajte ga ponovno kada je zrakoplov u usponu.

„Izgledat će“ vam kao da je prednji dio kabine iznad vas, iako je optički sve u istom odnosu prema vama kao što je bilo na tlu. Ono što „vidite“ je kombinirani učinak vida i vaših slušnih kanala koji vam govore da se naginjete unatrag.

Osjetila nude bogat spektar istraživanja, a filozofi, neuroznanstvenici i psiholozi rade zajedno u Centru za proučavanje osjetila u Školi za napredne studije Sveučilišta u Londonu.

KAD STE U AVIONU PIJTE SOK OD RAJČICE!

Centar je 2013. godine pokrenuo projekt Preispitivanje osjetila (Rethinking the Senses), kojim upravlja moj kolega, pokojni profesor Sir Colin Blakemore. Otkrili smo kako mijenjanje zvuka vlastitih koraka može učiniti da se vaše tijelo osjeća lakšim ili težim.

Saznali smo kako audio vodiči u umjetničkom muzeju Tate Britain, koji se obraćaju slušatelju kao da model na portretu govori, omogućuju posjetiteljima da zapamte više vizualnih detalja slike. Otkrili smo kako buka zrakoplova ometa našu percepciju okusa i zašto u avionu uvijek treba piti sok od rajčice.

Dok je naša percepcija slanog, slatkog i kiselog smanjena u prisutnosti bijelog šuma (white noise), umami nije, a rajčica, odnosno sok od rajčice bogat je umamijem. To znači da će buka zrakoplova pojačati slani okus.

Na našoj najnovijoj interaktivnoj izložbi, Razvijanje osjetila (Senses Unwrapped) u Coal Drops Yardu u londonskom King’s Crossu, ljudi mogu sami otkriti kako njihova osjetila funkcioniraju i zašto ne funkcioniraju onako kako mislimo.

Na primjer, iluzija veličine i težine ilustrirana je skupom malih, srednjih i velikih kamenja za curling (olimpijski zimski sport). Ljudi mogu podići svaki i procijeniti koji je najteži. Najmanji se čini najtežim, ali ljudi ih mogu staviti na vagu i otkriti da su svi iste težine.

Naravno, oko vas postoji jako puno stvari koje pokazuju koliko su vaša osjetila složena, ako samo na trenutak zastanete i pomno promotrite. Stoga, sljedeći put kad šećete ulicom ili uživate u obroku, odvojite trenutak kako biste odali priznanje svojim osjetilima. Jer ona neprestano surađuju kako bi vam pomogla da osjetite sve uključene senzacije.

(Izvor: theconversation.com; 24. prosinca 2025.)