MISTIČNO ZNAČENJE BOŽIĆA

Piše: Bryce Haymond

U ovo doba godine kršćanski svijet slavi Isusovo rođenje tijekom svetog dana koji nazivamo Božićem. To rođenje dogodilo se prije otprilike dvije tisuće godina, a na svijet je donijelo čovjeka kojeg milijarde ljudi danas obožavaju i štuju kao čovjeka i božanstvo.

Isus je poznat kao Sin Božji, utjelovljeni Bog, koji je živio među ljudima, poučavao božanske istine i za kojeg mnogi vjeruju da je na sebe preuzeo grijehe cijelog čovječanstva, svih ljudi koji su ikada rođeni, kako bi spasio čovječanstvo, donio spasenje ljudskoj rasi u nebeskom kraljevstvu Božjem. Postao je poznat kao Krist, ‘Pomazanik’.

Velik dio ove priče ima istine. Međutim, mnogi mistici i drugi kroz povijest su intuitivno shvatili da smo uvelike iskvarili bitna Isusova učenja tako da uvelike krivo shvaćamo tko je on bio i što je činio i poučavao. Posljedično, uvelike krivo shvaćamo sebe i smisao svojih života. Poput Ezava, mi smo prodali ono što nam je zajamčeno rođenjem.

Isus nije došao proglasiti vlastitu ekskluzivnu božanstvenost, rekavši „klanjajte se meni i samo meni kao Bogu“, već je došao do ove radikalne spoznaje:

Božanstvenost postoji u cijelom čovječanstvu, i u samom Životu. Čak i u Svjetlu Istine koje živi u vama i u meni. To je suština našeg Bića

To Je ono što je on poučavao. To je ono što se više puta gubilo kroz ljudsku povijest, čak i mnogo prije Isusa, a upravo na to nas i podsjećaju mistici poput Isusa.

A sada slijedi ono što ja doživljavam kao istinu o Isusu i što Božić znači meni:

Isus je rođen kao i svaka druga tipična židovska beba. Odgojen je u tipičnim židovskim okolnostima, s tipičnim židovskim roditeljima. Nije bilo ništa izvanredno ili abnormalno u njegovom odgoju, obrazovanju, pozivu ili položaju u društvu. Bio je normalan član židovske kulture i zajednice svog vremena. Možda ga je Josip, njegov otac, naučio da bude stolar. Ništa u njegovom djetinjstvu, adolescenciji ili mladoj odrasloj dobi nije privlačilo pažnju. Živio je tipičnim životom za Židova. Bio je poput tebe i mene.

Tada se dogodilo nešto što je sve promijenilo.

Kad je Isus imao oko trideset godina, u područje na kojem je živio je došao židovski propovjednik Ivan. Propovijedao je da se Židovi trebaju krstiti kako bi se očistili od svojih nečistoća. Tu je riječ o svojevrsnom ritualnom pranju od nečistoće (možda povezano sa židovskom tevilom ili pranjem). Na taj način postaje se čist tijelom i duhom, u pripremi za dolaska Mesije. Isus je potražio Ivana, možda ga je neko vrijeme slijedio i zatražio da ga on krsti.

U nekom trenutku oko svog krštenja, Isus je doživio konačno duhovno buđenje, ponovno rođenje, prosvjetljenje, ujedinjujuće mistično iskustvo, duboku promjenu u svojoj svijesti, spoznaju, uskrsnuće, uvid u božansku prirodu svoje Duše. Isus je vidio i znao da je mnogo više od svoje vremenite egoistične persone, više od svog imena, više od svog ograničenog ljudskog znanja, ili sposobnosti, ili sjećanja, ili smrtnog života. Njegov ego, psihološko ja, potpuno je nestalo u svijesti i on je percipirao dubine svog bića, čak i samo Biće, JA JESAM.

Vidio je da je Život, Svjetlost svijesti, Istina postojanja i kozmosa koji je postao svjestan u svom fizičkom tijelu od krvi i mesa. Poznavao je svoje istinsko Ja kao Svjetlosnu Energiju Svemira koja je tekla kroz sve stvari, sav život, čak i sam Svemir koji se potpuno probudio u njegovom tijelu i svjesnom umu.

To je bio konačni mir, odmor, ljubav, radost i vječni život, jer je znao da nije ograničena smrtna ljudska jedinka, već živa manifestacija Cjeline samog Svemira, i da se to Biće proteže i obuhvaća sve stvari unutar Svemira, sve ljude, sva bića, svo postojanje, sav život, svu ljubav. Vidio je da je Jedno sa svime i da je to Sve Izvor njegovog uma i tijela. To je bilo konačno spasenje, oslobođenje, sloboda i izbavljenje od svih ograničenja, mana, patnji i pogrešaka njegovog ljudskog ega, i nakon toga je patio za cijelo čovječanstvo, dok su ostali patili za sebe. Tješio je one kojima je bila potrebna utjeha, tugovao s onima koji su tugovali, jer su oni bili On!

Ovo Isusovo iskustvo obuhvaćalo je cijelu poruku da će ostatak svog života provesti podučavajući druge i pomažući im da i sami postignu istu spoznaju. Ovu spoznaju nazvao je „kraljevstvom Božjim“, a put do nje „pokajanjem“ (grč. metanoia, što znači „promjena stanja uma“). To je značilo odlaganje svih sebičnih egoističnih težnji, želja, averzija, misli, koncepata, pa čak i same egoične svijesti.

Sve što je Isus poučavao od tog dana do svoje smrti bilo je povezano s pomaganjem drugima da dođu do istog stanja jedinstvene svijesti koje je i sam postigao. Htio je da i ostali percipiraju puninu vlastitog bića savršeno usklađenog s cijelim Svemirom i Kozmosom, uklanjajući sve prepreke toj spoznaji i promičući Život i Ljubav koji proizlaze iz te Božanske spoznaje. To je uskrsnuće, spasenje, oslobođenje, čak i dolazak Kristove svijesti unutar vlastitog Sebstva, čak i Drugi dolazak. To je „Pomazana“ svijest, svijest koja sve stvari percipira kao jedno vječno ljubavno sjedinjenje s Kozmičkim Sebstvom.

To je bila apokalipsa, otkrivenje, parusija. Ovo je bio „Spasitelj“ svih bića, „Mesija“ čovječanstva, spašen od vlastitog ja (egoistične svijesti) u Sebstvu, ostvarujući mnogo veći i istinskiji identitet s cijelim Svemirom iz kojeg svi izlazimo i u koji smo na kraju utjelovljeni. Nismo odvojeni od njega; nikada nismo ni bili. Ovo je bilo Beskonačno Pomirenje, percepcija savršene, svete, čiste, potpune i dragocjene duše vlastitog Utjelovljenja, apsolutno čiste od svih mana i nesavršenosti, kao besprijekornog i svijetlog stvorenja Svemira. Ovo je bilo otkupljenje od Pada, povratak u Rajski vrt, sjedinjenje sa svim stvarima kao Jednim, svim postojanjem, čak i Božjom Prisutnošću. Isus je pomogao dovesti druge u isto to svjesno Jedinstvo, kako je opisano na Gori Preobraženja.

Nije samo Isus bio Spasitelj cijelog čovječanstva. Svaki čovjek ima ovog Spasitelja u sebi koji ga spašava od sebe samoga. Nije samo Isus bio Mesija, već je svaka osoba mogla ostvariti ovog Mesiju u sebi, ovu Pomazanu percepciju savršenog Bića. Nije Isus patio za naše grijehe, već svaka osoba pati za vlastite prijestupe protiv prirode dok ne postane Jedno u Bogu, a zatim pati za Sebe i čini sve što je u njegovoj moći da ublaži tu patnju u drugima, šireći Ljubav pronađenu u Jednom.

Nije samo Isus bio Božanski, već je svaka osoba koja je ikada živjela u konačnici emanacija Božanskog, dio Jedne biti koja je cijeli ovaj Svemir. Svatko to može ostvariti u sebi, u svom umu i srcu. Nije samo Isus bio Svjetlo svijeta, on je izričito rekao: „Svi ste vi Svjetlo svijeta!“ Nije samo Isus bio Sin Božji, već je svaka osoba ikad rođena Dijete Božje, izravno Stvaranje ovog Svemira. Nije samo Isus bio Utjelovljenje Boga, već je svaki od nas to Utjelovljenje Svemira u materijalnosti i svijesti. Nije samo Isus spoznao Krista, već svaka osoba ima ovog Krista u sebi koji se može spoznati, i to ime tada postaje njihov pravi identitet. Nije samo Isus ušao u ovo „kraljevstvo Božje“ dok je bio živ, već svatko od nas može učiniti isto dok živi.

Taj Mir, ta Nada, ta Radost, taj Odmor, taj Jubilej, to Jedinstvo, to Čudo nad Čudima, taj Put, ta Istina, taj Život, ta Svjetlost, ta Beskrajna Ljubav, to Božanstvo, sve to postoji u svakoj čestici stvaranja, u svim bićima, u svim osobama, uključujući Tebe i mene.

To je bila Isusova poruka.

To je Božić.

(Izvor: awaken.com; 25. prosinca 2025.)