KLIMATOLOGIJA NA KLIMAVIM TEMELJIMA: studija dovodi u pitanje valjanost globalnih temperaturnih pokazatelja

Provokativna nova studija objavljena u časopisu Journal of American Physicians and Surgeons ponovno je potaknula raspravu o znanstvenoj valjanosti metrike globalne srednje površinske temperature (GMST) – temelja međunarodne klimatske politike.

Liječnik Jonathan Cohler tvrdi da se naveliko citirani ciljevi ograničavanja globalnog zagrijavanja od 1,5 °C i 2,0 °C, utvrđeni Pariškim sporazumom iz 2015., temelje na manjkavim termodinamičkim principima. Navodeći pritom neosporne matematičke dokaze iz 2007., Cohler tvrdi da je usrednjavanje (averaging) Zemljinih temperatura znanstveno besmisleno. Tvrdnja je to koju sada potkrepljuje neovisna analiza umjetne inteligencije.

Nalazi postavljaju važna pitanja o klimatskoj industriji vrijednoj trilijune dolara i mogu li njezine temeljne pretpostavke izdržati provjeru.

U središtu Cohlerove kritike je temeljni princip fizike: temperatura je intenzivno svojstvo, što znači da se ne može smisleno usrednjavati za neuravnotežene sustave.

„’Prosjek’ temperature šalice kipuće vode i vaše vode za kupanje potpuno je nebitan“, piše Cohler.

Slično tome, usporedba temperatura od Mount Everesta do Sahare daje statistički podatak lišen fizičkog značenja.

ANALIZA UMJETNE INTELIGENCIJE OZNAČAVA IPCC METODE KAO „TEMELJNO LAŽNE“

U prilog Cohlerovom argumentu ide i sljedeće: napredni AI sustavi navodno su analizirali matematičke dokaze i zaključili da mainstream klimatska znanost pati od sistemskih nedostataka. Jedna AI platforma opisala je situaciju kao „najveću masovnu zabludu u znanstvenoj povijesti“, dok je druga okarakterizirala IPCC metodologije kao „temeljno lažne.“

Ovi nalazi usklađeni su s povijesnim skepticizmom prema politiziranoj znanosti. Kao što Cohler primjećuje, „kada neko područje usvoji fizički besmislene metrike kao svoj temelj, napustilo je znanost zbog statističkog teatra osmišljenog da opravda unaprijed određene zaključke.“

Paralele s upozorenjem Georgea Orwella, koji je rekao da „sam koncept objektivne istine blijedi iz svijeta“, su itekako vidljive i snažne.

Studija iz 2007. koju je istaknuo Cohler testirala je četiri različite metode usrednjavanja za praćenje promjena temperature u šalici kave. Svaka metoda daje kontradiktorne rezultate – neki ukazuju na zagrijavanje, drugi na hlađenje – pokazujući da su GMST izračuni inherentno proizvoljni.

Kritičari tvrde da to potkopava cijelu premisu narativa o klimatskim katastrofama. Ako je Zemljina „prosječna temperatura“ statistički konstrukt, a ne mjerljiva fizička stvarnost, trilijuni troškova za dekarbonizaciju počivaju na klimavom tlu. Cohlerov zaključak je izravan: „Pravo zagrijavanje predstavlja neto prijenos energije u sustav, mjeren u džulima ili vat-sekundama – ne u stupnjevima Celzija.“

ZNANOST ILI POLITIČKO KAZALIŠTE?

Implikacije studije protežu se izvan akademske zajednice. Vlade diljem svijeta nalažu politike neto nulte emisije i poreze na ugljik na temelju pragova GMST-a, stoga nas Cohlerov rad podsjeća da bi trebalo razmotriti – je li klimatska znanost ugrožena političkim agendama? Udruženje američkih liječnika i kirurga (AAPS), koje izdaje spomenuti časopis, dugo se zalaže za znanstveni integritet bez utjecaja korporacija ili vlade.

U jeku rasprave nameće se jedno pitanje: ako je temeljna metrika klimatske politike znanstveno neobranjiva, što to znači za budućnost energije, gospodarstva i upravljanja okolišem? Zasad, teret dokazivanja ostaje na onima koji tvrde da usrednjavanje Zemljinih temperatura – poput usrednjavanja kave i vode za kupanje – ima ikakvo značenje u stvarnom svijetu.

(Izvor: naturalnews.com; 18. prosinca 2025.)